Pop fenomeni - Live Aid, 13. jul 1985. godine (1. deo): Veliko iščekivanje!

Jul 1985: Ivo Pogorelić održava koncert u Zagrebu. Sav prihod od ulaznica namenjen je adaptaciji Muzeja Mimara... Mlade debitantkinje pred filmskim kamerama su Ksenija Pajić i Dubravka Ostojić, koje igraju u Grlićevom filmu "Za sreću je potrebno troje"... Reditelj Veljko Bulajić oduševljen je Mirjanom Karanović, koja je u poslednjem trenutku prihvatila ulogu u njegovoj "Obećanoj zemlji" (uskočivši tako umesto predviđene Mire Furlan). Bulajić tvrdi: "Mira je jugoslovenska Ana Manjani!"... Na Pulskom festivalu debituju Dinko Tucaković ("Šest dana juna") i Miloš Vukobratović ("Nije lako s muškarcima"), a u centru pažnje su novi filmovi "Una", "Kraj rata" i "Život je lep"... Održava se finale Prvenstva Jugoslavije u plivanju, a za ljubitelje egzotičnih sportova, prava poslastica: takmiče se Jugoslavija i Vels u hokeju na travi!... Nove ploče u Jugotonovoj radnji: "A View To A Kill" (singlica Duran Duran), "The Unforgettable Fire" (U2), "Be Yourself Tonight" (Eurythmics), a u PGP-ovoj prodavnici: Žarov "Zoolook", muzika iz filma "Brejkdens", kao i novi Deep Purple "Perfect Strangers"... Što se tiče situacije na stranom tržištu, tamo će tek uslediti pravi diskografski bum: mnogi će bendovi postati višestruko popularniji nakon nastupa na predstojećem rock spektaklu "Live Aid"...


Uz TV: Prva liga svjetskog rocka  



"Veliki rock-koncert na otvorenom, koji se održava u Londonu i New Yorku 13. srpnja uz izravni televizijski prijenos - koji ćemo na Drugome programu i mi pratiti od 13 sati u subotu, do 04 sata u nedjelju,  organiziran je za prikupljanje pomoći gladnima u Africi" 

Band Aid je akcija kojom se želi prikupiti što više sredstava i poslati ih gladnima u Afriku. Ideja je po karakteru izrazito humanitarna, iako joj se uvijek može prigovoriti u stilu izreke da gladan sitom ne vjeruje.

Ideja Boba Geldofa, iz grupe Boomtown Rats, naišla je na začuđujuće dobar i enormno velik odaziv. Britanski Band Aid snimio je pjesmu "Do They Know It's Christmas", koja je prodana u golemoj tiraži, a zaradilo se i od prodaje majica, bedževa i sličnih prigodnih artikala s istim zaštitnim znakom i namjenom. 

Ali, neosporno je da je najveći materijalni efekt postizala istoimena američka akcija nazvana USA for Africa. Pjesma Michaela Jacksona i Lionela Ritchija, naslovljena "We Are The World", ma kakva joj se dvoznačnost mogla pripisati, donijela je veliki priliv sredstava. 

Na albumu je i kanadska skladba "Tears Are Not Enough" u izvedbi grupe Northern Lights

Nakon njih, i ostatak svijeta prišao je sastavljanju svojih nacionalnih selekcija i pjevanje svoje verzije namijenjene prodaji u dobrotvorne svrhe. 

Tako se i naša zemlja uključila u akciju pjesmom i koncertom "Za milion godina".

A sad će nam se 13. srpnja pružiti lijepa prilika da u toku petnaestsatnog televizijskog prijenosa pogledamo na djelu mnoge svjetski poznate glazbenike, koji će svirati po otprilike dvadesetak minuta, vjerojatno u znatno profesionalnijim uvjetima nego naši. 

Londonski Wembley i filadelfijski J. F. Kennedy stadion bit će poprište spektakla kakva još nismo vidjeli.

Pripremio: Aleksandar Kostadinov (Studio, jul 1985.)


Ukratko predstavljene (skoro) sve zvezde Live Aida u Studiju - klik za uvećanje

"Inicijator najvećeg rock-projetka osamdesetih - koncerata u Londonu i New Yorku, koje će izravno prenositi i naša televizija - jest Bob Geldof, glazbenik s kojim je svojedobno, nakon zagrebačkog nastupa, razgovarao naš suradnik Darko Glavan"

Kad sam nakon zagrebačkog koncerta irske grupe Boomtown Rats, u travnju 1982, zapitao njihovog vođu Boba Geldofa o ambicijama izvan rock'n'rolla, simpatični i razgovorljivi šoumen odgovorio mi je nešto vrlo zanimljivo:

- Nemam više ambicija, jer lako ih je ostvariti. Na primjer, ambicija ti je prvo mjesto na top-listi, a kad ga jednom osvojiš, nje više nema.

Čovek nevelikih ambicija: Bob Geldof
Nemam više ambicija, ali imam snova. Oni su magloviti, tako da zapravo nisam svjestan što priželjkujem uraditi sve dok to ne postignem. 

Onog trenutka kad prestane sanjati, čovjek umire. 

Često nisam siguran što bih želio raditi, o čemu sanjam. Ali u jedno sam siguran... Sjećate li se filma "Leptir" sa Steveom McQueenom, onih scena kad je u samici i ima halucinacije? 

U bunilu čuje glas koji mu ponavlja »kriv si«, »kriv si«, a on se uporno suprotstavlja »nisam kriv«, dok mu onaj glas ne odgovori: 

- Kriv si zbog najvećeg zločina - promašenog života! 

Kad budem umirao, ne želim biti kriv za isti zločin, i stoga konstantno pokušavam živjeti do krajnjih granica svojih mogućnosti. 

Ne mislim sada na uobičajeni rokerski život »na rubu«... to je slabost, izgubljeno vrijeme i razum.

Smatram da se čovjek mora upuštati u nova iskustva i trudim se da u određenim okvirima doživim što je moguće raznolikije stvari...

Geldof je, neposredno prije turneje koja ga je dovela i u Zagreb, završio snimanje filma "Zid" s Alenom Parkerom, prema albumu Pink Floyda i vjerojatno nije ni bio svjestan koliko će njegovi snovi utjecati na sada najveći rock-projekt osamdesetih godina.

U iščekivanju velikih uzbuđenja: TV program za 13. jul 1985,
ujedino i podsetnik da se "noćni program" na prvom od dva
postojeća TV kanala završavao u 23:15 - subotom uveče
Rođen prije trideset i dvije godine u Dublinu, Geldof se prije estradne karijere bavio kojekavim poslovima - od učitelja engleskoga jezika u Španjolskoj, do dopisnika New Musical Expressa iz Dublina. 

Zanimljivo je kako je postao novinar: u Kanadi se predstavio kao iskusni engleski rock-novinar, a na temelju kanadskih članaka dobio je dopisništvo za NME.

Isto tako, s grupom Boomtown Rats surađivao je najprije kao menedžer, a uspon sastava započeo je onog trenutka kad je Geldof preuzeo pjevačku i skladateljsku ulogu.

Boomtown Rats ulaze u orbitu engleskog rocka u doba ekspanzije punka i novog vala 1977. godine. 

Ubrzo zauzimaju zavidne pozicije zahvaljujući superiornim instrumentalističkim kvalitetama i nadahnutom Geldofovu osjećaju da balansira između zlatnih poučaka pop-tradicije i pankerske eruptivnosti. 

Kruna takvog pristupa i estetski i komercijalno bio je album "Tonic For The Troops" (1978) i singlica "I Don't Like Mondays" (1979),  nakon kojih se redaju problematični i poluuspješni projekti  - "The Fine Art Of Surfacing" (1979), "Mondo Bongo" (1981) i "V Deep" (1982). 

Geldof pomalo gubi interes za rock'n roll i sve češće se odlučuje na duga putovanja...

U interesu objektivnosti treba priznati dvije činjenice - Geldof se prihvaća humanitarne agitacije u trenutku ozbiljne krize u svojoj estradnoj karijeri, no isto tako treba priznati da je Geldof u svojim javnim nastupima dosljedno zastupao progresivne i politički angažirane ideje - i u trenucima kad je djelovao kao frivolna marioneta pop-industrije.

Čini mi se da je povoljan dojam, koji je na mene ostavio u toku našeg razgovora i dvodnevnog druženja u Zagrebu, imao i te kakvo pokriće. 

Na kraju, evo još jednog kurioziteta koji mi je iz prve ruke otkrio Geldofov entuzijazam prema odobrenom poslu. 

Boomtown Rats morali su zbog slabog interesa otkazati koncert u Ljubljani, te sam Geldofa i njegove suradnike odveo na šetnju Gornjim gradom, gdje sam im, pored ostalog, pokazao i klub Lapidarij

Oni su se odmah oduševili i htjeli su te večeri besplatno svirati u njemu. Očito, Geldof nije velikodušan samo u velikim povodima.

Napisao: Darko Glavan (Studio, jul 1985.)


U drugom delu: Live Aid utisci Branislava Rašića
Massima Savića, Vlatka Stefanovskog, Gileta, Neleta...

+ poklon poster: Live Aid (Rock, avgust 1985.)


Drugi deo je OVDE




Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)