Kazališna dinastija Torjanac - Zvonimir, Dubravko i Marko: S tatom na probama (1989)




Mene je, zapravo, zanimao nogomet, ali mi je to stari branio. Imao je loša iskustva s bratom, koji je zbog lopte zapustio školu. Tako sam počeo glumiti u "Gupcu", gdje su me, kako to obično biva, ponijeli prvobitni uspjesi. Bilo mi je zanimljivo biti "netko drugi", a kasnije sam otkrio i dublju svrhu toga posla

U glumištu i oko njega vjerojatno možemo pronaći najviše obiteljskih "dinastija". Nije rijetkost da se potomci vrsnih glumaca također bave tim atraktivnim zanimanjem, pa i da nadmaše svoje majke i očeve. Naravno, to znači da se pravi glumci "rađaju", baš kao i najbolji profesionalci u drugim kreativnim profesijama, od spisateljske i slikarske do novinarske, u kojima također imamo cijele obitelji privrženika jednom poslu.

Marko, Zvonimir i Dubravko Torjanac (foto: Top)
U orbiti domaćih zvijezda i zvjezdica kazališne i filmske scene zapaženo mjesto zauzima obitelj Torjanac, koja živi u znaku Talije. 

Zvonimir Torjanac istaknuti je glumac Hrvatskog narodnog kazališta, stariji sin Dubravko kazališni je i radijski redatelj, a mlađi sin Marko, dakako, studira glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. 

Da bi sve bilo u znaku scenskih umjetnosti, pripomenut ćemo da je i majka u sličnom poslu.

Zvonimira Torjanca, kako bi se to reklo, nije potrebno naročito predstavljati. 

Poznajemo ga iz brojnih filmskih, kazališnih i televizijskih uloga, a u Vlašku ulicu, u središtu Zagreba, došli smo da ga upoznamo i kao ponosnog oca.

Svoje glumačke početke Zvonimir Torjanac povezuje s Kulturno-umjetničkim društvom "Matija Gubec" u Donjem Miholjcu, gdje je pohađao gimnaziju. 

Na početku razgovora naglašava da je Slavonaca, poput njega, mnogo u glumačkom zanatu, a on sam počeo je u istom društvu s još dvojicom profi-glumaca, Rudijem i Franjom Alvađem.




- Mene je, zapravo, zanimao nogomet, ali mi je to stari branio. Imao je loša iskustva s bratom, koji je zbog lopte zapustio školu. Tako sam počeo glumiti u "Gupcu", gdje su me, kako to obično biva, ponijeli prvobitni uspjesi. 

Bilo mi je zanimljivo biti "netko drugi", a kasnije sam otkrio i dublju svrhu toga posla.

Po ideji moga oca, trebao sam završiti poljoprivrednu školu i postati farmer, ali sam, eto, postao glumac. 

Ipak, danas imam vrt i to me još uvijek privlači - priča Zvonimir Torjanac.

Prve velike i "prave" uloge imao je Torjanac u Varaždinu, gdje je glumio cijeli klasični repertoar, Čehova, Mollierea... 

Tih devet varaždinskih godina imao je po pet-šest premijera godišnje. 

Zatim je prešao u Zagrebačko kazalište mladih, gdje je radio devetnaest godina. 

Posljednjih sedam godina Zvonimir Torjanac radi u HNK, a tokom cijeloga svog glumačkog puta nastupa u filmovima i na televiziji.


Ostalo je što je ostalo




Očevim je stopama krenuo stariji sin Dubravko, završivši na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti kazališnu režiju. 

Kazalištem se počeo baviti još u srednjoj školi, pa je upis na Akademiju bio sasvim očekivan. 

Na javnu scenu stupa 1982. godine diplomskom predstavom "Sve za sretan put"

Postavljao je predstave na maloj sceni HNK, u Društvenom domu Trešnjevka, u Kazalištu mladih i u Cafe-teatru "Bagatela", te lutkarske predstave za djecu.

Dubravko je stalno zaposlen na Radio-Zagrebu kao radijski redatelj, a bavi se i prevođenjem. 

Prevodi s engleskog i njemačkog jezika, i to dramske tekstove, teorijske tekstove o kazalištu, dječje priče, a prevodio je i poeziju Bertolta Brechta

Prijevode objavljuje u časopisima "Dubrovnik", "Quorum" i "Modra lasta".

- U ožujku sam završio dječju lutkarsku predstavu koja je dobila nagradu na Festivalu lutkarskog kazališta u Osijeku, a ovih je dana u Teatru Itd. izvedena i premijera predstave "Fušer", koju je napisao novinar Mirko Kelek, a ja režirao - ukratko kaže Dubravko Torjanac.

U tom okružju dasaka koje život znače ostao je i najmlađi Torjanac, Marko. On je na filmu nastupio još kad je imao šest godina. Bio je to film "Živjeti od ljubavi" Kreše Golika.




- Uvijek sam bio vezan uz kazalište - kaže Marko, a Zvonimir Torjanac dodaje da ga nije imao gdje ostaviti, pa ga je kao malog vodio na probe. 

Vlastitu predstavu Marko je smislio još kao trinaestogodišnji učenik, zvala se "Ostalo je što je ostalo"

S glumom započinje aktivno u Zagrebačkom kazalištu mladih, dok je išao u Obrazovni centar za kulturu i umjetnost, a tamo se združio s još nekoliko budućih studenata Akademije.

Kao i drugi članovi obitelji Torjanac, Marko je pun planova;

- Upravo radim na filmu "Uspon i pad Berislava Bobana" Živorada Tomića, a zatim idem u Pulu na ljetni kazališni festival. Spremam se i na put u Kinu, negdje u srpnju.

Dakle, Torjanci osvajaju svijet.

Napisao: Dubravko Grakalić, obrada: Yugopapir (Top, maj 1989.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)