Ines Popović Kotman ("Lepota poroka"), Lupinova muza: Živahna i simpatično neodgovorna (1986)



Meni su snimanja i objavljivanja mojih fotografija nešto posve normalno i ne osjećam nikakve promjene. To je sastavni dio života koji živim, a budući da sam već rekla da živim intenzivno prema vani, ne uzbuđujem se kad vidim svoju obnaženu fotografiju - kojeg li glupog izraza! - na naslovnoj stranici nekog časopisa

Dvadeset trogodišnja Ines Popović potpuna je opreka uobičajenoj predodžbi prosječna čovjeka o fotomodelu i mladoj glumici. Dok većina fotomodela stvara oko sebe oreol nedodirljivosti, ona, unatoč uspjesima, ne mijenja svoj odnos spram okoline. Ostala je kakva je uvijek i bila - živahna, prirodna, simpatično neodgovorna i nadasve dražesna i privlačna. 

Svjesna je svojih duhovnih i fizičkih kvaliteta i jednostavno želi biti slobodna, nesputana "čaršijskom" sredinom. Ambiciozna je i prodorna, samosvjesna i samodostatna. 

Većina mladih glumica nakon prve filmske ili televizijske uloge izjavljuje kako je to samo put prema kazališnim daskama, kako žele postati prve dame teatra u kojem će igrati karakterne uloge zrelih žena. 

Popovićeva ne želi ići utabanim stazama. 

Film joj je samo trenutna preokupacija, a o kazalištu još ne razmišlja, jer, kaže, ne odgovara njezinu senzibilitetu,

• Ti si djevojka poprilično liberalnih stavova. Istodobno si stasala u sredini sasvim drugačijih odlika. Je li bilo sukoba s njom?

- Odgovor bih najradije potkrijepila stihom iz pjesme Grace Jones, onim koji je meni osobno vrlo drag i koji često spominjem. On glasi: "Doing what I'm doing, feeling out of place", ili slobodnije prevedeno: "Radim ono što volim, a živim iznad i izvan sredine koja me okružuje." 




To mi je životno geslo koje mi barem prividno omogućuje intimnu izolaciju od beskrupuloznosti određenih ljudi, od pojedinih toliko neugodnih, ali na žalost čestih, svakodnevnih životnih situacija, kojima je žena što se bavi ovim poslom, u sredini kakva je naša, neminovno izložena. 

Možda je to samo privremen i irealan bijeg iz surove stvarnosti, ali meni se učinio djelotvornim, tako da uporno slijedim taj svoj princip.

• Jesi li oduvijek bila takva ?

- Ne, nisam. Kao mala djevojčica, bila sam osjetljivija, nisam uspijevala izgraditi takav mehanizam obrane od ostalog svijeta, ali mi je s vremenom i to pošlo za rukom. Ne želim reći da sam danas apsolutno bezosjećajna i nepovrediva, prije bih rekla da sam, zahvaljujući određenim životnim spoznajama, tom sazrijevanju, postala otpornija. 

Uostalom, i život, a i emocije kao njegov eksponent, sastoji se od vječnog sučeljavanja osjećaja. Poznata je Hesseova zvijer u čovjeku, ta podvojenost ljudske duše, koja neprestanim smjenjivanjem daje trenutnu predodžbu o određenom čovjeku.

Zato u situacijama kad se u pojedincu budi zvijer, ja mu naprosto ne dajem priliku da povrijedi čovjeka u meni,

• Kako? Budeći zvijer u sebi?

- Ne, baš naprotiv. Suprotstavljajući mu se čovječnošću.

• Nije li to njegova prilika da te povrijedi?

- Da, ali ne uspijeva u tomu. Žalosno je što čovjek na taj način mora neprestano kontrolirati emocije, ali kao što već rekoh, to je priroda čovjekova, krug iz kojega nema izlaza. Posjedujem savršen unutrašnji mir, na kojemu mi svi zavide. 

Baš on razoružava drugu stranu u takvim konfrontacijama.

• Ne bi se baš reklo da si, pronašavši unutrašnji mir, postala povučena djevojka.

- Nisam zato jer ga uspijevam održati živeći intenzivno prema vani. Znam da to možda zvuči malo kontradiktorno, ali intenzivnim življenjem uspijevam očuvati "untouchableness", svoju nedodirljivost, do koje za okolni svijet zaista nema nikakva puta.


Spoznala sam ljepotu poziranja


• Zaista nikakva? Čak ni za neku drugu, također snažnu ličnost?

- Misliš li na ljubav? Na princa iz bajke o kojemu sam nekad sanjala? Na veliku i neponovljivu ljubav? Mislim da nema, jer sam ja jedna golema ljubav sama sebi (smijeh). To mi je snažan životni stimulans, koji ne definiram kao klasičan odnos između muškarca i žene, već ga shvaćam kao vrlo širok pojam. 

Prije bih rekla da je ona katalizator života, da ona ljudskoj vrsti omogućuje opstanak, a jednu tako fantastičnu i univerzalnu pojavu ograničavati na međuodnos dvaju bića, na muškarca i ženu, čini mi se nedostatnim. 

To je samo jedna od vječnih zabluda čovječanstva, koja ljubav ograničava i na stanovit način diskreditira. 

Uzmimo na primjer banalnu situaciju - šminkanje pred zrcalom prije večernjeg izlaska. 

Žena mora uložiti mnogo truda da izgleda dobro i ona to rado čini, a muški šovinisti to tumače kao njezino nastojanje da se svidi svom mužjaku, vječno dominantnom muškarcu. 

To je glupost. 

Mislim da to ona samo djelomično čini radi njega. Prije bih rekla da je posrijedi ta univerzalna ljubav. 

Ona svojom ljepotom voli cijeli svijet.

• Posao kojim se baviš podrazumijeva određenu dozu ekshibicionizma. Smeta li ti to?

- Pa ja sam kompletan ekshibicionist. Meni su snimanja i objavljivanja mojih fotografija nešto posve normalno i ne osjećam nikakve promjene. To je sastavni dio života koji živim, a budući da sam već rekla da živim intenzivno prema vani, ne uzbuđujem se kad vidim svoju obnaženu fotografiju - kojeg li glupog izraza! - na naslovnoj stranici nekog časopisa. 

Nije li bijedna površnost pojedinih glumica koje radi svoje karijere pristaju na poziranje, a onda, nakon teško stečene reputacije "ozbiljnih" glumica, svom silom žele uništiti sve tragove stjecanja te karijere.

• Francuski "Zoom" i talijanski "Europeo" objavili su tvoje fotografije koje je snimio Stephen Lupino. Koliko je on zaslužan za tvoj uspjeh, imajući na umu da je on tvoj ekskluzivni fotograf?

- Bilo bi nezahvalno reći da mi Stephen nije pomogao. Upoznavši ga i družeći se s njim, spoznala sam ljepotu poziranja. To je bila, pa još i sad jest jedna kreativna simbioza. Surađujući s njim, nisam se uplašila njegova imena, a i nisam bila tvrdoglava. 

Slušala sam njegove savjete, a kako je on izuzetan fotograf, nije tu moju naklonost iskorištavao, već je puštao da pred njegovim objektivom oslobađam energiju. 

Nikad se nisam hvalila da sve znam, a to je osnovna boljka svih mlađih modela. Lupino je jaka autorska ličnost i on gotovo svaku ženu uspijeva privoljeti na poziranje. Njegov princip, taj toliko puta spominjani šok tijela, jedini je koji mi odgovara. 

Ne mogu podnijeti fotografe kojima sama fotografija nije važna, već modeli, ženske. Lupino se izražava ženama. Nije to posjednički odnos, ali budući da je fotoaparat u njegovim rukama, kao model moram dopustiti da manipulira mnome. 

Mislim da se fluid između modela i snimatelja mistificira, jer sam doživljavala situacije u kojima me snimao, a bila sam posve "hladna", ravnodušna na sve što se oko mene događa, a on je uspio napraviti izvrsne fotografije.


Danas smo svjedoci veličanja kulta tijela



• Nedavno si pozirala s još jednim ženskim modelom. Kakva su iskustva?

- To je fantastično iskustvo. Nemam nikakvih sklonosti prema ženama, naprotiv. Nikad neću moći shvatiti dvoličnost modela koji fotografije dijele na čedne i manje čedne, na erotične i na profesionalne. 

Poziranje ostaje poziranje, bilo da se snima zajedno s muškarcem ili sa ženom. 

Fotografije koje smo radili upravo sa fantastične zbog likovnosti tijela dviju žena u nekakvu odnosu. 

Fotografije koje prikazuju odnos muškarca i žene dominantno su označene muškarčevom prisutnošću, a one sa dvije žene pravi su unikati sklada i ljepote.

• Znači li poziranje za erotske fotografije i pristanak da se postane seksualnim simbolom, erotskim idealom?

- Ne bih rekla. Možda samo u svijesti frustriranih muškaraca. Erotika i seksualnost isključivo su individualni, a stvaranje određenih seks-simbola vješta je manipulacija biznisa. Ideali seksepilnog muškarca i erotski privlačne žene neprestano se mijenjaju. 

To je poput mode; opstoji dok ne postane dosadno, a onda se pronađe nešto drugo, neka nova oznaka seksualnosti određenog vremena. 

Nekad su bile atraktivne žene velikih grudi, sedamdesete su postavile na pijedestal privlačnosti produhovljene muškarce, danas smo svjedoci veličanja kulta tijela.

Te su sve stavove nametnuti masmediji. 

Smatram to iluzornim, jer čovjekova seksualnost ne može biti šablonizirana. Erotika podrazumijeva slobodu, njoj su nametnuti pojmovi tuđi, jer vlastiti ideal erotičnog i privlačnog oblikujemo isključivo prema intimnim uvjerenjima, a po njima se međusobno i razlikujemo. 

Razgovarao: Vidmir Raič, obrada: Yugopapir (Erotika, 1986.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate