Dina Rutić, jedna od najzapaženijih domaćih glumica: Lako je dobro igrati uz Zorana Radmilovića






Na filmu i na televiziji sam zaista samo privremeno! To nije moja profesija. Studiram književnost, za sada uspješno, pa i unatoč tom što sam katkad angažirana na filmu ili na malom ekranu, najviše me privlači svijet knjiga



Mart 1966: Dina Rutić trenutačno je jedna od najzapaženijih beogradskih glumica. Za televiziju ona kaže: Volim je jer je neobična, naporna i uzbudljiva!


*****



U kratkom susretu ipak ostane nešto što se kasnije može na različite načine interpretirati. Dina Rutić ne daje povoda za ovakve misaone ekshibicije.

Nakon "Prometeja sa otoka Viševice", gdje je pored Janeza Vrhovca igrala glavnu ulogu, Dina Rutić kojoj je to bio prvi film i prvi uspjeh nije sebe smatrala glumicom, iako je za to imala puno razloga.

Nedavno je završila i svoj drugi igrani film "Omnibus 3" u režiji Boška Vučinića. Ponovo je dobila glavnu ulogu - druga priča "Most" - i opet sebe ne naziva filmskom glumicom. Još manje - zvijezdom.

Možda je i dobro biti skroman, ali je u svakom slučaju više nego simpatično i sigurno sasvim neuobičajeno.

Zbog njene dvadeset tri godine i zbog svega pomalo.

Dina Rutić (foto: Milorad Radulović)

Prije mjesec dana i gledaoci televizije imali su priliku da je upoznaju. U drami Mome Kapora "Provod" zakucala je prvi put na naš mali ekran. O tome, kao o kakvoj dalekoj pustolovini, Dina kaže:

- Za sada nemam nekih novih ponuda od televizije, ali čini mi se da je to i normalno. Prvo, nisam profesionalna glumica i ne mislim to da postanem, a drugo, ne bi ni bilo dobro da se u tako kratkom periodu dva puta pojavljujem pred gledaocima.

- Da li to znači da se pomalo plašite televizije?

- Pa, ja to ne bih baš tako nazvala. Televizija je neosporno velika stvar i onih nekoliko dana koje sam provela u iščekivanju glavnog snimanja ostat će mi u nezaboravnoj uspomeni, zbog toga što je sve bilo tako neobično, naporno i u isto vrijeme uzbudljivo.

Što se tiče nekog straha od televizije: ne, ne bojim se ama baš nimalo!

- Za vas mnogi kažu da pretjerujete u svojim nastojanjima da sa sebe skinete slavu koja vam predstoji. Tko je u pravu?

- Na filmu i na televiziji sam zaista samo privremeno! To nije moja profesija. Studiram književnost, za sada uspješno, pa i unatoč tom što sam katkad angažirana na filmu ili na malom ekranu, najviše me privlači svijet knjiga.


Prvog volim, a drugom se divim



- Ako vas kojim slučajem još netko od režisera "uznemiri" svojim pozivom i ako se to produži do u beskonačnost, što će se onda dogoditi?

- Igrat ću ondje gdje mi se bude svidjelo! Jer, ne želim da zauvijek napustim ove ljude koji su mi već bezbroj puta priuštili ugodne trenutke, a s druge strane, ne želim da gluma postane izvor mojih prihoda.

Dina je kći poznatog beogradskog kazališnog glumca Jože Rutića.

No, čini se da to nema nekog većeg utjecaja na životni put mlade djevojke.

U njenoj sobi, gdje smo razgovarali, najbrojnije su fotografije Charlesa Aznavoura i Gerarda Philipa.

- Prvog volim, a drugom se divim - kaže Dina.

- A od domaćih?

- Zorana Radmilovića sam već upoznala u "Provodu". Željela bih da još koji put igram pored njega. Uz glumca njegovih kvaliteta svi igraju dobro.

- Vi ste na prošlogodišnjem filmskom festivalu u Moskvi bili najmlađi član jugoslavenske "ekspedicije". Kakav je ondje bio "provod"? Vjerojatno bolji nego u beogradskom "Taboru"?

- Nemojte me pitati o Moskvi: uvijek kada se povede riječ o njoj, dobijem neodoljivu želju da ponovo odem onamo!

Razgovor je bio završen.

Razgovarao: Slobodan Šterić, obrada: Yugopapir (Studio, III 1966.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate