Fit, najveća nada YU rocka: Produkcija prvog LP-ja je bila loša, ali ne krivicom Milana Mladenovića

Novembar 1989: Nismo pogrešili kada smo grupu Fit proglasili najvećom nadom jugoslovenskog rock’n’rolla. Ovih dana u prodaji se pojavio novi album pod nazivom "Daj mi ruku" što je bio jedan od povoda da porazgovaramo sa Davorom, vokalnim solistom grupe.

Sama ploča, inače, predstavlja malo iznenađenje (i osveženje).

Ali samo za one koji smatraju da u našoj zemlji nema više dobrih bendova i pravih rock’n’roll autora.


Mladi Riječani svojim novim LP projektom na našu radost demantuju sve nevernike, u tom smislu, najavljujući i dokazujući da smo kao rock’n'roll podneblje (kao uostalom i u fudbalu) neiscrpni.

To je samo razlog više da pažljivo preslušate drugi album grupe Fit. Prethodno, naravno, pročitajte ovaj intervju, vođen u vreme kada se ploča "Daj mi ruku" pojavljivala u prodavnicama ploča.


• Izdali ste drugi album. Interesuje me šta sada mislite o ploči "Rijeka - Pariz - Texas", na kojoj ste se prvi put pojavili. Mnogi su je poredili sa legendarnim "Paket aranžmanom".


Šta ja znam, ni onda kada je ploča izašla nismo ozbiljno računali na to. Dali smo neku pjesmu na koju smo već bili zaboravili, koju nismo ni svirali, ali je ploča naišla na dosta dobar odjek. Tu stvar je i trebalo napraviti. Nisam vjerovao da se iz te neke provincije može napraviti tako dobar posao.



• Koliko si uopšte zadovoljan prošlom pločom ("Uz Rijeku", 1988. PGP RTB). Imam utisak da su pojedine stvari mnogo bolje zvučale na demo-snimcima nego na ploči. Da li je tu pomogao ili odmogao Milan Mladenović, koji je bio producent?


Da smo rođeni u Beogradu, napravili bismo mnogo bolji posao. Pjesme, koje su bile dobre, izvukle su cijeli projekat. Od propagande tu nije bilo ni "p". Milan Mladenović je u cijeli posao ušao srcem, pokušao je da razmišlja kao i mi.

Jeste, produkcija je bila jako loša, ali ne njegovom krivicom.

Činjenica je da je studio u kojem smo radili demo-snimke bio mnogo bolji nego onaj u kojem smo snimali album. I pored svega, dobra pjesma ostaje dobra pjesma. Nju ne možeš ni studijem ni bilo čime upropastiti (Da li? - prim. autora)


Split, more i djevojke



• Kada ste počeli sa radom na drugom albumu?


Bilo je to negdje oko Nove godine. Radili smo pjesme, svirali ih u nekim rupama između svirki, po hotelskim sobama, avionima, vlaku, autobusu. To je zanimljivo. Dok se voziš, pjesma ti nekako lakše dođe nego kad si doma. Uzme Zorko gitaru pa se nešto zezamo, pjevamo, kod nas ti je najvažnija ta ekipa, to zajedništvo.


• Gde ste snimali ploču?


Ploču smo snimali u Splitu. Produkcija je u cjelosti grupe Fit uz pomoć Dragana Lukića iz Đavola. Bilo je super: Split, more, djevojke i sve što ide uz to.

Digli bi se oko jedanaest, otišli u studio u dvanaest, nešto snimali i zezali se do uveče, poslije izlazili u diskoteke, išli na bilijar, motali se po gradu sa mojim "renoom 4", koji je ispunio i svoj dio zadatka.


• Ploča je dosta umerenija nego prva. Ima više akustičnih gitara, laganijih stvari. Otkud to odjednom?


Prethodnu ploču spremali smo isključivo u Rijeci i to je bilo kao neki "Greatest Hits" od pjesama koje su u posljednje tri godine nastajale, mijenjale se, živjele u nama. To je bila koncertna ploča, jer smo i mi takav bend. Na koncertima smo najjači.

Što se tiče ove ona je nastala u mnogo opuštenijoj atomosferi. Po prvi put smo radili muziku baš za ploču, a ne za koncerte. Na njoj smo iskreno napravili ono što želimo. Što mislimo. Zato je i drugačija od prve.


• Na ploči se nalazi deset pesama. Koliko je ukupno bilo pripremljeno?


Bilo ih je dvanaest, trinaest pjesama od čega se na ploči našlo deset. To su: "Daj mi ruku", "Zaboravit ću sve", "Rock’n’roll je kriv za sve", "Nemirne godine", "U Je", "Zvoni telefon", "Bubanj", "Makni kosu sa očiju", "Veliki grad" i "Kišno popodne".

Ostavili smo pjesme koje su ham se činile najboljima.


• Album se zove "Daj mi ruku". Do sada se najviše čula "Zvoni telefon". Znači li to da ste više pucali na naslovnu?


Ne, naziv ploče "Daj mi ruku" više je nekako, kako bih rekao, filosofski. To je više poruka nekim ljudima koji su u nekim depresijama i ja im kažem daj mi ruku, ’ajdemo se veselit, ’ajdemo pjevat’ i tako.

A što se tiče pjesme "Zvoni telefon", ona se najviše vrtjela iz prostog razloga što smo samo nju dali za radio-stanice. Kad krene ploča, čuče se i druge.




Super cure



• Na omotu stoji da je sve tekstove napisao Miro Tešević, basista. Znači li to da si se ti odrekao pisanja?


Ne, tu je došlo do greške pri štampanju omota. Tekstove i dalje radimo Miro i ja. Moji su tekstovi za A3, A4, i A5.


• Nisi imao prateće vokale?


Misliš ženske? Molio bih te da ne mješaš žene i rock’n’roll.


• Hoćeš da kažeš da u rock'n'rollu ženama nema mesta?


Pa, da. Zna se šta je za žene. One su za po doma, da kuhaju, peru i tako.


• Šta misliš o Cacadou Look?


One su super cure, baš su OK. Nose lijepu garderobu, vrlo.


• Šta rade članovi benda u privatnom životu?


Zoriko Opačić, gitarista, voli da ide na utakmice. On je blizu stadiona, kad je bio klinac znao sam da ga nedjeljom nikad nisam mogao ulovit’ kod kuće, ili je na utakmici ili sluša prijenos u nekom kafiću.

Miro i ja smo najsličniji. Najneodgovorniji.




Spot sa Edijem



• Ko više kasni na probu, ti ili Miro?


Ja (smeh). Stalno mi prijete na uvođenjem penala, zatezne kamate i slično, ali ja se ne dam. Šta da se radi, svako ima neku manu.


• Šta radi Dean Benzia, bubnjar?


Deki je momentalno u Americi, tamo je proveo svoju mladost i vuče ga da ide tamo. To je jedini bubnjar koji može da radi sa nama. Jak je k’o bik. Zato je i pjesma "Bubanj" posvećena Dekiju.


• Kad smo već kod Amerike, primetio sam da u pesmi "Rock’n’ roll je kriv za sve" pominjete Union Square?


Prije dvije godine smo Dean i ja bili zajedno u Americi. On je živio u Kvinsu a ja u Nju Džersiju. Taj Union Square nam je bio sastajalište. Odatle bi išli do centra Njujorka gdje su bile svirke i sve ono što nas je interesovalo.


• Pre ovog razgovora pominjao si mi i snimanje spota.


Da, trebalo bi da uskoro za TV Rijeku uradimo jedan spot. Radićemo ga sa Edijem Kraljićem. Biće to potpuno netipičan spot za naše prilike.


• Posle toga?


Poslije toga prelazimo da živimo u Beogradu, barem naredna tri, četiri mjeseca.


• Životna želja?


Moja? Da snimim koncertni album. Mi smo prije svega koncertni bend.

Razgovarao: Saša Damnjanović, snimio: Valter Peculić / Discogs, obrada: Yugopapir (Pop rock, 1989.)






Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate