Valentino ("Volim te još"), novi sarajevski bend: Bregović nije na ploči zbog reklame, mi smo drugovi

Februar 1984: "Valentino" kreće u osvajanje srca...

• Da prvo malo zavirimo u "Valentinovu" ličnu kartu, da ga legitimišemo...

- Pa, "Valentino" je pet ljudi, pet različitih karaktera. Ja sam ih sakupio, tražio sam neke ljude koji su solidni svirači i dobri ljudi. Mislim da je to najvažnije, biti dobar čovjek, pa tek onda... Znaš kako smo se mi okupili? Band je sakupljan godinama. U Sarajevu je veliki problem svirača koji mene i moje drugove interesuju...

Jer, svi dobri svirači imaju kosu preko 50 centimetara, oni su u nekom, znaš, hard rock folu. Mi smo pjevača tražili godinu dana, tražio sam ga i preko prijatelja i preko neprijatelja i na kraju dao oglas u "Oslobođenju". Tako je bilo. Sad nas je petorica, pet različitih karaktera, a to nije lako... Ja sam sa sobom ne mogu živjet, a zamisli s njihovih pet žena!

• Petorica različitih ljudi verovatno teže različitim stvarima?

- Mi pokušavamo da dobijemo nekakav specifičan sound, ja bih to nazvao "Valentino pop-sound". Specifičnost u raznolikosti. Na ovoj ploči imamo devet pjesama, devet stilskih obeležja, devet različitih aranžmana. Od nekog savremenog popa do reaggea, nekog francuskog šlagera i to.

Ja kad slušam ploču volim da je dosta različita. Npr. "Sex Pistols" i njihov tripli album, petnaest pjesama je tu široka lepeza stihova, nema monotonije. A mi smo insistirali na pjevljivim refrenima, jer sam ja bolesnik melodije...

• Kada si se prvi put razboleo od te ružne bolesti?

- Haha! Pa ja sam vrlo dugo u tome... Moje prve ploče, heroji šezdesetih godina... Svi smo imali, znaš, one male kasetofone, sećaš se, i sve smo to presnimavali. Ja i dan danas imam par traka. To je kao pasivno bavljenje muzikom, kao slušalac. A aktivno, nekih par godina sam svirao klasičnu gitaru, al’ dobro, to je, mislim, bez veze, to uopšte nije bitno. Kao svirač rock’n’rola postojim nekih par godina.

• Kako to da si u jednoj pesmi prepustio gitaru Goranu Bregoviću?

- Gorana smo stavili na ploču stvarno ne zbog reklame, nego zato što je on to vrlo specifično svirao, onako kako samo on to umije, u Sarajevu i u Jugoslaviji. Mi smo drugovi, pa je on dolazio na snimanje, da da neku sugestiju... Ipak je to nama bio prvenac, mada ja nisam želio da iko dolazi za vrijeme snimanja. Ja sam htio da se ploča snimi i kad je gotova da je pustim ljudima da kažu valja il’ ne valja.

Al’ eto, ljudi su počeli dolazit, neki naši prijatelji, tako da je bila vrlo divna, vesela atmosfera u studiju. Tako je Goran čuo ovu pjesmu i dopala mu se, legao mu je taj neki feeling koji iz nje zrači. Rekao je: Hajd’mo to malo ovako okrenut! i opičio Nopflerovski solo koji sada boji ploču.




Snimali smo tri mjeseca u sedamnaestici u Sarajevu. Pet dana ne izlazimo iz studija, pa nas pet uopšte nema. Klopaš janjetinu po brdima oko Sarajeva, divno se zabavljaš... Onda kad nam je onako, ćeif, hajd’mo sić, onako raja sva, neki drugovi koji nisu profesionalno uključeni u bend. Mi smo mogli sve završiti za deset dana, na brzinu, al’ nam ne bi bio užitak.

• Da li bi išta sada menjao na ploči?

- Ja nisam zadovoljan samo s onom četvrtom i petom na A strani ("Crvena svjetla su daleko" i "Đavo"), ali sam zadovoljan s ovih sedam, maltene sve mogu ići na singl. To su ti onako kao djeca, ne možeš reći koje ti je ljepše...

• Koja je pozadina precrtanog Valentina na omotu?

- To je reklamna fotografija iz tridesetih godina. On tu nije u onom svom standardnom izrazu i već onakav kakav je palio ženske, bake i tetke. Sada je tu prekrižen, jer mi nismo on, mi možda imamo samo kap tog ljubavničkog i to kao romantični bosanski ljubavnici... Ime smo uzeli samo zato jer je zvučno. Mogli smo se zvati i "Miodrag Petrović-Čkalja", al’ mislim da ovo ljepše zvuči.

• Kako su ljubavnici zvučali na živim svirkama?

- Bilo ih je samo desetak pred snimanje ploče. Svirali smo po Sarajevu i okolo Sarajeva i s "Bijelim dugmetom" u Zagrebu. Uglavnom smo dobro prolazili s obzirom da ljudi nisu znali naše pjesme. Opet ćemo svirat’ u četvrtom mjesecu, a ove godine u septembru snimit ćemo i "Valentino 2".

• Šta se inače još dešava u Sarajevu, dolazi li još ko sem "Valentina"?

- U Sarajevu je sad neka dobra klima, znaš... Iz nje će sigurno isklijati par dobrih bendova. Volio bih da malo mjesta zauzme i sarajevska scena, ova nova. "Bijelo dugme" ima uvijek svoju poziciju, ali da mi budemo neki odgovor novoj beogradskoj i zagrebačkoj sceni. Onako, onda bi bila jača konkurentija.

Za vas je govorio šef "Valentina" Zijo Rizvanbegović, a znatiželjne sagovornice bile su

Biljana Stanojević i Suzana Bogdanović (Rock, 1984.)





Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate





No comments:

Post a Comment