I ja se sada često pitam: pa šta se ovo danas dešava? Ubijeđena sam da će razum i ljubav nadjačati i ova kvrgava vremena
*****
Bilo je to prije trideset godina. Evo
ovako:
On - Ilija Iko Sekulić, kapetan,
građevinski inženjer, rodom iz sela Police kod Ivangrada, 27 godina, ona - Razija Jašarević, djevojčurak, nesvršena
srednjoškolka (babo nije dao da nastavi gimnaziju u Višegradu), iz
Međeđe, nešto više od 18 godina.
Mjesto: Kanjon Drine, ušće Lima u
Drinu, gradilište mosta na plahovitoj ljepotici, na putu u izgradnji
Ustiprača - Višegrad.
Najbliže naselje: Međeđa.
Željeznička raskrsnica na pruzi Sarajevo - Višegrad - Beograd, odnosno: Sarajevo - Rudo - Priboj...
Posljednji dan decembra 1960.
Pred matičara u SO Foča Razija i Ilija su tog dana rekli ono životno "da"...
Evo i "rezultata njihove ljubavi": sin Radosav i kćerka Biljana.
I iza Ilije kilometri puteva i mostova u zemlji i inostranstvu. I to u svim našim republikama, izuzev, vjerovali ili ne, rodne Crne Gore...
Od prije godinu i po Iko je penzioner. Svoj skromni stan u Beogradu ustupili su sinu Radosavu, a njih dvoje, Iko i Razija, žive u još skromnijoj kući u Smederevu koju su gradili gotovo petnaestak godina.
Najbliže naselje: Međeđa.
Željeznička raskrsnica na pruzi Sarajevo - Višegrad - Beograd, odnosno: Sarajevo - Rudo - Priboj...
Posljednji dan decembra 1960.
Pred matičara u SO Foča Razija i Ilija su tog dana rekli ono životno "da"...
Evo i "rezultata njihove ljubavi": sin Radosav i kćerka Biljana.
I iza Ilije kilometri puteva i mostova u zemlji i inostranstvu. I to u svim našim republikama, izuzev, vjerovali ili ne, rodne Crne Gore...
Od prije godinu i po Iko je penzioner. Svoj skromni stan u Beogradu ustupili su sinu Radosavu, a njih dvoje, Iko i Razija, žive u još skromnijoj kući u Smederevu koju su gradili gotovo petnaestak godina.
Tridesetak godina kasnije
Raza i Iko su nedavno ponovo bili u
kanjonu Drine i Lima, u Međeđi. Mjestu njihove ljubavi i Razijinom
rodnom selu. Ovog puta ih je pozvao sarajevski reditelj i dramski
pisac Šemsudin Gegić koji je nedavno snimio dokumentarni film o
žalu ljudi ovog kraja za nekadašnjim "ćirom", kanjonom
Drine, zbog potapanja dijela Međeđe.
Jedni od "junaka" Gegićevog dokumentarca "Dopiši tugu" su i Raza i Ilija...
Jedni od "junaka" Gegićevog dokumentarca "Dopiši tugu" su i Raza i Ilija...
Vidjeli su nešto što prije tri
decenije ni jedno ni drugo nisu gotovo mogli ni sanjati. Drina
postala jezero (akumulaciono jezero HE "Višegrad")
i sada teče "uzvodno" sve do Goražda.
Potopljeno pola Međeđe.
I onaj dio gdje se prije više od tri decenije nalazilo radničko naselje gdje su se Raza i Iko prvi put "susreli pogledima".
Nema više ni onog mosta na Drini koji je izgrađen kada i put Višegrad - Ustiprača 1961.
Prije godinu i po dana ljudi koji su gradili, maltene, i srušili su ga. Da ne smeta, kažu, brodovima kada budu plovili jezerom. I dvije trećine onda izgrađenog puta sada je pod vodom.
Nestali su tako most i put ljubavi, kako su to onda, gotovo odmilja, zvali Raza i Iko, a i graditelji među kojima i popularni inženjer Vića Vićentije Kaplarević koji je i ovako i onako kumovao da most "spoji" Razu i Ika...
Istina, nestali su putovi, mostovi, naselja, neki ljudi. Ali ljubav je ostala... Tako je to i sada.
Potopljeno pola Međeđe.
I onaj dio gdje se prije više od tri decenije nalazilo radničko naselje gdje su se Raza i Iko prvi put "susreli pogledima".
Nema više ni onog mosta na Drini koji je izgrađen kada i put Višegrad - Ustiprača 1961.
Prije godinu i po dana ljudi koji su gradili, maltene, i srušili su ga. Da ne smeta, kažu, brodovima kada budu plovili jezerom. I dvije trećine onda izgrađenog puta sada je pod vodom.
Nestali su tako most i put ljubavi, kako su to onda, gotovo odmilja, zvali Raza i Iko, a i graditelji među kojima i popularni inženjer Vića Vićentije Kaplarević koji je i ovako i onako kumovao da most "spoji" Razu i Ika...
Istina, nestali su putovi, mostovi, naselja, neki ljudi. Ali ljubav je ostala... Tako je to i sada.
Gore: parče neba koje paraju visoke
stijene kanjona Drine i Lima. Kliktaji orlova i stada divokoza.
Tišinu jedino narušavaju huk Drine i povremeni pisak "ćirine
garave mašine".
Sada tu tišinu, poslije pedeset i više godina (kada je austrougarska carevina izgradila "ćiru") narušava gruvanje mina (ne računajući ona ratna gruvanja) i brektanje motora teških građevinskih mašina.
U Višegrad, odnosno Rudo, jedino se do tada, te 1961. godine, moglo stići "ćirom" ili splavom. Sada graditelji probijaju ljute stijene i kanjonom Drine od Ustiprače do Višegrada prave put...
Medu mnogobrojnim neimarima tadašnje vojne pošte iz Foče bio je i mladi kapetan JNA, inženjer građevinarstva Ilija Iko Sekulić koji je, tako reći, danonoćno radio na gradilištu, na trasi puta između Šipa i Ljučeva.
Dolje: neukrotiva, hladna a često i mutna Drina. I ambis. Surova kao i njen kanjon. Nenavikla da je neko "uznemirava". Ali...
Sada tu tišinu, poslije pedeset i više godina (kada je austrougarska carevina izgradila "ćiru") narušava gruvanje mina (ne računajući ona ratna gruvanja) i brektanje motora teških građevinskih mašina.
U Višegrad, odnosno Rudo, jedino se do tada, te 1961. godine, moglo stići "ćirom" ili splavom. Sada graditelji probijaju ljute stijene i kanjonom Drine od Ustiprače do Višegrada prave put...
Medu mnogobrojnim neimarima tadašnje vojne pošte iz Foče bio je i mladi kapetan JNA, inženjer građevinarstva Ilija Iko Sekulić koji je, tako reći, danonoćno radio na gradilištu, na trasi puta između Šipa i Ljučeva.
Dolje: neukrotiva, hladna a često i mutna Drina. I ambis. Surova kao i njen kanjon. Nenavikla da je neko "uznemirava". Ali...
Kad trešnje crvene
Maj 1960. Kažu mjesec ljubavi, cvijeća
i pjesnika. Kada u Međeđi trešnje počinju da crvene. Ilija Sekulić
poslije ručka, zna se, vojničkog pasulja, uđe u svoju kancelariju
da nešto pogleda u projektnoj dokumentaciji.
Planovi su jedno a život, odnosno teren, nešto drugo. Zadubljen u dokumentaciju nije ni čuo kada je neko pokucao na vrata kancelarije.
Planovi su jedno a život, odnosno teren, nešto drugo. Zadubljen u dokumentaciju nije ni čuo kada je neko pokucao na vrata kancelarije.
Vrata se lagano, nježno otvoriše i
na njima se pojavi djevojčurak! Uredno očešljane kose, savremeno
odjevena!
- Izvinite, pogriješila sam! Tražim vašu šnajdericu.
Reče i nestade. Ja zanijemio. Jedva izgovorih:
- Ništa, ništa! Možda i nisi pogriješila...
Pomislih: odakle ovakav anđeo u ovoj divljini?
Prolaze dani, a onaj mi djevojčurak ne izlazi iz glave. Pričam to i svom vozaču Nikoli Kovačeviću, inače Višegrađaninu. Pokušavam da mu je opišem.
- Ama, bolan, to je moja "gazdarica"! Ja stanujem kod njenih roditelja. Ona je Jašarevićka, veli Nikola.
Prosto ne mogu da shvatim da ovakva djevojka postoji u Međeđi!
Od tada sam ja bio čest gost kod Nikole i njegove supruge. Uspjeli smo nekako da Razu privolimo da nam se i ona pridruži na sjedeljkama, da malo uz kafu proćaskamo. I da nas dvoje "razmijenimo" krišom poglede.
Znam: ona iz Međeđe. Jašarevićka. Naslućujem šta bi mogli da misle njen otac Ramo, Ramaga su ga zvali, majka Nura, braća Mustafa, Muhamed i Mumin, sestre Devla i Advija.
Šta opet, moji roditelji.
Ali... Za šest-sedam mjeseci našeg "zabavljanja", sastali smo se svega nekoliko puta. U Nikolinom stanu ili u Rogatici. Tamo je Raza imala tetku.
- Izvinite, pogriješila sam! Tražim vašu šnajdericu.
Reče i nestade. Ja zanijemio. Jedva izgovorih:
- Ništa, ništa! Možda i nisi pogriješila...
Pomislih: odakle ovakav anđeo u ovoj divljini?
Prolaze dani, a onaj mi djevojčurak ne izlazi iz glave. Pričam to i svom vozaču Nikoli Kovačeviću, inače Višegrađaninu. Pokušavam da mu je opišem.
- Ama, bolan, to je moja "gazdarica"! Ja stanujem kod njenih roditelja. Ona je Jašarevićka, veli Nikola.
Prosto ne mogu da shvatim da ovakva djevojka postoji u Međeđi!
Od tada sam ja bio čest gost kod Nikole i njegove supruge. Uspjeli smo nekako da Razu privolimo da nam se i ona pridruži na sjedeljkama, da malo uz kafu proćaskamo. I da nas dvoje "razmijenimo" krišom poglede.
Znam: ona iz Međeđe. Jašarevićka. Naslućujem šta bi mogli da misle njen otac Ramo, Ramaga su ga zvali, majka Nura, braća Mustafa, Muhamed i Mumin, sestre Devla i Advija.
Šta opet, moji roditelji.
Ali... Za šest-sedam mjeseci našeg "zabavljanja", sastali smo se svega nekoliko puta. U Nikolinom stanu ili u Rogatici. Tamo je Raza imala tetku.
Đe rekosmo, dođosmo!
- Kako dani odmiču Raza mi sve draža
(dok Ilija priča Raza pažljivo sluša i
povremeno se smjehulji, inače ne voli puno da priča).
Kažem ja svom drugaru Vići (Vićentiju Kaplareviću):
- Hoću da se ženim Razom, ako me bude htjela. I to za Novu godinu 1960.
- Ama, jok! Ako si već to odlučio - učini odmah, kaže mi Vićo.
Razmišljam: Vićo je u pravu... Bliži se Dan Republike. Kažem sam sebi: Reći ću večeras Razi:
Ako hoćeš da se udaš za mene izađi večeras gore, iznad tvoje kuće. Čekaćemo te u kamionu ja, Nikola i vozač.
Ako te ne bude bilo - znači ništa nema od naše ljubavi!
Tako i bi: oko 20 sati mi izašli iznad kuće. Ugasili motor kamiona. Gore samo "oborena" svjetla. Čekamo. Malo potraja, kad evo ti Raze. Sva zadihana. Izađem ja iz kabine, a ona će ti meni:
- Slušaj, Ilija, najiskrenije te molim da budeš od riječi - ja idem s tobom samo ako ću ti biti žena. Ja nisam djevojka za avanture!
- Razo, moj obraz i riječ su ti, a evo i ovi ljudi, garancija!
Uđosmo u kamion.
Nikola upali motor. Snijeg pada kao iz rukava. Nikoli se otrgnu ona crnogorska, svatovska:
Kažem ja svom drugaru Vići (Vićentiju Kaplareviću):
- Hoću da se ženim Razom, ako me bude htjela. I to za Novu godinu 1960.
- Ama, jok! Ako si već to odlučio - učini odmah, kaže mi Vićo.
Razmišljam: Vićo je u pravu... Bliži se Dan Republike. Kažem sam sebi: Reći ću večeras Razi:
Ako hoćeš da se udaš za mene izađi večeras gore, iznad tvoje kuće. Čekaćemo te u kamionu ja, Nikola i vozač.
Ako te ne bude bilo - znači ništa nema od naše ljubavi!
Tako i bi: oko 20 sati mi izašli iznad kuće. Ugasili motor kamiona. Gore samo "oborena" svjetla. Čekamo. Malo potraja, kad evo ti Raze. Sva zadihana. Izađem ja iz kabine, a ona će ti meni:
- Slušaj, Ilija, najiskrenije te molim da budeš od riječi - ja idem s tobom samo ako ću ti biti žena. Ja nisam djevojka za avanture!
- Razo, moj obraz i riječ su ti, a evo i ovi ljudi, garancija!
Uđosmo u kamion.
Nikola upali motor. Snijeg pada kao iz rukava. Nikoli se otrgnu ona crnogorska, svatovska:
"Đe rekosmo, dođosmo, o janje moje, janje, o ružo, moja ružo! Tu djevojku nađosmo, janje moje janje, ružo, moja, ružo!... "
Ljubav nas je održala
Kamion grabi gore, prema Sjemeću, a
mali Mumin, Razin brat, trči za nama i plače.
Ali mi grabimo.
Dođosmo u Višegrad. A onda u Vrnjačku Banju. Tu smo proveli medeni mjesec...
Javimo se pismima njenim i mojim.
Puncu Ramagi sam napisao da ću mu doći u kuću kada me pozove.
Istina, on me nije pozvao dok je bio živ, ali su nas svi njegovi i punica Nura brzo pozvali a još brže došli u posjetu.
Prvi je došao Razin burazer Fajko. Dobio sam i pismo od mojih. Kažu:
- Neka ti je, sine, sa srećom! Ti si sebi odabrao bračnog druga. Ona je nama draga. Ona je naša snaha.
Raza je tražila da naš sin nosi djedovo ime: Radosav...
Od tada s Razom, ali često i bez nje, na gradilištu širom zemlje. Radosav se rodio u Sarajevu, Biljana u Maglaju.
- Bio
sam i na raznim gradilištima u inostranstvu. Raza me je svuda
pratila. Nije nam bilo lako. Bilo je i teških trenutaka - kaže Ilija
Iko Sekulić.
Ali mi grabimo.
Dođosmo u Višegrad. A onda u Vrnjačku Banju. Tu smo proveli medeni mjesec...
Javimo se pismima njenim i mojim.
Puncu Ramagi sam napisao da ću mu doći u kuću kada me pozove.
Istina, on me nije pozvao dok je bio živ, ali su nas svi njegovi i punica Nura brzo pozvali a još brže došli u posjetu.
Prvi je došao Razin burazer Fajko. Dobio sam i pismo od mojih. Kažu:
- Neka ti je, sine, sa srećom! Ti si sebi odabrao bračnog druga. Ona je nama draga. Ona je naša snaha.
Raza je tražila da naš sin nosi djedovo ime: Radosav...
Od tada s Razom, ali često i bez nje, na gradilištu širom zemlje. Radosav se rodio u Sarajevu, Biljana u Maglaju.
- Za ovih više od tri decenije, koliko
smo Ilija i ja u braku, nikada nismo ni pomislili šta je ko od nas
po nacionalnosti. Znali smo a i sada znamo da smo ljudi, supružnici,
da su nas ljubav i život spojili i približili.
Zahvaljujući, prije svega, ljubavi i razumijevanju naš je brak, do sada, protekao srećno.
Znam, znam. I ja se sada često pitam: pa šta se sve ovo danas dešava? Ubijeđena sam da će razum i ljubav nadjačati i ova kvrgava vremena, kaže Raza.
Zahvaljujući, prije svega, ljubavi i razumijevanju naš je brak, do sada, protekao srećno.
Znam, znam. I ja se sada često pitam: pa šta se sve ovo danas dešava? Ubijeđena sam da će razum i ljubav nadjačati i ova kvrgava vremena, kaže Raza.
I poslije svega što se desilo Međeđa
se i dalje zove Međeđa. Drina je ipak starija od jezera. Ljubav je,
izgleda, starija od ovoga...
Napisao: Nikola Bojić, obrada: Yugopapir (Ven, maj 1991.)
Napisao: Nikola Bojić, obrada: Yugopapir (Ven, maj 1991.)
