Berta Ambrož: Zvijezda Pjesme Eurovizije 1966 i dalje je daktilografkinja / Brez dela ni jela! (1968)




Nikad nisam ni pomišljala da bih bila nešto drugo nego daktilografkinja. Pišem ugovore, predračune, račune, dopise. Zarađujem osamdeset do devedeset tisuća mjesečno. Ja sam zadovoljna. Ako me trebaju s radio-stanice ili televizije, pošalju mi note, ja uvježbam i otputujem u Ljubljanu na snimanje

Malo, idilično selo koje prerasta u predgrađe Kranja. Noć je vedra i snijeg škripi pod nogama. Stare seoske prizemnice i moderne obiteljske jednokatnice. Kroz okna što svijetle u noć vide se djeca kako se igraju na toplim starim krušnim pećima i obitelji okupljene u "švedski" uređenim kuhinjama.

Seoski putovi su uredno očišćeni ralicom. Od njih se gotovo pred svakom kućom granaju tragovi standarda, koji vode do garaža u dvorištu.

U jednoj od tih starih seoskih kuća, s vidljivim znakovima suvremenih adaptacija, živi obitelj Ambrož.

Bertu sam zatekao u kuhinji pokraj same peći s nogama na gumenom termoforu napunjenom vrelom vodom.

- Obupno sem prehlajena - objasnila mi je i zatim ponudila:

- A ste za eno slivovko? Prava domača. Za zdravlje ...

Berta Ambrož (foto: Plavi vjesnik)

Uvjerava me da ta rakija liječi prehladu kao rukom odneseno, a mene čudi što onda i sama ne koristi taj lijek.

- Znate, bubrezi. Neugodna stvar. Ni kavu zbog toga ne smijem piti.

Sasvim dobro govori "srbo-hrvaščinu".

- Naučila sam na opatijskim festivalima.

Posljednjih godina neprekidno je član slovenske pjevačke reprezentacije u Opatiji. I uvijek je prvi pjevač koji odlazi iz Opatije. Prije dvije godine njenu žurbu pri odlasku protumačili su predstojećom udajom.

- Kad obavim svoj, da tako kažem, zadatak u Opatiji, što da još čekam? A pričalo se nešto o mojoj udaji? Glupost. Udaja ne dolazi u obzir. O tome uopće ne razmišljan.

Mnogi ljudi uz ime Berta asociraju neku krupnu pojavu. Po "debeloj Berti", divovskom topu u prvom svjetskom ratu. Berta Ambrož je visoka 157 centimetara i ima nepunih 49 kilograma.

- Znate, još uvijek bih radije bila viša nego ovako mala. Ali sad zbog toga bar više nemam kompleksa. Sad mi se čini glupo što sam uopće imala kompleksa.

Majka Štefka također je sitne pojave. Njene žuljevite ruke govore o tvrdom radu.

- Pazi što govoriš, jer on može sve napisati - upozorava Berta majku.

- Osim Berte imam još dvoje djece - priča mi mama Štefka. - Za Petera ste sigurno čuli. On pjeva u "Slovenskom oktetu". A Franci se bavi sportskim plesanjem. Berta je najviše kod kuće. One dvojice nikad nema...

- Da sam muško ni ja ne bih bila doma - upada Berta.

- Inače, dobra je. Imam povjerenje u nju. Kad ode nekamo na put, znam da neće ništa loše uraditi...

- Joj, mama... nemoj dati ruku u vatru - ljuti se Berta.


Joj, Barbra Streisand pjeva!



Htio sam ih zajedno slikati.

- Ne volim se u kući slikati, niti volim porodične fotografije - odbija Berta, a zatim joj pada na um spasonosna ideja:

- Zar biste me htjeli ovako bolesnu, bez frizure slikati?

Mama se diskretno povlači. Otišla je u susjedstvo, sestri.

- Znate, nikad još nisam imala intervju kod kuće. Ne volim to...

U velikoj, suvremeno opremljenoj kuhinji nalazi se televizor, radio i magnetofon. U jednom trenutku Berta skače sa stolice kao oprugom bačena:

- Joj, Barbra Streisand pjeva! Moram to snimiti na magnetofon...

Iz radija dopiru sentimentalni zvuci muzike.

- Sentimentalna? Ne. Romantična također ne. Uostalom, šta ja znam... Naravno da imam momka, ali nije važno ni tko je ni što je... Jesam, vrlo sam tvrdoglava. To je opće poznato. A to nije dobro. No bila sam prije mnogo tvrdoglavija nego što sam sada.

Čudi me što kraj svih svojih dosadašnjih uspjeha nije postala profesionalna pjevačica.

Naime, Berta je službenica Komunalnog podjetja Kranj.

Plaćena je toliko koliko bi bila za dva nastupa na nekoj "tezgi".

- Nikad nisam ni pomišljala da bih bila nešto drugo nego daktilografkinja. Pišem ugovore, predračune, račune, dopise ... Zarađujem osamdeset do devedeset tisuća mjesečno. Ja sam zadovoljna. 

Ako me trebaju s radio-stanice ili televizije, pošalju mi note, ja uvježbam i otputujem u Ljubljanu na snimanje.

Ne odlazim na "tezge". Ne idem svuda, jer moram biti u službi na mjestu. Ako bih suviše nastupala, trpjela bi služba...

U poduzeću gledaju na mene jednako kao i na ostale. Ionako nisam drugačija nego drugi.

Svuda treba raditi. Nigdje ne možeš proći samo onako... znate što mislim. Kod nas kažu: brez dela ni jela. A što nisam otišla u profesionalce, za to treba imati hrabrosti.


Poput vrapčića neprekidno poskakuje



Berta ima tačno planiran dan. Prije podne posao, a poslije podne muzička škola. 

- Tipkam na stroju i klaviru. Usavršavam muzičko obrazovanje. I to je mali pothvat - raditi i učiti. Kad dođem kući, čitam ili slušam muziku, pripremam neku novu kompoziciju.

Nadohvat ruke joj je jedna luksusno opremljena knjiga. Anne Golon "Angelika i u novom svijetu".

- Kažu da je šund - roman. Ali meni se veoma sviđa. Toliko me zaokuplja da svaki slobodan trenutak koristim za čitanje.

Premda je navršila dvadeset tri godine, po izgledu ne bih rekao ni da je punoljetna. Kad govori o klizanju, zažari joj se lice kao u djevojčice:

- ... Onda zajazimo potok tako da se razlije na velikoj površini. Voda se smrzne, pa imamo izvanredno klizalište. To je jedino čime se još bavim. Gimnastiku i balet sam napustila. U baletnu školu sam išla tri godine. Čini mi se da sam bila živahnija kad sam bila mala.

Ni trenutka ne miruje na stolici. Poput vrapčića neprekidno poskakuje.

- Teško mi je sjediti na miru. Danas sam mirnija zbog te prehlade...

Na izgled nježne konstitucije, ostavlja dojam energične osobe koja se lako ne zbunjuje.

- Kad sam zbunjena, kako da kažem, nastojim da to prikrijem. Ne dopuštam da se vidi moja zbunjenost.

Budući da živi blizu talijanske i austrijske granice, iznenađuje me njena tvrdnja da je dosad bila u inozemstvu jedino kod je zastupala našu zemlju na eurovizijskom festivalu u Luksemburgu.

- Ah, Trst, Gorica i Celovec, to ne računam. Mislim, na turneje nisam išla kao drugi pjevači. Imam svega četrnaest dana dopusta, a to uvijek iskorištavam na moru, pod šatorima. Ludo sam zaljubljena u more.

Začudila se mom pitanju hoće li sutra ići na posao.

- Zbog prehlade? Pa nisam ja nikakva "zvijezda", nego daktilografkinja.

Napisao: Ivan Kreutz, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, I 1968.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate