Šon Koneri šarmirao jugoslovenske glumice: Olivera Marković i Ružica Sokić tražile autogram

Septembar 1991, posle Pozorišnog festivala u Edinburgu, gde je gostovala čuvena predstava "Ženski orkestar" u režiji Petra Zeca: "Sreli smo Džemsa Bonda na aerodromu Hitrou! Pravi ženski "stampedo" uputio se kao popularnoj muškarčini Šonu Koneriju. Niko nije primetio da je s njim i njegova druga supruga, Francuskinja, slikarka. 

Nije ni čudo: dama ne izgleda nimalo kao njegove partnerke iz filmova: vremešna je i, zaista, mnogo ružna! Uzalud se probijala i cičala: "Ja sam njegova žena, ja sam njegova žena..." 

Popularni glumac, sada već "oskarovac" i počasni građanin Edinburga, grada u kojem je rođen i gde rado dolazi da igra golf i gleda predstave, podelio je autograme i ljubazno prihvatio poziv da dođe na predstavu našeg "Ženskog orkestra".

Taj početni impuls nije napuštao našu ekipu. Već prve večeri, na sceni pozorišta "St. Bride's" u Edinburgu zaigrali su i zapevali kao nikad do tada. Na probi, fotoreporteri su opsedali naš ansambl i neumorno slikali Oliveru Marković, Ružicu Sokić, Jelisavetu Sablić, Žiku Milenkovića, Ivanu Žigon, Milicu Isaković, Tihomira Stanića i Zorana Cvijanovića...  

Našoj predstavi posvećena je velika pažnja. Sala sa 400 mesta bila je puna, aplauzi na otvorenoj sceni, ovacije na kraju. Najznačajnije: kritičar najuticajnijeg londonskog "Tajmsa" napisao je superlativnu kritiku, a našu Ružicu Sokić uporedio sa Beti Dejvis i njenom kreacijom Bebi Džejn!... "

Tekst: M. Radošević (RTV revija, 1991.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate