Kotor, turistička patrola časopisa Svijet: Od vile Alkeime do krčme Bože Buzdovana (1970)



Najbolji poznavalac turističkih prilika u gradu je profesor Ivo Antović. Najbogatiji pomorski muzej u Boki nalazi se u Kotoru! Najveselije časove Kotorani provode za vrijeme "Karampanske lude noći". Najljepša parada je defile bokeljske mornarice. Najmanje prospekata govori o Kotoru, jer niko ne brine o turističkoj propagandi. I, na kraju, najviše novaca posjetioci Kotora potroše u - Budvi!

Godinama u Kotor dolaze gosti iz svih krajeva svijeta, obilaze zidine u koje su minula stoljeća urezala svoje poruke, razgledaju kulturno-istorijske spomenike, listaju stranice burne istorije ovog kraja, dive se i - odlaze!

Poneki ostavi i poruku kao što je ova:

"Dođoh, vidjeh i - pobjegoh!"

Zbog toga, valjda, Kotorani, u posljednje vrijeme, gotovo svakodnevno lijepe plakate po gradu; obećavaju fešte, ludo lijepe večeri, nezaboravne dane i, kao sasvim uzgred, zapovijedaju:

"Da se niko ne bi usudio poć ća iz Kotora na 8. avgust, jerbo će bit Karampanska luda noć! I ko se intendi u fešte neka ostane odjen!... "

Prava je šteta što se Karampanska luda noć održava samo jednom godišnje i što je između maškara vakuum, zbog kojeg turisti bježe u Budvu i Dubrovnik, gdje im se pruža prilika da ostanu - praznih džepova!

Jedan od najboljih poznavalaca bokokotorskog turizma Ivo Antović, čovjek sa maštom turističkog eksperta, čini se, najbolje je objasnio zašto se gosti u Kotoru zadržavaju samo po nekoliko sati:

- Kotorani više ulažu u industriju od koje nemaju mnogo koristi, nego u turizam od kojeg žive. Preko ljeta kulturno-zabavni život gotovo da i ne postoji. 

Niko se neće ni da sjeti da tvrđavu "Svetog Ivana" preuredi u ekskluzivni noćni lokal, da izgradi žičaru do nje, da organizuje sportska natjecanja na vodi, ili da u luci otvori zimovnik za jahte.

- Pa čega se uopšte sjećaju?

- Da ne treba ulagati mnogo u turizam, da to nije sladak dinar, jer može da zapadne u grlu!...

- ?!

-  ... Pa ipak, nije tako sve ni crno. Odlučeno je da se do maja sljedeće godine izgradi niz turističkih naselja na Markovom rtu Morinju, Perastu, na plaži Bigovo i Jazu! Biće to, u stvari, početak pravog bokokotorskog turizma!

Pa, neka počne ...


Kotor je grad legendi. Ovdje je svaki kamen priča, svaka zidina istorija, svaka tvrđava predanje.

Kažu da je najljepši mit o vili Alkeimi. Zato smo ga i zapisali.

Kada je neke bogate pomorce more izbacilo na bokokotorsku obalu, poželjeli su da podignu grad na visokim stijenama kako bi bili što bliže nebu i bogovima.

I počeli su da grade. Ali, kako podignuti naselje na tvrdom kamenu ispod kojeg more poput Baš-čelika kida okove propinjući se od siline? Kako zapaliti vatru u vodi?! ...

Preci Kotorana bili su uporni. Godine su proveli u mukotrpnom i uzaludnom radu. I ko zna, možda bi i dan-danas pokušavali nemoguće, da se jedne noći u tamnom okviru pećine nije pojavila prekrasna vila Alkeima.

Ljudi su prekinuli posao i zadivljeno pogledali kristalnu ljepoticu. Alkeima se znatiželjno prošetala stijenama, a onda im je glasom titrave harfe doviknula:

- Zašto uzaludno umirete u svom znoju? Gradite dolje, dobri ljudi, jer dolje ima brodu pristanište i konju pojilište!

Zatim je nestala ostavljajući u noći trag sunčevog zraka!

Ljudi su se zgledali i sišli sa visokih stijena. Izgradili su naselje pored mora i nazvali ga - Kotor.

Od tada se svake godine iznad grada, pojavljuje Alkeima. Pogleda s visokih stijena kako živi njen grad i odleti.

Iza nje ostaje trag zlatne prašine od koje se hrane sunčevi zraci...


Na Trgu oktobarske revolucije, u prizemlju robne kuće "Napredak", smješten je jedan od najmodernijih kotorskih bifea, koji se nezvanično zove "Klub pomoraca". U veoma prijatnoj atmosferi iskusni morski vuci ovdje osvježavaju (ne) prijatne uspomene sa putovanja po morima.

Poslovođa bifea i nezvanični direktor kluba šjor Mate Petrović uredio je svoj lokal u svojevrsnom stilu. Čitava jedna strana prostorije dekorisana je kolor-razgledinicama, koje su poslali pomorci iz svih krajeva svijeta.

Prvu razglednicu su poslali, prije tri godine, pomorci Nikola Lončarević i Vasko Lalić, a posljednja je stigla od Andre Nikolića prije nekoliko dana.

Na razglednicama pozdravi od Rada Prebiračevića, Mila Đurčića, Vuka Milića, Dragana Dragovića, Miodraga Đuraškovića, Slobodana Ševaljevića i mnogih drugih koji već godinama vode ljubav sa plavom pučinom.

I dok šjor Mate Petrović pravi gemišt za druga Hrvoja ("Dozvolite, ja sam upravitelj stroja, koji plovi po kopnu!..."), pristupamo grupi pomoraca i prisluškujemo o čemu ćakulaju.

- O ženama neka govore neoženjeni, a nama je da mučimo - govori kapetan Vojin Krivokapić.

- Ja nemam šta da krijem. Najbolje su Jugoslovenke, naročito ako su iz Sombora i ako ih čovjek sretne van Jugoslavije - dodaje Vukašin Milić, koji se prije nekoliko dana vratio iz Japana.

- A šta mislite šta rade naše žene dok mi plovimo? - provocira jedan prosijed čovjek.

- A šta će raditi? Plovimo mi, plove i one ... I, kvit smo!

- Ajde, Vuko, mani se tih tema. Kaži kako ono bi sa kaštradinom - dovikuje Krivokapić, koji je nakon deset godina plovidbe bacio sidro u - hotel "Internacional" u Budvi.

- Dođem ja u jedan japanski restoran i od šale zatražim kaštradinu (suha jagnjetina). Malo zatim dolazi konobar i nosi neke đakonije. Pogledam, a ono kineska riža sa rakovima ! Ajme, alaj je to bilo loše jelo!...

Svi se smiju. Zatim neko drugi započinje priču. I sve tako do - posljednjeg gemišta!


Izuzev male plaže hotela "Fjord", Kotor nema nijedne koja je uređena i o kojoj se neko brine.

Zbog toga, valjda, gosti odlaze na kupanje u Prčanj, Dobrotu, Risan ili Perast.

Priličan broj njih može se sresti i na kamenitoj plaži kod Bajeve kule.

Ovdje, na usijanom kamenjaru i u kao suza bistrom moru, sunčaju se i kupaju uglavnom, ljubitelji nudizma.

Pitali smo:

- Kako ste postali nudist?

Gertruda Fricen iz Verdena na Aleru (Z. Njemačka) ima dvadeset i tri godine:

- Ljetovala sam na Azurnoj obali. Društvo me je povelo na nudističku plažu. Kada sam se skinula, osjećala sam se divno. Pogotovo zato što smo svi bili goli. Momci su mi se udvarali, a ja sam imala priliku da izaberem po svom ukusu ...

Gert Horsten iz Beča ima 46 godina:

- Volim da gledam gole žene, a na nudističkim plažama obično ih je više nego muškaraca. Zar to nije prekrasno osjećati se kao u haremu ... !

Žana Miron iz francuskog gradića Kjen već godinama se kupa na nudističkim plažama:

- Svog prvog muža upoznala sam na nudističkoj plaži. Poslije dva dana smo se vjenčali. U braku smo se divno slagali, ali eto, dogodila se nesreća i njega više nema.

Sada obilazim nudističke i tražim novog ...

Kao da su čuli riječi ove pedesetogodišnje Francuskinje, nekoliko muškaraca zaroni u more, a dvotjica-trojica nađoše zaklon iza velike stijene.

Spasavaj se ko može!


1: Šetamo kotorskim uličicama i trgovima. Na svakom koraku prošlost je ostavila svoj pečat. Napokon, nailazimo i na nešto savremenije: prodavnica mrtvačkih sanduka i vijenaca. Čitamo firmu: "NAPREDAK"!

Nekoliko metara dalje nailazimo na drugu prodavnicu koja se bavi istim poslovima. Zove se - "BUDUĆNOST"!

Upadamo u prvi bife. Tražimo čašu dobrog vina. Odričemo se takvog napretka i budućnosti!

Vino je dobro - nije loša ni sadašnjica.

2: U novom dijelu Kotora i Dobrote izgrađeno je mnogo lijepih stambenih zgrada. Budući da nisu numerisane, pismonoše su muku mučili kako poštanske pošiljke da dostave na naznačene adrese.

No, duhoviti Kotorani su im odmah priskočili u pomoć pa su zgradama dali ovakva i slična imena:

"Ujedinjene nacije" (stanuju građani više jugoslovenskih nacionalnosti), "Šest smjelih" (stanuje šest opštinskih funkcionera), "Provizija" (stanuju bankari), "Tri pendreka" (stanuju tri milicionera na tri ulaza), "Admiral" (stanuje glavni direktor "Jugooceanije") ...

I tako redom - napisano kredom!

3: Pitali smo jednog Kotoranina šta zna o turističkom razvoju svog grada. Evo šta nam je doslovno odgovorio :

- Strana četiri Programa o razvoju turizma na području opštine, koji je donesen prije tri godine, kaže da će Kotor do 1970. (!?) postati prava turistička oaza! Podatke iz istog programa možete koristiti i narednih pet godina, jer od njega neće biti ništa ostvareno!

Tako je to kod nas. Mi živimo od planiranja, a drugi od - turističkog dinara!


Najstarija građevina u Kotoru je poznata crkva Svetog Tripuna. Stara je više od osam stoljeća.

Najvredniji čovjek je direktor hotela "Fjord" kome radno vrijeme traje od jutra do sutra!

Najjeftiniji lokal u gradu je krčma Bože Buzdovana, koji već godinama nije mijenjao cijene jelima. Pečenje ovdje staje svega osam dinara! (Svijet - formata dnevnih novina - koštao je jedan dinar - op. Y.)

Najviše kapetana dala je Dobrota.

Najbolji poznavalac turističkih prilika u gradu je profesor Ivo Antović.

Najbogatiji pomorski muzej u Boki nalazi se u Kotoru!

Najveselije časove Kotorani provode za vrijeme "Karampanske lude noći".

Najljepša parada je defile bokeljske mornarice.

Najmanje sredstava Skupština opštine Kotor izdvaja za kulturno-zabavni život!

Najmanje prospekata govori o Kotoru, jer niko ne brine o turističkoj propagandi.

I, na kraju, najviše novaca posjetioci Kotora potroše u - Budvi!

Reporteri: Ahmed Bosnić i T. Zolak, obrada: Yugopapir (Svijet, jul 1970.)


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)