Jugoslovenski košarkaši sramotno manje plaćeni od fudbalera: Radivoj Korać bez stana (1967)

Avgust 1967: Za osamnaest meseci naša košarkaška reprezentacija osvojila je zlatnu i srebrnu medalju, na svetskim prvenstvima, i to je zajednicu koštalo svega 30 miliona dinara. Iz te ekipe samo četvorica igrača imaju automobile i stanove...

Kolika je cena osvojenih medalja na olimpijskim i svetskim prvenstvima niko ne može pouzdano tačno da izračuna. Većina zemalja ulaže milione, koliko treba. U takvoj konkurenciji i prevelikoj želji da se nacije domognu laskavih trofeja više i nemamo čistih amatera. 

Vrhunski sport zahteva potpuno angažovanje sportista, a to povlači odgovarajuća materijalna primanja na ime ishrane i drugih vidova obeštećenja.

Zato stručnjaci poslednjih godina, pred svetska prvenstva i olimpijske igre, "planiraju" osvajanje medalja i za to daju odgovarajuće predračune. U svakoj zemlji - cena je druga.



Jeftine medalje



Prošle godine naša košarkaška reprezntacija osvojila je zlatnu medalju na vanrednom, a nedavno i srebrnu na zvaničnom prvenstvu sveta.

To je uspeh kakvim se ne mogu pohvaliti ni košarkaške supersile.

Javnost je odala dužno priznanje našim visokim momcima. Delilo se cveće, čestitke, igrači su i novčano nagrađeni... Sve je bilo lepo i kako treba.

Ali, u ove dane kad su fudbaleri u prvom planu, iako je letnja pauza, podsetili smo se na neke nelogičnosti vrhunskog sporta. Dok jedni, uz izuzetne napore i oskudna sredstva, osvajaju najblistavije trofeje, drugi - za manji trud i vrednost rasipaju milione.

Malo čudno, ali istinito: obe medalje košarkaša koštale su zajednicu svega 30 miliona starih dinara!


Bečejac i dve medalje



Trener košarkaške reprezentacije - Ranko Žeravica, pedantno je sračunao svaki dinar: pripreme, putne troškove, nadoknadu za izgubljenu zaradu na radnom mestu, rekviziti, put, hranarine...

Sve to, kad se sabere i oduzme, košta 30 miliona starih dinara!

A, eto, ne beše tako davno, Olimpija je platila Radoslava Bečejca preko 60 miliona starih dinara. Neki kažu i više. Ali, neka je i "samo" toliko.

Kad bismo ih vagali Bečejac bi dva puta bio (milionski) teži od dvanaest reprezentativaca, trenera i dve medalje - zlatne i srebrne.

Upoređenja se i dalje mogu redati. I godišnji budžet, drugoligaša Bora na primer, je pet puta veći od sume koju su utrošili košarkaši. Za dve medalje - zlatnu i srebrnu. Bili su za osamnaest meseci prvi i drugi NA SVETU!

Ali, to su košarkaši!

Ili još preciznije, anomalije u našem vrhunskom sportu. Greške za koje niko ne odgovara, niko se ne uzbuđuje...


Četiri stana i toliko automobila



Da navedemo i još nekoliko detalja: Samo četvorica igrača košarkaške reprezentacije dobili su stan u svojim gradovima, kao vrhunski sportisti. To su: Daneu, Kovačić, Đerđa i Tvrdić.

Korać, najbolji strelac naše reprezentacije svih vremena, nema stan!

Uz Koraća još sedam mladića: Cvetković, Ražnjatović, Rajković...

U toj elitnoj ekipi samo četvorica imaju automobile: Daneu, Đurić, Đerđa i Kovačić. Uz napomenu, da su Đerda i Đurić kupili automobile kao "pečalbari" u inostranstvu.

Današnji najbolji igrači košarkaške reprezentacije podsećaju na fudbalere iz generacije Rajka Mitića. I jednima i drugima nuđeni su milioni da ostanu u inostranstvu. To su uvek smatrali poniženjem.

Ali, vreme čini svoje. Da ne bi učinili "greške" košarkaši će pokušati da nadoknade izgubljeno. Korać, Trajković, Cvetković... će ići u pečalbu...

Napisao: Đ. Zagorac, obrada: Yugopapir (Tempo, 1967.)





Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate