Nemoguće vruće najzad dovodi Zenicu u YU rock ligu: Jugoton veruje u "Ljubavi malog Werthera"

Jun 1988: Savremena produkcija, vesele, šarmantne pesme, optimistički stihovi tinejdžerskog senzibiliteta i vrlo pristojno vladanje instrumentima odlike su debi-albuma "Ljubavi malog Werthera" zeničke grupe "Nemoguće vruće".

Od lokalnog "predjela" na koncertima u Zenici, ova sedmorka je za samo nešto više od godinu dana izrasla u nadu domaće pop-rok scene.

"Nemoguće vruće" predvodi pevač Mladen Vidović, dvadesettrogodišnji student.

Grupa postoji već nekoliko godina, ali se ključni momenat u njenom delovanju desio prošle godine, u jednom od sarajevskih studentskih domova:

Mladen otkriva:

- Nekoliko puta sam sretao Asmira Spahića, takođe Zeničanina koji studira u Sarajevu. Muzički nismo ranije sarađivali, samo smo se znali iz viđenja. Jednom smo se dogovorili da se sastanemo i malo sviramo onako za svoju dušu. Taj neobavezni susret se pretvorio u muziciranje do zore. Po kratkom postupku je Spaha primljen u bend, a njegove kompozicije i tekstovi čine okosnicu našeg albuma.

Od deset numera na ploči izdvajaju se "Hajde noći padajte", "Ta, ta djevojka", "Ameri", "Daj da poljubim i pojedem" - efektne, čvrste pop-rok pesme koje su dobar radio potencijal.

Ono što odlikuje "Nemoguće vruće" je da u njihovoj muzici i tekstovima nema karakterističnog uticaja "sarajevske škole", to jest folk-elemenata, koji mnogim sastavima iz ove sredine zatvaraju vrata jugoslovenske muzičke scene.


Uz Vidovića i Spahića ostali članovi grupe su gitarista Miroslav Kovačević, klavijaturista Želimir Jukić, basista Zoran Polić, ritam-gitarista Josip Jajčević i bubnjar Edin Kulalić.

Nele Karajlić, vođa "Zabranjenog pušenja", ovako je okarakterisao pojavu sastava "Nemoguće vruće":

- Zenica ima najbolju rok publiku u Jugi i zaslužila je, zaista, da napokon ima i svog predstavnika u saveznoj rok-ligi...

Čini se da je u pravu.

Napisao: S. Stojanović, obrada: Yugopapir (Politika ekspres, 1988.)


O grupi je pisao i sarajevski Hit magazin...



April 1988: Zenica je odavno poznata kao grad koji voli i poznaje rokenrol. Mnoge grupe su ponijele i te kako prijatne uspomene sa koncerata u Zenici.

 U mnogim znanim grupama svirao je poneko od Zeničana (pomenimo samo grupe kao što su "Cod", "Teška industrija", "Crvena jabuka"...).

Nikada, međutim, Zenica nije imala svoj autentični sastav koji bi ih reprezentovao na jugoslovenskoj muzičkoj sceni.

Nikada do pojave "Nemoguće vrućeg".

A grupa (bar kostur grupe) postoji već četiri godine. Sedam momaka: Mladen, Spaha, Miro, Juka, Pola, Edo i Joco.

Uz pomoć Paneta Škrbića, čovjeka koji je preuzeo sve organizacione i izvršnoproducentske poslove, stekli su povjerenje "Jugotona" i u februaru ove godine u prodavnicama ploča pojavio se njihov prvi LP "Ljubavi malog Vertera".

O toj ploči Asmir Spahić Spaha, autor većine materijala na albumu i jedan (uz Mladena Vidovića, pjevača) od dva ključna čovjeka u bendu, kaže:

- Ovo jeste na neki način tinejdžerski rokenrol. Ali bih želio napomenuti da taj tinejdžerski rokenrol prerasta neke uobičajene okvire od 15-20 godina. To su dokazali i neki bendovi prije nas. Svjetski bendovi. 

A zašto "Ljubavi malog Vertera"?

- To je nešto što je strašno vezano za mene. Ja sam se zaljubio u šestoj godini, i to je bila stvarno iskrena ljubav. Vjerujem u dječije ljubavi i otud "Ljubavi malog Vertera".

Ploča je počela dosta stidljivo da se probija na tržište. Bez neke velike reklame, ali su pjesme ipak nalazile put do slušalaca.

O tome koliko se na ovaj bend računa, govori i podatak da je početni tiraž albuma 70.000 primjeraka, što je za jedno debitantsko ostvarenje izuzetno.

Podsjetimo da je "Crvena jabuka" (sa kojom ih mnogi upoređuju) imala za prvi album početni tiraž od 60.000 primjeraka.

Do sada je prodani tiraž Zeničana oko 20.000 primjeraka, što u izvjesnom smislu garantuje legitimitet početnom tiražu.

"Nemoguće vruće" je počelo sa turnejom u svojoj Zenici i imali smo priliku da prisustvujemo tom koncertu u sportskoj dvorani "Bilmište".

Oko 2.000 fanatičnih navijača sa još nekoliko stotina posjetilaca koji su ostali pred dvoranom napravili su atmosferu kakvu pamtimo sa koncerata mnogo poznatijih (i priznatijih) bendova.

Na mnogim top-listama njihove pjesme kao što su "Ljubav malog Vertera", "Sve su klinke izašle iz škole", "Samo Vrbas zna", "Nema cure koja neće"... izuzetno visoko kotiraju.

O tome Mladen Vidović, pjevač "Nemoguće vrućeg", kaže:

- Ima jedna stvar koja je, kada je riječ o našoj ploči, izuzetno dobra, ali koja može i da smeta. Činjenica da nema pjesme koja se izdvaja od ostalih. Sve pjesme su potencijalni hitovi. Obično se na ploči izdvoji jedna ili dvije pjesme i onda svi njih vrte. 

Kod nas se malo teže odlučiti, kvalitet pjesama je izrazito ujednačen i zato probijanje do tržišta, do slušalaca, može biti nešto teže.

"Nemoguće vruće" već u maju ulazi ponovo u studio "Tetrapak" u Splitu da bi sa Željkom Brodarićem Japom radili na novoj ploči.

Ploči koja će, po svemu sudeći, Zenicu uvrstiti u red gradova koji našoj rok-sceni i te kako imaju šta da ponude.

Napisao: M. Mraković, obrada: Yugopapir (Hit, 1988.)






Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate