Tanja Kokeza, teniska šampionka: Uspeh mi je doneo i tugu od strane zavidnih ljudi (1969)




Mnoge mlađe devojke teže ka popularnosti. Ja sam je postigla nesvesno. U mom životu postoji i radosti i tuga, jer kad se neko uzdigne iznad proseka, tada dobije više neprijatelja nego prijatelja. Ja sam, u stvari, veoma srećna i zadovoljna. Svaki proživljeni dan je za mene jedna stranica dnevnika više, ružna ili lepa strana medalje mog života

Novembar 1969: Poslije Ivice Šerfezija još jedno poznato tenisko ime sprema se da zaplovi u zabavno-muzičke vode. Ovaj put je riječ o teniskoj šampionki koja se, zahvaljujući svojim titulama prvakinje Hrvatske i Jugoslavije, nastupima u reprezentativnom dresu i na mnogim turnirima, uvrstila u najbolje igračice "bijelog sporta" u nas.

Tanja Kokeza, crnokosa Splićanka, kćerka jednog od najpoznatijih igrača "Hajduka" iz njegovih najslavnijih dana Ljube Kokeze, tenisačica kojoj su proricali slavnu karijeru, a koja ta očekivanja nije ispunila, nakon dvanaest godina aktivnog igranja rekla je "zbogom" tenisu i svoj životni put usmjerila drugim putem.

Tanja Kokeza (foto: Plavi vjesnik)

I prije smo bili svjedoci pokušaja poznatih sportskih "zvijezda" da se okušaju i na polju zabavne ili narodne muzike. 

Mustafa Hasanagić, Dragan Džajić, Kemal Šestić snimili su ploče, Nada Vučković, Slaven Zambata i još neki imali su televizijske ili estradne nastupe.

U jednoj TV-emisiji Zagrebačkog studija, voditelj kojeg je bio Nikica Kalogjera i režiser Anton Marti, pojavila se i Tanja Kokeza.

No, njenom nastupu prije dvije-tri godine nitko, pa ni ona sama nije, pridavao posebnu važnost.

Za njene kolege i kolegice to je bila prilika za zadirkivanje, dok su joj muzičari čestitali, i ni na kraj pameti im nije bilo da će im Tanja Kokeza ovih dana postati kolegica.

- Moja odluka je konačna. Pjevanju ću se odsad posve posvetiti i nadam se da ću uspjeti... samouvjereno tvrdi Tanja Kokeza.


Rastanak s tenisom



Tanja na teniskom terenu
(foto: Ruža H. Auguštin)
Je li ljubav prema vedroj muzici stvorila u njoj odluku da napusti sport kojem je posvetila svu svoju mladost ili je posrijedi i nešto drugo?

Iako je ovaj razgovor bio zamišljen da bi se obilježio jedan sportsko-muzički kuriozitet, pretvorio se u ispovijest jedne sportašice, na adresu koje su godinama znale biti upućene mnoge zamjerke, o kojoj se govorilo da joj je samo vlastitom krivicom izmakla blistava karijera ...

- Napuštate tenis u godinama kada tenisači i tenisačice postižu svoje najbolje i najveće uspjehe. Bez obzira na to što neki tvrde, činjenica je da su poznate tenisačice, i mnogo starije od vas, pobjeđivale u Wimbledonu. Ne vjerujemo da je tome razlog vaša iznenadna ljubav prema zabavnoj muzici.

- Odluka da se posvetim pjevanju sazrijevala je u meni odavno.

Nama Dalmatincima muzika i pjesma su uvijek bili vrlo bliski.

Željela sam se okušati i na tom području, ali dosad nisam za to imala prilike. 

Naporni treninzi, po četiri sata trčanja za loptom i po najvećim vrućinama, izmore čovjeka do te mjere da se ne može baviti ničim ozbiljnijim. 

Sad ću imati mnogo vremena za "treninge" u pjevanju. 

Počela sam raditi s Vučerom, nastupam u ...

- Dobro, o tome možemo i poslije. Vratimo se prvom pitanju: tražili smo razlog zbog kojeg ste napustili tenis. Nećete, valjda, tvrditi da ste se mirna srca odrekli sporta na terenima kojeg ste ostavili mnoge godine!

- Jasno da nisam, a tko bi, do vraga, samo tako ostavio nešto što voli više od mnogih stvari u životu!

Kad već inzistirate na tome ...

Samo, za posljedice vi snosite krivicu.

- Pristajemo. Da čujemo što je to tako strašno i zastrašujuće?

- Morat ću govoriti o nekim ljudima, a to je uvijek neugodno.

S jedne strane njima se daje veliki značaj, a s druge oni misle da je to znak za uzbunu, da ih se napada u njihovoj nepovredivosti.


Ja ih pobjeđujem, a one igraju



Tanja Kokeza govori brzo, zaleti se u svojim mislima, a naknadno zatraži da se "ne spomene baš sve".

- Vidite, ne znam koliko vam je poznata situacija u našem ženskom tenisu, ali mnogi će se složiti sa mnom da je ženski tenis u Jugoslaviji mogao postići mnogo veće uspjehe, da se mogao staviti uz bok muškog tenisa, koji je stekao svjetsku reputaciju.

Ne kažem da ni na nama igračicama nema krivice, ali čini mi se da je ima mnogo više na teniskim forumima koji su nas godinama zapostavljali...

U Boru Jovanovića, Nikolu Pilića, Željka Franulovića i mnoge druge igrače ulagalo se kao u banku, sve im se pružalo: jaki turniri, gostovanja.




Na početku se prikrivala činjenica da su ispadali u prvim kolima, ali ih se forsiralo.

I, normalno, takav trud oko njih se isplatio, danas su to priznati i poznati svjetski igrači, o koje se otimaju vlasnici profesionalnih ekipa.

Sa ženskim tenisom to nije bio slučaj...

- Složili bismo se s vašim konstatacijama. Toga su svjesne i ostale igračice, ali nijednoj ne pada na pamet odluka o napuštanju teniskih igrališta. Kad sport jednom uđe u krv, tako bar govore sportaši, teško ga se otresti.

- Naravno, naravno ... samo, kada to ide godinama, onda čovjeku malo dosadi, cijela mu stvar postane smiješna. A pogotovu kad se uz to nakaleme još neke druge stvari, onda se čaša mora preliti.

Dovoljna je "sitnica" pa da u čovjeku sazre odluka da sve ostavi.

- Koja je to "kap" što je prelila vašu čašu?

- Što bi rekao bilo koji sportaš kad bi se prema njemu savezni kapetan odnosio na način kao što Lea Habunek, savezni kapetan ženskog tenisa, odnosi prema meni?

Iz meni nepoznatih razloga, ta bivša igračica, koju sam toliko puta pobjeđivala i koja izvrsno zna moje sposobnosti, jednostavno me u posljednje vrijeme zapostavlja.

U reprezentaciju postavlja igračice koje na terenu pobjeđujem sa 6:0.

Za sportaša nema veće časti nego kad mu se pruži prilika da obuče nacionalni dres. Meni je to bilo nasilno oduzeto, iako sam već godinama u samom vrhu domaćeg tenisa.


Tenis nije plivanje



- Možete li biti konkretniji?

- Mogu, iako to može biti i neugodno. Zamislite saveznog kapetana koji na prvenstvu Hrvatske otvoreno navija za moju protivnicu, koji plješće na svaku moju pogrešku, koji se raduje kad vidi da gubim ...

Ili primjer s jednim od posljednjih susreta reprezentacije Jugoslavije protiv Austrije u Tuzli.

Iako se za taj susret znalo mnogo ranije i iako ie Lei Habunek posve dobro poznata kvaliteta naših igračica, pa je prema tome odluku o sastavu momčadi mogla donijeti mnogo ranije, ona se Tanje Kokeze sjetila večer uoči susreta.

Vjerojatno nije imala obraza da me jednostavno briše s popisa igračica.

Večer uoči nastupa, telefonom u 23 sata, nazvala ie mog trenera Štolcera i saopćila mu da sutradan moram biti u Tuzli.

Vidite i sami koliko je ozbiljnosti u njenom radu.

A s druge strane zamislite mene, koja sam morala tai susret gledati na televiziji i promatrati kako za reprezentaciju igraju igračice koje redovito pobjeđujem bez ikakva napora!

- Postoji li neko objašnjenje za taj odnos prema vama?

- Vjerujem da ne postoji, osim subjektivnog. Možda sam nekome antipatična ... Jer, objašnjenje da više nisam mlada, ne može se prihvatiti ako znamo da je Nikola Pilić postao prvak Jugoslavije u svojoj 24. godini i da je danas jedan od najboljih igrača svijeta.

Tenis nije plivanje ...

Tanja Kokeza je očito razočarana. 

Možda bi rekli i mnogo više, ali kao da ne želi nepotrebno izazivati "vatru", kao što sama kaže.

- Poslije svega donijela sam konačnu odluku da napustim tenis. Odabrala sam zabavnu muziku. Radim s Alfonsom Vučerom, nastupam u "Varijeteu", a nadam se da ću uskoro snimiti i prvu ploču.

Ako mi se posreći, a uvjerena sam da hoće, nadam se da ćete odsad govoriti o novoj Tanji Kokezi ...

Samouvjerena, kao što smo je navikli vidjeti i na teniskom terenu, pošla je na "radno mjesto", za koje kaže da ga nije prihvatila radi honorara od 250 dinara mjesečno, već da bi "uspostavila kontakt s publikom".

obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, novembar 1969.)


*****



Novembar 1971: Nepunu deceniju i po svog života poklonila je tenisu. Proglašena je prvakinjom Jugoslavije u tenisu. A onda, jednog dana, zapustila je tenis. Ljudi sa televizije nagovorili su je da peva. Bili su iznenađeni njenim glasom. 



Nije mnogo oklevala. Bez mnogo priča, prihvaćena je. 

Nastupila je na festivalu "Subotica 71" s pesmom "Dođi još jednom", zatim na "Postirskim frajama 71". 

Snimila je dva TV-magazina u režiji Antona Martija. Nedavno je snimila svoju prvu ploču ... 

To su počeci rađanja novog pevačkog imena - bivše prvakinje u tenisu Tanje Kokeze.

Za Tanju danas u Zagrebu kažu da je jedna od najsimpatičnijih i najlepših Dalmatinki koja već godinama boravi u ovom našem gradu.


Jedna od najlepših Dalmatinki u Zagrebu: Tanja Kokeza
(foto: Ruža H. Auguštin)

A ja, dok sam razgovarala s Tanjom, imala sam utisak kao da je poznajem već punu deceniju i po. Bila je tako prirodna, prijateljski raspoložena i čitavo vreme nasmejana.

- Tanja jesi li potpuno zapustila tenis? - upitah je oprezno.

- Ne. Samo sam ga malo više podredila pevanju, ali nikako zapustila! Treniram još uvek, ali mnogo manje. Eto, sada više pevam.

- Kako si se snašla kao pevačica?

- Uglavnom dosta dobro. To mi nije bio problem, jer sam svoju popularnost stekla mnogo ranije, tako da na tom planu nisam imala problema. 

A u tom svetu muzike svi mi, više ili manje živimo, privatno ili poslovno.

- Kako su te primili ljudi iz muzičkih krugova na tom tvom početku?

- Mnogi su bili ravnodušni jer su mislili da kao sportašica želim da pevam radi reklame. Ali kada su uvideli da bih mnogima mogla biti konkurencija, ljubomora je bila neizbežna.

- Provodiš li svoje slobodno vreme u krugovima pevača?

- Uglavnom ne. Moj pas je moj najbolji prijatelj. Bucko, to moje pseto, s kojim veoma rado provodim svoje slobodno vreme, zaista je divan drug.

- A večeri, kada ne pevaš? 

- Postoji jedno divno biće u mom životu. To je moj momak koga mnogo, mnogo volim. Sve svoje slobodno vreme, van proba i snimanja provodim s njim.

- Znači, našla si i čoveka svog života?

- Da. Već odavno sam zaljubljena u njega. On će uskoro diplomirati na medicini. Biće to za nas najsrećniji dan.

- Tanja, jesi li ikad iskorišćavala svoju popularnost?

- Ne, to ne! Ne želim ime radi imena, želim mir. Živim tiho.

- Smatraš li da je sredina u kojoj živiš i radiš nepravedna prema tebi?

- Ne. Možda i zato jer se družim s onima koji su pravedni prema meni.

- Ceniš li izuzetno neke ljude?

- Svakako. To su Šime Stamač, Ićo Kelemen, Vanja Lisak ...


Jedna stranica dnevnika više



- Reč uspeh tebi je dobro poznata. Šta ona donosi?

- Popularnost, koja često može biti prijatna, ali i neprijatna. A što si popularniji, i honorari su veći. Uspeh donosi i tugu od strane zlih i zavidnih ljudi kojih ima dosta.

A sve ono što je loše treba odbaciti. Uspeh je ipak lepa stvar.

- Poznata si kao vrsna teniserka i dobra pevačica. Šta još umeš u životu?

- Umem da volim.


- Možeš li danas da živiš od pevanja?

- Uskoro ću moći!

- Nego, otpevaj mi pesmu tvog života!

- Živeti i umreti kao čovek!

- Svet u kome živimo ima svoju lepu i ružnu stranu medalje. Opiši mi medalju svog života!

- Mnoge mlađe devojke teže ka popularnosti. Ja sam je postigla nesvesno. U mom životu postoji i radosti i tuga, jer kad se neko uzdigne iznad proseka, tada dobije više neprijatelja nego prijatelja.

Ja sam, u stvari, veoma srećna i zadovoljna.

Svaki proživljeni dan je za mene jedna stranica dnevnika više, ružna ili lepa strana medalje mog života.

Tanja je zabacila svoju dugu crnu kosu unazad. 

Digla je kragnu svog kaputa, jer veče je bilo hladno, oprostila se od nas i nestala u gužvi na tramvajskoj stanici.

razgovarala: Ruža H. Auguštin, obrada: Yugopapir (Veseli svet, novembar 1971.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)