Predrag Milinković, najpoznatiji epizodista domaćeg filma: Drži me entuzijazam (1988)




Glumio sam kod 90 režisera, od toga sa šezdeset domaćih. Najviše kod Žike Pavlovića i u ranim filmovima Puriše Đorđevića. Iskustva sam stjecao isključivo gledajući velika imena iz svijeta filma. Recimo stajao sam pokraj kamere i gledao kako igra Anthony Quinn, kako proba Bata Živojinović. To na Akademiji sigurno ne bih dobio


Trideset godina neprekidnog prisustva u domaćoj kinematografiji i, fascinantna, brojka od 150 uloga, u pravilu malih, dobroćudnih ljudi koje svakodnevno susrećemo u životu - najkraći je stvaralački sažetak najpoznatijeg jugoslavenskog epizodiste Predraga Milinkovića iz Beograda. Milinković, koga prijatelji i kolege jednostavno zovu Preža, samo na ovogodišnjem Pulskom festivalu imao je osam filmova, po čemu je nesumnjivo rekorder...

Predrag Preža Milinković (foto: Ivo Pukanić)
- Bez filma očito ne možete?

- Ne mogu. Samo što film bez mene može.

- Profesionalni ste filmski epizodist. Što to znači?

- To znači da ne biram, već da ono što mi ponude prihvaćam. No, mislim da je to bolje, nego da igram veće uloge.

- U kom smislu?

- Kada glumac može birati, onda uzima samo ono što mu odgovara. Pitanje je koliko je to kreativno. Treba napraviti nešto od onoga što morate raditi.

- Nemate dakle kompleksa u odnosu na glumce koji tumače veće i glavne uloge?

- Ne, naprotiv. Prvo, posao koji radim je častan. Drugo, da biste bili prvi morate pokraj sebe imati drugoga, trećega itd. A treće, sve ove godine sam rame uz rame s prvim imenima našeg, pa i inozemnog filma.

- A da li ste nekada igrali neku veću ulogu?

- Naravno. Ali ne u domaćem filmu, već u inozemstvu. Igrao sam i glavne uloge.

- U kojim to filmovima?

- U filmovima njemačkog producenta DEF-a. Najprije sam u jednom krimiću, "Heroin", imao drugu po važnosti rolu, a na temelju nje ponudili su mi glavnu ulogu u sljedećem filmu. Potom sam tri godine imao stalnu suradnju s njima i profesionalno za to bio plaćen...

- Radi čega ste onda kod nas "osuđeni" na status epizodiste?

- O tome nisam razmišljao. Vjerojatno postoji neka shema po kojoj netko igra glavne uloge, a drugi sporedne i epizodne.

- Može li epizodist kod nas egzistirati?

- Ne može se reći da je to prava računica, ali drži me entuzijazam, ljubav prema filmu. Snalazim se. Malo film, malo televizija, malo koprodukcije... i kao što vidite još uvijek sam tu.


Nagrade oduzimaju nevinost



- Koliko dobijete za jednu ulogu?

- Za dan snimanja honorar danas iznosi između 30 i 40 starih milijuna. Ako uzmete da se svaka epizodica radi dva-tri dana, možete i sami izračunati koliko filmova godišnje trebate snimiti da biste pristojno mogli živjeti.

- Kakav je vaš status?

(Studio, 1987)
- Zadovoljavajući. Član sam Udruženja filmskih glumaca Srbije još od 1965. godine. Te godine imao sam dva filma, Pavlovićev "Povratak" i Makavejev "Čovek nije tica", i upravo na temelju njih sam primljen, jer nemam diplomu Akademije.

- A kako ste uopće došli na film?

- Kao apsolvent filozofskog fakulteta jednog dana sam se našao u Beogradu. I tako je krenulo.

- Koji su bili prvi filmovi u kojima ste glumili?

- Prvi je bio francuska koprodukcija "Čuvaj se", drugi naša komedija "Gospođa ministarka" Žorža Skrigina. I otad do danas radim u kontinuitetu. Glumio sam kod 90 režisera, od toga sa šezdeset domaćih. Najviše kod Žike Pavlovića i u ranim filmovima Puriše Đorđevića.

- A kako ste učili glumački zanat?

- Iskustva sam stjecao isključivo gledajući velika imena iz svijeta filma. 

Recimo stajao sam pokraj kamere i gledao kako igra Anthony Quinn, kako proba Bata Živojinović... 

To na Akademiji sigurno ne bih dobio.

- Da li ste možda odbili neku ulogu?

- Ne, to nije u mojoj prirodi. Ne vjerujem da ću to ikada učiniti.

- Sto pedeset uloga za 30 godina. Puno ili malo?

- Mislim da je to i suviše za jednog glumca.

- Nagrade su vas zaobilazile?

- Jesu. Ali čini mi se, kad bih dobio nagradu, osjećao bih se kao da su mi oduzeli nevinost. 

Lijepo je, ali nešto gubite.

- Koje je onda vaše zadovoljstvo?

- Jedino aplauz publike. I što me režiseri prihvaćaju, što vole da me imaju u svojim filmovima.

- Što sada pripremate?

- Upravo sam završio snimanje trećeg dijela "Tesne kože" i filma "Ortaci", a očekuje me snimanje američkog filma "Drugi čovjek" i novog filma Zorana Čalića "Sulude godine". I čekam da se netko "sjeti" da mi pruži priliku za neku veću ulogu. 

Razgovarao: Veljko Krulčić, karikatura: Dušan Petričić, obrada: Yugopapir (Top, avgust 1988.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)