Zašto su se '85. posvađali Predrag Pašić ("Idem kući!") i savezni kapiten Miloš Milutinović ("Idi!")




Postupak Predraga Pašića, donkihotski istup da nekako dokaže da je u pravu, niko ne pravda. Ne pravdaju ga ni u klubu u kome je ponikao i čiji je kapiten. Međutim, valja znati da je i on čovjek od krvi i mesa, njemu fudbal nije samo zanimanje i životna preokupacija, već i velika ljubav. A ta ljubav nanosi mu mnogo boli

Davno, negdje pred rat, u Zagrebu je branio jedan sjajan golman. Zvao se Emil Urh. Bio je i parader i golman na liniji i nekada treći bek. Riječju: vratar kakav se rijetko rađa. Reprezentativac nije bio jer je ispred njega stajao još bolji golman - Franjo Glazer, u to vrijeme među najboljima u Evropi. Urh je Glazeru 30 puta bio rezerva.

Priča se ponovila i nakon rata.

Na golu Dinama stajao je Branko Kralj. Došao je iz rukometa sa sjajnim refleksima: branio je atraktivno i sigurno, njegove odbrane bile su praznik za oči. Na golu reprezentacije stajao je tri puta, a 51 put kao rezerva sjedio je na klupi, dok je branio najbolji golman Evrope i svijeta Vladimir Beara.

Takva je sudbina tih vječitih rezervi i tu niko nema šta da kaže.

- Eh, da je ispred mene Dragan Džajić, ja se ne bih sikirao. Mirno bih na klupi očekivao svoj trenutak. Ali ako znam da nije bilo igrača Hajduka, da su nedostajali igrači koji igraju u inostranstvu, a ja bio 15. na utakmici "novinari protiv saveznog kapitena", e, onda nisam htio da budem rezerva, jer ispada da sam tek 23. ili 25. igrač na spisku saveznog kapitena - kaže Predrag Pašić.


Državna rezerva



- Nakon konferencije za štampu u beogradskom hotelu "Park", čim sam čuo da me nema u timu, prišao sam Milutinoviću i pitao ga šta da radim. Bili smo sami, ni govora o prisustvu deset ljudi (tako Milutinović kaže).

Odgovorio mi je da činim kako mislim da je najbolje.

Rekao sam: Idem kući. Odgovorio je: "Idi". To je sve! A za mene je državni tim svetinja, počast, nagrada za trud koji ulažem...

Predrag Pašić (pisac ovih redova zna ga od pionirskih dana) dobro je vaspitan mladić, pravi sportist, uz to što je i vanredan fudbaler: igrač plemenitog kova, koraka poput gazele, odličan tehničar, neuhvatljiv dribler, s prekrasnim centaršutom i ubojitim "udarcem.

Jak je i u, što bi treneri rekli, prekidu igre.

Zna sve u fudbalu.

Sarajevo je u prošlom prvenstvu igralo šampionski, ali... sve je počinjalo i završavalo se s
Predragom Pašićem.

Na mnogim utakmicama proglašen je za igrača meča. Čak je bolje igrao u gostima nego na Koševu. I zvanično je proglašen za igrača prvenstva.

A u petak ujutru u klupskim prostorijama pali cigaretu na cigaretu i, kao za sebe, govori:

- Kada me djeca jednog dana budu pitala šta sam uradio u fudbalu, šta da im kažem: bio sam državna rezerva.


Španska priča



Da je kojim slučajem Predrag Pašić odigrao do sada 50 utakmica u reprezentaciji, ljubitelji fudbala, a i stručnjaci, ne bi imali ništa protiv. Ovako, za 11 godina, koliko lomi koplja u Prvoj ligi, 11 puta je bio reprezentativac i uvijek igrao bez zamjerke.

Od prvog meča, protiv Mađarske, u Subotici (2:1 za nas), do posljednjeg, proljetos u Zenici, protiv Luksemburga, kada smo mršavom pobjedom od 1:0 pokušavali da se tješimo kako je pobjeda pobjeda. Svaka je ista.

Putovao je Pašić i na Mundijal u Španiju i Miljanić ga je tri mjeseca ranije "pripremao" za igru protiv domaćina, na kojoj nije bio ni rezerva.

- Takvim igračima nije bilo sramota biti rezerva, već čast - kaže Pašić, ali ostaje gorak ukus Miljanićeve kuhinje.


Indijska farsa



Bivao je povremeno i na spisku Todora Veselinovića, ali... u Francusku nije putovao.

Zimus, na turneji po Indiji, koja je za Milutinovića bila šansa za pripreme standardne reprezentacije, a u stvari šetnja po toploj Indiji dok je kod nas vladala sibirska zima, reprezentacija se, to nije nikakva karikatura, pripremala u hotelskom parku, na 25 kvadratnih metara.

- Igrao sam na prvoj utakmici odlično, bio sam u sastavu i na drugoj, a zamijenjen sam nakon deset minuta. Kada sam pitao Miiutinovića zašto, umalo me nije fizički napao. Turneja je bila promašaj, a na sastanku, pred polazak kući, na svaki način se nastojalo da dokaže kako su pripreme uspjele.

- Mi nismo ništa rekli, čak nismo ni primijetili, iako je svima bilo jasno da, ako Milutinović dovodi Halilhodžića, onda mora da igra igrač koji može da hrani municijom bivšeg Veležovog tobdžiju.

Ko je to ako nije Pašić - primjećuje Svetozar Vujović. (direktor Sarajeva) Ovako, Halilhodžić je bio nemoćan.

Francuze nismo pobijedili. I tako je počeo naš pad u kvalifikacijama.


Odlaziće mnogi



- Mi smo molili Milutinovića - ističe Pašić - da oslobodi obaveza zbog španske turneje, mene i Jozića na utakmici "novinari protiv saveznog kapitena". Nije htio ni da čuje, pa smo putovali 24 sata da bismo stigli (12 sati autobusom od Kadiza do Madrida, a onda mijenjali tri aviona).

Stigao sam, da budem ponovo rezerva. Rekao sam Milutinoviću da sam umoran, i, ponavljam, odgovorio je: "Radi kako hoćeš". Nije me zadržavao.

Pašić uporno nastoji da dokaže kako nije postupio poput neke razmažene fudbalske zvijezde.

On je ogorčen, razočaran, uvrijeđen...

- Istupio sam kao kapiten Sarajeva, branilac interesa našeg kluba. Pa, mi smo ipak prvaci Jugoslavije. Milutinovićev odnos prema nama je nekorektan.

- Zar i Kapetanović, Jozić, Đurković ne zaslužuju pažnju saveznog kapitena, više no što je on pokazuje? - pitamo.

- Primjer Husrefa Musemića je najsvježiji - primjećuje Svetozar Vujović. - Mi smo znali i ranije da je Musemić odličan fudbaler, ali, dok je bio kod nas nije ga bilo ni u jednoj selekciji. Sada je postigao dva gola za Crvenu zvezdu i naprasno je u svim kombinacijama.

Pa to govori kako je još prisutno mišljenje o velikim i malim klubovima.

Mi smo prvaci, ali smo za selektora, izgleda, mali klub.

E, ako Musemić igra u Zvezdi, onda je on centarfor velikog kluba. 

Takav odnos potiče razmišljanja mladih igrača da valja ići u velike klubove. I odlaziće i ubuduće.

Pitam se: kome je stalo do toga? Jozić, Kapetanović i Đurković s pravom su očekivali poziv Miloša Milutinovića.

Sve ovo što se događalo s Pašićem podstiče na razmišljanje kako je Milutinović dobio otkaze Halilovića i Z. Vujovića pred najvažniju utakmicu kvalifikacija u Sofiji protiv Bugarske, pa - nikom ništa.

Postupak Predraga Pašića, donkihotski istup da nekako dokaže da je u pravu, niko ne pravda.

Ne pravdaju ga ni u klubu u kome je ponikao i čiji je kapiten.

Međutim, valja znati da je i on čovjek od krvi i mesa, njemu fudbal nije samo zanimanje i životna preokupacija, već i velika ljubav. A ta ljubav nanosi mu mnogo boli.

U jednom času čaša žuči, koju odavno ispija, nije mogla da se pomiješa s čašom meda. Bila je gorča!

Napisao: Vlajko Đoković, obrada: Yugopapir (Ven, jesen 1985.)


Odštetni zahtjev Milutinoviću



Svetozar Vujović, direktor Sarajeva, misli da je Predrag Pašić pogriješio reagujući onako kako je reagovao u beogradskom hotelu "Park". On ga ničim ne pravda za odlazak kući. O svemu će, veli, Predsjedništvo FK Sarajevo dati i zvanično mišljenje. Međutim, Vujović, nekada sjajni bek i centarhalf govori i kao bivši reprezentativac.

- Pašić nije mlad igrač: 28. mu je, 11 godina je u Prvoj ligi i, po meni, on može ili da igra ili da ga selektori ne pozivaju. Ako ga selektor nije upoznao do sada, neće ni od sada. Međutim, Milutinovićev nepedagoški odnos prema Pašiću, najboljem igraču minulog, a bome i tekućeg prvenstva, u stvari je odnos prema FK Sarajevo. 

Vidite, mi smo osam mjeseci bili na prvom mjestu, a Milutinović nas nikada nije gledao, nije okrenuo telefon da se čujemo. Pitam se: kako ga nije interesovalo kako to mi igramo: unosimo li nešto novo, igramo li dobro, da li možda bijemo protivnike, jesmo ii veliki klub... Ne, njega to ne interesu je, pa se pitam: ko vodi reprezentaciju, Milutinović ili njegovi saradnici?

A kako je vodi?

- Nikako! Ruku na srce, mi smo imali u ovim kvalifikacijama laku grupu, tim prije jer dvije reprezentacije idu u Meksiko. Sada je gotovo jasno da od Meksika neće biti ništa. Izgubićemo, ako ništa drago, silne milijarde, da ne govorim o ugledu. Kada bih se ja pitao, postavio bih Milutinoviću odštetni zahtjev. On je krivac za veliki finansijski gubitak.


Podržite Yugopapir: FB TW Donate