Uskoro na TV - Andrićeva "Prokleta avlija": Od Madrida do Kalemegdanske tvrđave (1984)




Drama je u produkciji TV Beograd gotovo kompletno snimljena u prostorima Kalemegdanske tvrđave. Ako je prošlog ponedjeljka djelo "Andrić i Goya" bio svojevrstan ispit hrabrosti, "Prokleta avlija" treba da bude ispit zrelosti

Prve skice za "Prokletu avliju" nastale su vjerojatno još potkraj dvadesetih godina. U jednom tekstu o Ivi Andriću (ne bi se moglo reći: ambicioznom), B. Lazarević navodi da je "Avlija" započeta 1928. u vrijeme piščevog službovanja u Madridu. 

Na istrgnutim požutjelim listovima, na marginama neke poluslužbene diplomatske prepiske, pored pečata ili imena nekog madridskog hotela - u uzglavlju, uočeni su tragovi Ćamilove i Džemove prisutnosti, imena dvojice glavnih junaka čije su sudbine tako strašno i čudnovato prožimaju, hvataju i ogledaju u mirnoj ljepoti Andrićeve proze.

Ali, za inspiraciju nisu važni ni vrijeme ni mjesto, posebno kad se zna koliko su duga Andrićeva vrenja i zrenja.

Nesumnjivo da "Prokleta avlija" pripada u kronike s takvom genezom.

"Prokleta avlija": Slobodan Beštić, Petar Kralj i Zijah Sokolović
(foto: Studio)

A koliko jedno takvo djelo može dugo opsjedati i mučiti Milenka Maričića, beogradskog kazališnog redatelja, velikog autoriteta, znanja i nerva za "takve stvari", koji se javlja kao autor adaptacije, i to za televiziju koja, barem dosad, našeg jedinog nobelovca nije pročitala kako valja?

"Prokleta avlija" je zatvor, tamnica, kazamat.

U Stambolu... prašina po sokacima, boza, muhe, salep, "onaj stari ćeif i merak".

U prisutnosti čaršijskih šejtana i alaša budalaša, pehlivana i karadjoza, džumbusa i rahatluka...

A tamnica je, uzgred, autorova davna i česta preokupacija ("Ex Ponto", "Iskušenja u ćeliji broj 38", "Zanos i stradanje Tome Galusa"... ), odnosno, kako se izrazio P. Džadžić, to je:

"... Jedan afektivan Andrićev arhetip često prisutan u svemu što nosi obilježje njegove imaginacije".

Andrićeva "Prokleta avlija" ima svoja načela...

Carigradska se policija ovdje drži pravila da je odavde lakše nevina čovjeka pustiti nego za krivcem tragati po carigradskim budžacima.

"Tu se vrši veliko i sporo odabiranje pohapšenih. Jedni se ispituju za suđenje, drugi tu odleže svoju kratkotrajnu kaznu ili, ako se baš vidi da nisu krivi, bivaju pušteni, treći se upućuju u progonstvo u udaljene krajeve. A to je i veliki rezervoar iz kojeg policija probire lažne svjedoke, mamce i provokatore za svoje potrebe..."

Većinu "Proklete avlije" sačinjavaju carigradski zatvorenici, pravi izbor najgoreg što gmiže po pristaništu i trgovima ili se zavlači po jazbinama na periferiji grada.

Obijači, secikese, kockari od zanata, krupne varalice i ucjenjivači, sirotinja koja krade i vara da bi živjela...

"... blijedi i potuljeni jadnici koji od opojnih droga traže ono što od života nisu mogli da dobiju i zato uživaju hašiš, puše ili jedu opijum, i ne zaustavljaju se ni pred čim, samo da bi došli do otrova bez kojeg ne mogu..."

Andrić se samo mjestimično bavi propalitetom Avlije. 

Upravitelj ove, u najmanju ruku neobične, istražne i kaznene ustanove jest Latifaga zvani Karadjoz (groteskna ličnost turskog kazališta sjena - op. p.), kojega igra Zoran Radmilović

No, ovdje su u prvom planu neke druge ličnosti, pa je u tom smislu i podjela Milenka Maričića izuzetno zanimljiva. 

Lik Fra Petra, koji je znao tako lijepo pričati, tumači Petar Kralj, a ulogu mladog, nesretnog čudaka Ćamila redatelj je povjerio Dubravku Jovanoviću, darovitom glumcu o kojem će se tek čuti. 

Haim, Jevrejin iz Smirne, je Zijah Sokolović, a još igraju: Lazar Ristovski, Dragan Maksimović, Miloš Žutić, Milan Srdoč, Žika Milenković, Slobodan Beštić i drugi.

Drama je u produkciji TV Beograd gotovo kompletno snimljena u prostorima Kalemegdanske tvrđave.

Ako je prošlog ponedjeljka djelo "Andrić i Goya" bio svojevrstan ispit hrabrosti, "Prokleta avlija" treba da bude ispit zrelosti!

Napisao: Slobodan Šterić, obrada: Yugopapir (Studio, 1984.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate