Zdravko Čolić, prvo preslušavanje LP-ja "Zbog tebe" '80: Ima i jedan new wave, ritam prosto ubija!

Februar 1980: "Sarajevo is next!"- čuje se ovih dana u Lejk Plesidu, gde su počele trinaeste Zimske olimpijske igre, na kojoj se i Jugosloveni nadaju da će osvojiti prvu medalju u istoriji ovog "belog" takmičenja. Da li će nas obradovati Bojan Križaj - ili će to možda biti Bogdan Norčič? Bilo kako bilo, članovi MOK-a prezadovoljni su izveštajem o dosadašnjim pripremama Sarajeva za 1984: "Igman, Bjelašnica, Jahorina, Zetra... here we come!"... Za one koji su manje skloni snežnim avanturama, topla preporuka: posetite sarajevski Kamerni teatar 55, gde se prikazuje hit predstava prema knjizi Antonija Amurija "Kako ubiti suprugu i zašto", u kojoj glume sjajni Kaća Dorić i Zijah Sokolović... A u Mostaru: tradicionalni fudbalski turnir koji se već 16. put igra u čast Dana oslobođenja grada (14. februara). Fudbaleri Veleža, Partizana, Dinama i Sarajeva obradovani su lepim vremenom - umesto kiše, koja je verni pratilac ove manifestacije, igrači i publika uživaju u "kiši golova". Statistika ovog turnira kaže: na svakoj utakmici padne prosečno po 4,25 golova. Velež po 10. put osvaja prvo mesto, Blaž Slišković je prvi strelac i najbolji pojedinac turnira, a za najboljeg golmana proglašen je, bez većeg iznenađenja - Enver Marić... Na beogradskoj filmskoj smotri FEST - nezapamćeni skandal: slavni reditelj Roman Polanski, ljut - jer njegov aktuelni film "Tesa" nije titlovan, već se na programu prikazuje uz simultan prevod - odlučuje da bukvalno pobegne iz glavnog grada, ostavljajući za sobom, na propaloj konferenciji za štampu, preko 200 razočaranih novinara... U domaćim prodavnicama ploča najtraženije su singlice: "Dreaming" (Blondie), "I Don't Like Mondays" (The Boomtown Rats), "Sultans Of Swing" (Dire Straits), "Prvi januar" (Rani mraz), "Pamtim samo sretne dane" (Gabi Novak), "Umoran od svega" (Generacija 5), a na tržištu longplejki željno se iščekuje novi album Zdravka Čolića - omot je spreman, pesme su gotove, ali se trenutno nalaze jedino na magnetofonskoj traci u stanu samog pevača, koji ih uveliko preslušava i dozvoljava novinarskoj ekipi Vena da mu se u tome pridruže...

"Prava cakaroška stvar. Ima nešto i šatrovačkog. Meni malo liči na muziku grupe The Police. Zanimljivo je što smo ubacili i ovo jodlovanje. Puna je muzike! Gledajući B stranu - i meni je ona bolja od A strane. Vidite koliko je stvar prkosna!"

Ekskluzivno: Zdravko u Venu (1980) 
Iz Londona, sa trakama pod rukom, stigao je Zdravko Čolić sa snimcima novog albuma "Zbog tebe", a za njim iz Italije sa pripremom filmova za omotnicu, poster i ostale "materijale", Dragan S. Stefanović, počevši na taj način da završavaju posao u koji je bila uključena povelika ekipa saradnika. Sada je na neke druge red.

Dok razgledamo omot ploče u plavom tonu koji prekriva i Čolićevo lice, uočavamo smišljenost razbarušerosti nekada besprijekorno počešljane kose na kojoj se, navodno, prije toga nalazila ruka u izvjesnoj brizi - "Zbog  tebe" i ovog naslova albuma. 

Ali, u nečem se išlo dalje, ne samo na posteru, gdje se izraz lica mijenja, niti zbog unutrašnje omotnice sa osmjehom koji će ugledati samo oni koji ploču kupe, već i u sadržaju muzičkom, odnosno tekstualnom, ali o tome ponešto uz svaku pjesmu posebno.

Kornelije Kovač je među prvima davao "ton" i "boju" ploči. Ton je davalo i prisustvo Bregovića koji se ne samo gitarama (u instrumentalnom smislu nametnuo se više Kovač) već i tekstualno iskazivao (neke je prerađivao ili pisao nove), a nije zanemarljivo ni kompozitorsko prisustvo Đorđa Balaševića, po čijoj pjesmi je album i dobio ime. 

Tu su još Kemal Monteno, Slobodan Vujović i Arsen Dedić, kako-kad u kojoj ulozi, a u tekstovima još su ton davali Duško Trifunović i Spomenka Kovač, a iz "antologije" uzeta je "Pjesmo moja" Jovana Jovanovića Zmaja.


Prva, pa hit


Gramofonska igla naliježe u nareze na ploči prve pjesme sa "A" strane "Pisaću joj pisma duga" (Kovač - Bregović - Kovač).

- Ova je pjesma "nastavak" one prve sa albuma "Ako priđeš bliže" - "Pjevam danju, pjevam noću",  veli Čolić. - Ima rok osnovu i vrlo je pjevljiva.

Moj mjeseče, evo pada veče, a gdje si ti
Svuda tama, moja draga sama, vidiš li

Cvijeće, trava, baš sve noćas spava,

Hej, gradovi, kud li me vode ovi drumovi?

Nakon nekoliko preslušavanja ploče konstatujemo da je pjesma jedna od onih što nose epitet "pravog hita", a zanimljivost je da ima dvostruki referen - "Cvijeće, trava..." i "Pisaću joj..."

Prisustvo folklornih motiva ne treba otkrivati, evidentni su, a već uočavamo nametnutost klavijatura Kovača i prisustvo Bregovića.

Slijedi "Zbog tebe" (Balašević - Balašević - Bregović) po kojoj je album dobio ime.

- Goran je kod ove Balaševićeve pjesme, komentariše Zdravko, napravio čist rok-aranžman. Nabijeno je "a la Stonsi", a melodija prilično "vuče", iako je malo starinski rok. Međutim, ovo nije udarna numera na ploči, iako po njoj ploča ima naziv. Odgovaralo je, nekako, i za i dizajn samog omota, Draganu Stefanoviću...

U bregovićevskom aranžmanu odjekuju zvuci "starog dobrog roka" i pjesma:

Zbog tebe sam bio spreman na velika djela
Završio bih višu školu da si ti to htjela

I slušao bih Šopena, ponašao se zrelo i

Nosio bih kišobran i večernje odijelo...

Nešto balaševićevske nekonvencionalnosti smjenjuje Kovačeva "Smijem se bez smisla"

- To je jedna "ugođaj pjesma" sa pričom, kaže Zdravko. - Aranžman je "a la Supertramp". Jedna priča i doživljaj. Na usnoj harmonici je Pol Džons iz grupe "Manfred mann's".

Uzalud se budim, ponovo je veče
U bučnome stanu neki čudni ljudi

Piju moje vino, govore o tebi, 

Nemarno, bez srca, pripiti i ludi. 

Bregović se, čini nam se, više nametnuo cjelokupnim svojim prisustvom, nego li kao autor pjesama, što ne znači da njegova "Bar jedan ples" ne zaslužuje dobru ocjenu, ali smo u njoj više otkrili u tekstu negoli u muzici, ili pak aranžmanu, pogotovo ne u nekim ritmovima (čak i tango!), mada osjećamo u djelovima nečeg od one "dugmetaške" atmosfere, a sam Čolić dodaje:

- Ova kompozicija "vuče" malo na rege... Radiću je sa baletskom grupom Gordane Magaš, ali ne na onaj sistem na koji rade "Lokice". Dogovorili smo se da uz ovu numeru one malo i glume... Zar ne osjećate, slušajući ove numere, ogromne promjene u zvuku?

E, da si makar balerina, što bi volio...
Jednu noć... urnebes, bio bi takav urnebes.

O, ti i ja bili bi ovdje glavni par

Za ples, za ples, za ples...

"Odvešću te" komponuje i piše Arsen Dedić sa asocijacijom na atmosferu "Ako priđeš bliže" (nema li ovdje previše asocijacija možda prokušanog recepta ili je to poradi prepoznatljivih autorskih imena?)

- Malo je slična, kao da nam odgovara Zdravko. - "Zagrli me", inače, nije ništa modernija. U stvari, jedna standardna pjesma. 

Ali, brate, uvijek su mu riječi dobre... 

Ova pjesma je stigla u posljednji čas. Naime, Arsen nam je poslao pjesmu "Pričao bih ti o sebi", koja nam nije odgovarala, pa smo je vratili.

Kasnije su je "Srebrna krila" uvrstila na LP-ju. On nam je naknadno poslao ovu.

Odvešću te, za tebe su ljepše stvari, za tebe su bolji ljudi...
Uzalud se braniš, kao da si iznad toga...


Druga strana - bolja



"B" stranu (koja nam se čini boljom od prve) "otvara" pjesma "Pusti, pusti modu". Autor melodije je Slobodan Vujović, i ona će sigurno biti jedan od hitova ove godine. Mada u aranžmanu Kovača sa dosta folklornih elemenata, u ritmičkom povremenom "nabrajanju" riječi, nosi katkada "dugmetaške" atmosfere (u pojedinim dijelovima asocirajući na "Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac"... "cipelice, bluzice, kompletići, šeširići", pa "viklerčići, češljići, pomadice, parfemi"...)

- Vujina pjesma je čisti disko, izjavljuje Čolić. - Vrlo efektno napravljeno i mislim da je to Bato dobro aranžirao. Uz ovo se može dobro igrati... Hopa! (Diže se i igra po sobi).

Pomalo si kao dunja sa ormana... Kud bi s tobom, osim u teatar, za šetanje visoka ti peta, za plesanje haljina ti smeta...

Sve do kraja ove pjesme (uz koju, i još neke, ima pomalo neobičnih izleta u teme nekarakteristične za Čolića), ostaje se u okvirima naslova "Zbog tebe". Ali, sa pjesmom "Pjevaću za svoju dušu, živjeću za prave stvari" dolazi pravi mali preokret.


Čak i za tate i mame, dragi i simpatični Zdravko od sada će zapjevati nešto drukčije, čak u stilu "onoga sa minđušom" (Bebeka) i "Eto baš hoću" samo na drugi način. 

Tekst je napisala Spomenka Kovač, ali uz činjenicu da se u Londonu radilo timski i da se svašta krojilo i prekrajalo, prerađivalo i dorađivalo, ne bismo smatrali smjelom pretpostavku da i ovdje već mnogo pominjani Bregović takođe ima svojih prstiju.

Donedavno sam i ja bio dobar tatin sin, ne želim više biti ugledan i fin, al’ pravila me stara tjeraju na red, ne, neću da se predam, rano je za mene, o, šta će reći svijet?

- Prava "cakaroška" stvar, zagrijano će nam reći Zdravko. - Ima nešto i "šatrovačkog". Meni malo liči na muziku grupe "Polis". Zanimljivo je što smo ubacili i ovo jodlovanje. Puna je muzike! Gledajući "B" stranu - i meni je ona bolja od "A" strane. Vidite koliko je stvar prkosna!

Čuvaj leđa, gledaj pravo, puno pitaš, nije zdravo, slušaj pamet, slušaj zvono, moraš ovo, moraš ono...
Neću. Neću.
Zipa đela, lovu kuži, jerfra nisi, foru drži, budi prvi, prva liga, e baš neću, baš me briga, pjevaću za svoju dušu, živjeću za prave stvari, jer, eto, neću, neću, neću, pa neću, da živim kao drugi...

Prava stvar



Zdravko Čolić (foto: Dragan Stefanović)
Nakon ovog prvog preokreta sa obraćanjima na "ti" nekoj i nekim zamišljenim ljubavima i ljubavnicama, slijedi iznenađujuće svježa i moderna Montenova "Prava stvar" (ali ne ona iz prethodne pjesme) za koju je tekst napisao Arsen Dedić, a izuzetno zanimljiv aranžman Bregović. Naš je utisak da je druga po vrijednosti na ploči, a Čolić nas obavještava:

- Mnogima koji su preslušali materijal najviše se sviđa ova Kemina stvar. Moram priznati, dosta je prerađena od strane Bate i Gorana. Teško da će i sam Monteno prepoznati svoju pjesmu. Pogotovo što se tiče aranžmana. I razlikuje se po tome od ostalih jer tu uopšte nema bubnja, samo ostale udaraljke. Izvanredan solo trombona! Dobar aranžman, zaista. Išli smo na to da bude neobičan.

Jedna za drugom, takav je život moj, nisam ljubio stvarno, važan je bio broj, jedna za drugom, svakoj bio sam drag, al’ duboko u nama to ne ostavlja trag.
I, u stvari, srce spava, sve do časa kad se javi prava. S tobom je nešto drugo, ti si za mene par, s tobom to traje dugo...

U snažnom muziciranju nastavlja se Kovačeva kompozicija sa tekstom Duška Trifunovića "Srce je čudna zvjerka".

- Nju vejv rok! kaže Čolić. - Ritam prosto "ubija"!

Srce je čudna zvjerka stara i ono stalno ima na umu, kako da svoga gospodara zavede u mračnu šumu...


Najbolja pjesma



A onda visoki falset Čolića i "Pjesmo moja" (Zmaj Jovan Jovanović), muzika i aranžman Kornelija Kovača. Potom punoga glasa, dokazujući sve svoje interpretatorske mogućnosti (iz najpohvalnijih kritika) Čolić pjeva, bar prema našem utisku, najbolju pjesmu na albumu. 

Kako melodija odmiče, dozvoljavajući variranja od laganih zatišja do orkestralnog i glasovnog "punozvučja", da tako kažemo, približava se svome simfoničnom kraju u pomoći vokala i svih instrumenata, pa sve do ekstatičnog finala koji je trebalo da bude i završnica ploče.

"Stari moj" (posljednja pjesma iz pera Kovača i Bregovića) nažalost je potpuni koncepcijski promašaj (mada tako nije trebalo da bude), jer muzički nema ipak dovoljno ubojitosti, dovoljno naboja za finale. 

Istina, ona može relaksirati kolege muzičare iza scene nakon napornog koncerta, ali ju je možda tamo trebalo i ostaviti. 

Ona može zvučati simpatično; ima šarma, čak i sjete, i nije slučajno da i sam Čolić kaže:

- Kraj je nastao kada smo se sjećali naših sviranja po parkovima, u "Skenderiji"... To je samo pola numere i ne računamo je za pjesmu, nego kao neko finale.

"Cilj" je, čini nam se, trebalo, ipak, proći ranije.

Procjene ostavimo i budućim slušačima. Možda će misliti drukčije. Ako se slože više od pola - mi ćemo biti zadovoljni.

Zdravka posetili: Branko Vlačić, Aleksandar Tomašević, snimio: Rikard Larma (Ven, februar 1980.)



Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)