Broj mladih u Savezu komunista stalno opada: Gimnazija, 1200 učenika - i nijedan član SK? (1966)




"Plavi vjesnik" pokušao je na primjeru jedne zagrebačke gimnazije malo pobliže rasvijetliti odnos mladih prema Savezu komunista i dokučiti zašto u toj školi sa oko 1200 učenika nema nijednog člana SK



Pođimo od konstatacije koja niti je nova niti nepoznata: Savez komunista posljednjih nekoliko godina sve više "stari".

To se najviše može utvrditi iz ovih nekoliko podataka - Savez komunista Hrvatske, na primjer, imao je prije sedam godina 22.7, prije tri godine 14, a početkom ove godine samo 11.9 posto članova mlađih od 25 godina.

Broj omladine u Savezu komunista iz godine u godinu opada. Međutim, govoriti ovog trenutka i naprečac o uzrocima te pojave nije nimalo jednostavan zadatak, jer je pitanje brojnog stanja mladih u Savezu komunista vrlo složeno a uzroci zahtijevaju mnogo dublja i studioznija razmatranja.

Umjesto toga, "Plavi vjesnik" pokušao je na primjeru jedne zagrebačke gimnazije malo pobliže rasvijetliti odnos mladih prema Savezu komunista i dokučiti zašto u toj školi sa oko 1200 učenika nema nijednog člana SK.

Ulaz u VI gimnaziju u Zagrebu 1966. godine
(foto: Plavi vjesnik)

Podatak da među 1170 učenika VI gimnazije u Zagrebu nema nijednog člana SK iznesen je na konferenciji Saveza omladine opčine Centar prošlog mjeseca. 

Ipak, napominjemo da je samo slučaj odlučio što ovaj put razgovaramo s učenicima te škole, jer sličnih primjera ima i u drugim školama, svih profila i u drugim mjestima.

Neda Vončina ima 18 godina, učenica je IV e razreda i već je dvije godine predsjednik školskog komiteta Saveza omladine u VI gimnaziji. U II razredu bila je sekretar Komiteta a u III je izabrana za predsjednika. Vrlo dobra je učenica.

- Istina je da u našoj školi, koja broji 1170 učenica i 33 razreda, nema nijednog člana Saveza komunista. Prošle godine bilo ih je pedesetak, ali su svi tada polazili završni razred i kad su maturirali, otišli su iz škole. Bili su primljeni krajem prošle školske godine. Otad nitko u našoj školi nije primljen u Savez.

- Je li školski komitet pokušavao potaknuti pitanje primanja novih učenika u SK?

- Mi smo još lani, kad su bili primani učenici četvrtih razreda, isticali na sastancima potrebu da se primaju i učenici trećih razreda. Znali smo da će se dogoditi ovo što se sada dogodilo, da nemamo nijednog učenika iz škole u Savezu.

Nismo uspjeli...

Istina, i na nama je krivica, jer svi ti zahtjevi nisu bili službeni, razgovarali smo o tome pred nastavničkim zborom. Kad je lani vršen prijem u SK, nitko među nama, pa ni u školskom komitetu Saveza omladine, nije znao kako su ti učenici četvrtih razreda postali članovi SK.

Nismo znali kako se sve to odvija, kao što ni sada ne znamo što će biti na kraju školske godine, kad su ponovno najavljeni prijemi u SK.

- Zar omladinska organizacija, razredi i učenici ne mogu predlagati svoje drugove i drugarice kao kandidate za članove Saveza komunista?

- Mi, u stvari, ne znamo kako da sve to napravimo. Nitko od nas nije tražio, ni partijska organizacija u školi ne traži, od nas učenika i članova Školskog komiteta da predlažemo kolege za Savez komunista.

Da budem iskrena, rijetko tko među učenicima u školi i zna koji sve profesori sačinjavaju partijsku organizaciju u školi. Samo nekoliko nas zna tko je partijski sekretar i naslućujemo tko bi još mogao biti član Saveza. Mislimo da bi to, po logici, mogao biti direktor i još neki profesori.

To zna samo nas nekoliko koji smo u Komitetu Saveza omladine, jer s profesorima češće ne dolazimo u dodir.

Ostali učenici čak ni to ne znaju.

Partijska organizacija u školi uopće se ne osjeća, bar što se tiče odnosa prema nama učenicima.


Djevojko, uozbilji se!



- Zanimalo bi nas da nam odgovorite biste li vi željeli da postanete član Saveza komunista.

- Nikad o tome nisam razmišljala. Možda baš zbog toga što me u školi nitko nije ni pitao je li bih htjela biti ili ne bih. To je nešto što je dosad u našoj školi bilo u drugom planu.

- Na nedavnoj konferenciji Saveza omladine općine Centar, na kojoj ste, koliko je poznato, i vi prisustvovali, jedna je učenica iz vaše škole navela vrlo zanimljiv primjer o odnosu organizacije SK u vašoj školi prema učenicima.

- Čula sam njenu izjavu. Ona polazi IV razred, član je Školskog komiteta i već je ranije u nekim razgovorima isticala svoju želju da postane član Saveza komunista. Na njenu žalost, to joj se dosad nije ispunilo.

- Zašto?

- Koliko je meni poznato, indirektno joj je rečeno da je djetinjasta i još nešto u sličnom tonu.

- A što vi, kao predsjednik školskog komiteta SO, mislite o svojoj drugarici?

- Nas u Komitetu nitko o tome nikada nije pitao. No moje je lično mišljenje o njoj drugačije. Ona je vesela djevojka, voli nešto što je moderno i zar zbog toga ne bi moglo postati član Saveza komunista?

Po mom mišljenju, ona je od svih nas najzrelija, kad treba vrlo je ozbiljna. Uostalom, kakav bi trebao da bude član Saveza komunista? Meni se čini da duga kosa ili kratka suknja nije mjerilo kakav je tko čovjek, pošten ili nezreo. Odnosno, može li postati član Saveza komunista ili ne može.

Potražili smo i Dragicu Grković, učenicu IV razreda, o kojoj je ovdje bilo riječi.

- Moja je davna želja da postanem član Saveza komunista. Uostalom, nisam jedina u školi koja to želi. Dosad nisam uspjela da dobijem odgovor na to. Jedna profesorica mi je samo jednom u hodniku za vrijeme odmora rekla da se o meni raspravljalo na nastavničkom zboru.

Rekla mi je još: "Pazi kako se ponašaš! Budi malo ozbiljnija ..."

To je bilo sve.

U školi smo razgovarali s još nekoliko učenika. Njihovo mišljenje o tom problemu u školi ne razlikuje se mnogo od mišljenja Dragice Grković i Nede Vončine.

Jedino se pokazalo da su učenici koji nisu angažirani u omladinskoj organizaciji potpuno neupućeni u taj problem.

Čuli smo podatak da će se na kraju školske godine birati novi članovi Saveza komunista među učenicima četvrtih razreda.

Tko će ih predlagati? Zašto se to "pravo" ne bi povjerilo učenicima, koji su na kraju krajeva najpozvaniji da daju sud o svojim vršnjacima s kojima žive i rade.

I još nešto: učenici koji budu izabrani u Savez komunista, njih deset ili pedeset, boravit će u školi još mjesec dana i otići na studij ili će se zaposliti. Naredne godine situacija će se ponoviti.

I tako iz godine u godinu.

Ima li od toga neke posebne koristi škola, organizacija SK u školi? O tome bi možda trebalo promisliti, ne samo u VI gimnaziji.

Napisao: Uroš Šoškić, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, 1966.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate