Animatori, hit grupa ovoga ljeta: Curice treba maziti jer nas lišavaju provincijskog kompleksa (1983)



Curice treba maziti. Jer one kupuju ploče, dolaze na tulume i koncerte i lišavaju nas provincijskog kompleksa. Mi smo mogli ploču nazvati i "Dolazak mladog provincijalca u veliki grad". Jer nitko od nas nije rođeni Zagrepčanin i kod nas nema tog, kao u drugih grupa, nazovi štiha

Disko prvenac "Anđeli nas zovu da im skinemo krila" zagrebačke grupe "Animatori" uzdrmao je ovo već prolazeće, muzički anemično ljeto u kojem se ništa drugo i ne može čuti do splitskih otrcanih šlagera za koje ionako ne znaš pripadaju li ovom našem ili nekim južnijim podnebljima. Viva plagijatori!

Dečki iz "Animatora" nisu se obrukali.

Čak su oduševili i tako zeznute kritičare kakvi su Dražen Vrdoljak i Darko Glavan, koji se upravo međusobno nadmeću u škrtosti pohvalama i kuđenju ITD-a.

Darko Glavan:

- Album "Anđeli nas zovu da im skinemo krila", po izvornoj zamisli autora Kreša Blaževića, neka je vrsta koncept albuma o dolasku i odrastanju gimnazijalaca iz provincije u "velikom" gradu. U osnovnoj temi albuma nije teško prepoznati stvarnu životnu situaciju Kreše i njegovih drugova, a to nekako posredno daje još jednu notu uvjerljivosti i životnosti lapidarnim i nepretencioznim tekstovima. 

Za one koji su pažljivije pratili dosadašnji uspon Animatora, zvuk na ploči predstavljaće u početku poprilično iznenađenje. No, uzastopna preslušavanja uvjeravaju kako je studijska mutacija uspešno zamijenila zadihanost i energičnost živih nastupa.

"Poletov" skriboman u muzičkom materijalu prezentiranom na ploči primjećuje spregu emotivne snage, karakterističnu za zagrebačke "Zvijezde", i laganog zafrkantskog štiha starih "Haustora".

Nema što - dečki su našli svoje mjesto u disko produkciji, a u "Jugotonu" zadovoljno trljaju ruke, jer su opet napravili dobar posao koji će donijeti pare.

Animatori (foto: Dag Oršić)


Tek razmišljamo o imidžu



Da upoznamo i toliko hvaljene animatore. 

Duša grupe je Vatroslav Markušić, kauboj iz Vrdoljakove "Plave trave zaborava" u kojoj svojom violinom zgrće pare, a u grupi "Animatori" svira za svoj ćef. 

Studira veterinu (i obožava svoju kučku Laru). Ima bogati provincijski pedigre. Korjeni su mu u Slavonskom Brodu. Odrastao je i note naučio u Varaždinu. Na ploči svojom violinom, u pjesmi "Mađarac", vraća dug slavonskom porijeklu. 

Uz njega je još jedan Slavonac, bubnjar Toco koji kaže da kao fol nešto studira. 

Basista Andro Purtić najpametniji je animator. Profesor je historije i već je na postdiplomskom studiju. Inače je također provincijalac - sa Šolte! 

"Animatori" ne bi bili to što jesu da među njima nije otkačeni gitarista, tekstopisac i glavni vokalist Krešimir Blažević, inače student komparativne književnosti i etnologije.

- Na pitanje što čini njihov imidž, intervjuirani violinist Vatroslav je odgovorio:

- Tek razmišljamo o imidžu, jer nismo ni sanjali da će nam ploča ovako dobro proći i ufurati se na sve top liste u zemlji. Veseli smo, pametni i zgodni dečki i pokušavamo biti onakvi kakvi smo. 

Jedan je među nama pijanac, jedan je sulud manijak (to je Toco) koji je od sviranja osijedio, a ima i jedan pjesnik (misli na Krešu) koji svoju inspiraciju traži u čašici i ženama. 

Najvažnije je da mnogo ljubimo. 

Za sada smo primijetili da samo jedan naš član ima naklonost prema "D Boysu", a ostali smo normalni. 

- Dugo ste čekali na ploču?

- Nismo čekali i lako smo došli do nje, jer nas je "Jugoton" sam zvao još prošle godine. Tada je trebalo s Tinom Vargom ići u Švedsku na snimanje, ali je "Jugoton" forsirao Xeniu

Nas je to iznerviralo, pa smo otišli u Split kod Jape, koji nam je producent. 

Snimali smo u studiju Pipe Čovića, on je za nas najbolji snimatelj u Jugi. 

Zbog tih pizdarija s Vargom i odugovlačenja sa snimanjem, ploča je izašla tek ovoga ljeta. Vrijeme izlaženja je pogođeno, jer ploča ima ljetni ugođaj. 

Pjevamo o stvarima koje se mogu ljeti dogoditi mladom čovjeku. Napiši da je ova ploča posvećena jednoj generaciji ljudi rođenih između pedesete i šezdesete (a tu su i "Animatori").


Krešina ljubimica Lujza



- Najveći hit na ploči je "Lujza". Što se krije iza tog imena?

- Ona je akademska slikarica, živi u Zagrebu i bila je Krešina ljubimica koju nikada nije uspio dobiti - i neće. Zna da joj je ova pjesma posvećena!




Uz "Lujzu" hitovi su i naslovnjak, zatim "Ona nije ovdje" i "Mađarac".

- Ploča je uspjela - i što sada?

- Cilj nam je osvojiti Jugu, zaraditi puno novaca, biti slavan i bogat i to postići radom i samo radom. Ljeto provodimo svirajući na radnim akcijama.

S prvim danima jeseni, promovirat ćemo ploču na koncertima širom zemlje. Snimit ćemo još jedan LP koji će se slušati kao i naša singl ploča "Male curice" koja se i danas vrti na beogradskom "Studiju B".

- Kod "Animatora" sve se vrti oko curica!?

- Curice treba maziti. Jer one kupuju ploče, dolaze na tulume i koncerte i lišavaju nas provincijskog kompleksa. Mi smo mogli ploču nazvati i "Dolazak mladog provincijalca u veliki grad". Jer nitko od nas nije rođeni Zagrepčanin i kod nas nema tog, kao u drugih grupa, nazovi štiha. 

Dobri smo drugovi i dobro se zajebavamo. 

Zato je u našim pjesmama prisutna doza lijepe zajebancije i neki optimizam. Muzika treba ljude da zabavi i nama uvijek uspjeva da ljude dobro zabavimo. Zato nas slušaju klinci od sedam i babe od sedamdeset godina.

Napisao: Željko Slunjski, obrada: Yugopapir (Super ITD, avgust 1983.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate