Ilija Petković sprema se za reprezentaciju i susret sa... pevačicom Vanjom Stojković (1968)



Možda ću i u "Partizan", ali za to je još rano. Sada brinem brigu za opstanak OFK "Beograda" u Prvoj ligi, a kad kucne prijelazni čas, radit ću u dogovoru sa svojim klubom: ili ostajem, ili idem. Ali nikada daleko od plavog dresa i Karaburme
Ilija Petković je, kažu, pola tima OFK "Beograda". U proljeće od njega Karaburma očekuje spas za svog ligaša. U petnaest podjednako teških i važnih utakmica za bodove, u kojima klub mora skupiti bar petnaestak bodova, plavokosi Kninjanin podijelit će taj teret i obavezu s prvim strijelcem prvenstva Santračem.

Ilija Petković, popularni Petko
(foto: Toma Mihajlović)
Trener Bobek nije uzalud neki dan, kad se povela riječ o tome tko će osvježiti "Partizan" u idućem prijelaznom roku, uzviknuo:

- Dajte mi Petkovića, napravit ću od njega Henta!

Nasmiješeni napadač "plavih" s Karaburme bio je polaskan tom izjavom, ali nije mogao a da se ne našali na račun susjeda sa stadiona JNA i najuspješnijeg trenera prošle jeseni:

- Dajte mi Bobeka, načinit ću od njega (za samo godinu dana) Hereru!

Tko je Ilija Petković, znaju naši čitaoci iz jednog napisa od prije tri godine, u kojem smo im predstavili "bebe s Karaburme".

Ali stjecajem neobičnih okolnosti Petković je gotovo godinu i pol dana sjedio u sjeni ondašnjih prvotimaca OFK "Beograda". Bio je uporan, učio je svakoga dana kao da ga svake nedjelje čeka najteža utakmica i imao je strpljenja da dočeka svoju šansu.

- Ipak mi je poslužila sreća da dođem u društvo koje je onda igralo najljepši nogomet u zemlji. Taj tim mogao je pobijediti svakog protivnika. Za mene je samo povremeno bilo mjesta u ekipi. Razumljivo na oba krila stajali su istinski asovi Samardžić i Skoblar, a ja iz skromnosti nisam vjerovao da mogu igrati kao organizator njihove igre.

I sa skromnih 20.000 starih dinara hranarine mjesečno Petković nije gubio nadu da će se afirmirati. 

Prvu pravu priliku imao je u Bilbau protiv "Atletika".

To veče pred 50.000 Španjolaca pripalo je njemu, a od svih novinara dobio je ocjenu 10.

Kad je u klub došao Miloš Milutinović, Ilija od Knina, kako su ga drugovi zvali, uskliknuo je od radosti.

Poslije samo dva treninga stari as je uvidio da mladić zaslužuje mjesto u timu, a ne na klupi za rezerve. 

Tako je i bilo. 

Sve 84 utakmice Petković je odigrao, postigao 47 golova i nikad nije zaslužio ocjenu nižu od 7.



Ako ga Rajko pozove...



22-godišnji "Ilija od Knina"
(foto: Toma Mihajlović) 
- Prošla jesen bila je puna neuspjeha za OFK "Beograd".

- Bili smo neuki da osvojimo više bodova. Igrali smo naivno, kao janjad s vukovima. Od starih igrača (onih iz prošle godine) ostali smo samo Krivokuća, Santrač i ja. Igrali smo napadački nogomet u nadi da će se to ipak isplatiti. Od prve utakmice u Zrenjaninu (0:0) do posljednje kad smo potukli "Vardar" sa 5:1 naša je igra bila jednako ofenzivna i poštena.

- Proljetni raspored nije vam naklonjen.

- Morat ćemo tući sve ekipe koje dođu na Karaburmu - "Proleter", "Dinamo", "Olimpiju", "Rijeku", "Velež", pa i "Zvezdu" i "Partizan" - jer nam je tim već stasao za prave pothvate, a još ako uskoči Miloš kao graditelj igre, onda ćemo biti šampioni proljeća.

- Prognoza je jedno, a stvarnost drugo.

- Trudit ćemo se da što prije osiguramo opstanak u ligi. Jesenas smo platili visoku cijenu neiskustvu, ali to je moralo doći. Kad jedan tim u samo šest mjeseci izgubi 15 igrača, onda ne bi trebalo da ima snage ni za jednu pobjedu. Mi smo preboljeli tu smjenu generacija kroz deset prvenstvenih kola.

- Reprezentacija traži lijevo krilo. Javljate li se na natječaj?

- Rajko Mitić ima prilike da me gleda. Na proljeće ću se boriti da steknem njegovo povjerenje. Vjerujem da će mi to biti lakše nego put koji sam prešao do prve momčadi OFK "Beograda".

- Vaša selekcija?

- Ja sam za mlade i stare, ali najbolje. Pantelić, Fazlagić, Damjanović, Đorđević, Ramljak, Holcer, Turudija, Osim, Santrač, Skoblar i Džajić.

- U junu vam istječe ugovor. Hoćete li u "Partizan"?

- Možda ću i u "Partizan", ali za to je još rano. Sada brinem brigu za opstanak OFK "Beograda" u Prvoj ligi, a kad kucne prijelazni čas, radit ću u dogovoru sa svojim klubom: ili ostajem, ili idem. Ali nikada daleko od plavog dresa i Karaburme.

Trening je zakazan na snježnom terenu Omladinskog stadiona u 14 sati. 

Ali Petković je stigao na Karaburmu sat i pol ranije, da uhvati malo zraka i izvrši ciklus vježbi prije ostalih.

Program za proljeće bogatiji mu je nego ikada.

Mnogo želi: osobnu i klupsku afirmaciju, priznanja i aplauze gledalaca i možda dres reprezentacije. 

On će za svaki slučaj biti spreman, a ako ga Rajko pozove - bit će sretan i počašćen.

napisao: Toma Mihajlović, obrada: Yugopapir (Arena, januar 1968.)


Šest meseci kasnije...




Sreli smo se u Domu pionira u Beogradu. Ilija Petković, nogometaš, državni reprezentativac, došao je da čuje Vanju Stojković, interpretatoricu zabavnih melodija.

Vanja Stojković, popularna
YU pevačica šezdesetih
(foto: Discogs)
Tog popodneva sparina nije dopuštala da razgovaramo. 

Ilija je bio umoran od napornih utakmica a i Vanja nije imalo vremena za razgovor. 

Zato je brzo sklopljen "ratni plan". Razgovor se odlaže za sutra, mjesto sastanka određuje Ilija Petković.

- Dobro, neka bije, bije ... stadion OFK "Beograd" na Karaburmi - rekao je Ilija.

- Pristajem - odgovorila je Vanja. - To će biti moje nogometno krštenje. Još nikad nisam bila na travnatom nogometnom terenu. Sigurno je ugodno gaziti po zelenom sagu!

Sutradan sam u dogovoreno vrijeme čekao s foto-repoterom Radoslavom Grujićem Vanju i Iliju. 

Došli su s nekoliko minuta zakašnjenja. 

U crvenom sportskom automobilu "Peugeot 204" za volanom ie sjedila Vanja a uz nju Ilija, u plavoj košulji koja je bila u skladu s njegovim plavim očima.

Simpatični dvadeset dvogodišnji Ilija uzeo je dvije lopte i pozvao Vanju na igralište. 

Ona je odmah prihvatila poziv i istrčala kao pravi nogometaš, radujući se kao malo dijete, skakutala je i jurila po zelenoj travi. 

Ilija je isto tako bio dobro raspoložen. Bio je željan lopte, jer ne trenira. Liječnici su mu zabranili treninge, pa do kraja prvenstva neće moći da pomogne svom klubu da izbori opstanak u ligi.

- Uzmi loptu i stavi je kraj noge. E tako! Sad se zaleti i "opali"! - objašnjavao je nogometaš pjevačici.

Vanja je pažljivo slušala i promatrala svaki pokret mladog reprezentativca.

- Jao, teško meni! Kako da to učinim? U redu, udarit ću, ali lopta treba do uđe u gol. Dobro, to nije teško, jer su vrata velika.

Vanja Stojković postiže svoj prvi gol u životu - uz malu pomoć Ilije Petkovića
(foto: Radoslav Grujić)

Vanja se zaletjela, udarila loptu i... "Gol, gol!" radosno je vikala.

- Volio bih je vidjeti kako bi to učinila kad bi se našla sa desetak igrača u kaznenom prostoru! Treba ih proći, pronaći "rupu" do mreže - govorio je Ilija.

- Dobro, hajde ti sada. Hoćeš li lijevom ili desnom? - šalila se Vanja.

- To je meni svejedno, samo reci!





Bolje da ne govorimo o zaradama



Ilija je zapucao po Vanjinoj želji i lopta je ušla među vratnice, gdje je stajala Vanja.

- Eto vidiš, naučit ću te igrati nogomet! - dobacio je Ilija.

A ovako se, Vanja, pimpluje!
(foto: Radoslav Grujić)
- A ja ću tebe zauzvrat naučiti da pjevaš! - odvratila je Vanja.

- Zašto ne! Više bih zaradio! Turneje po inozemstvu donose devizne milijune - Ilija će na to.

Vanja nije dugo smišljala odgovor.

- Bolje da ne govorimo o zaradama. O nogometnim (nesimpatičnim) milijunima i djeca pričaju. To je nezahvalna tema pa je bolje da razgovaramo o ljepšim stvarima. Kad ćeš me pozvati na utakmicu. Željela bih te vidjeti kako igraš.

- Žao mi je što neće biti tako brzo, jer zbog bolesti neću igrati do idućeg prvenstva. Nego, reci mi gdje si pjevala za ovih posljednjih mjeseci?

- U Sovjetskom Savezu i Njemačkoj. To su bile naporne turneje. Ukupno sam održala 109 koncerata s internacionalnim repertoarom. Najviše je bilo jugoslavenskih kompozicija. Ovih dana izlazi moja nova ploča, pa je kupi i daj svojim klupskim drugovima. 

Najzanimljivija je kompozicija grčkog autora Teodorakisa, koju je napisao u zatvoru. Vjerujem da će ti se svidjeti. A sada ti reci nešto o sebi. Što namjeravaš ako OFK "Beograd" ispadne iz lige? Govori se da ćeš promijeniti klupske boje?

Ilija se nasmijao. To mu je pitanje bilo neugodno, ali je simpatičnoj i ljupkoj Vanji morao odgovoriti na nj.

- Nisam siguran da ćemo ispasti iz lige. A ako se to dogodi, valjda će nas spasiti povećanje Lige. Ako i to ne uspije, onda ću promijeniti klupske boje. Samo, ne namjeravam iz Beograda. Hoće li to biti "Zvezda" ili "Partizan", još ne znam. Ima vremena. Ostat ću vjeran beogradskoj publici.

Foto-reporter Radoslav Grujić prekinuo je pomalo neugodan razgovor (za Iliju). 

Pozvao je Vanju i Iliju da se slikaju u kolima simpatične pjevačice.

Ilija je sjeo za volan, a Vanja na karoseriju. 

Poslije nekoliko provozanih krugova po pomoćnom terenu Vanja se ponudila Iliji da mu bude instruktor u vožnji, na što je simpatični nogometaš rado pristao.

napisao: D. G, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, jul 1968.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)