Anita Baturina: Mlada Splićanka proglašena je za najlepšu tinejdžerku Jugoslavije! (1970)




Kad smo u "Plavom" pažljivo pregledale sve fotografije kandidatkinja za "Jasminku 69", pretpostavljala sam da mi se valjda, neće dogodiiti da ispadnem već u prvoj rundi. Onda sam pomislila: možda se i bolje plasiram 


Anita Baturina nema 71, već 17 godina. Nije samo zbog te činjenice postala prva tinejdžerka Jugoslavije. Stručni žiri, sastavljen od priznatih esteta, smatrao je da je ona dostojna nasljednica Jasminke Martinović i da ima sve kvalitete potrebne da nas reprezentira u Hollywoodu.

Anita Baturina
- Ja bih radije išla u Japan... kaže Anita

Kao da joj je žao što nije osvojila drugo ili treće mjesto, koje takmičarkama za "Jasminku 69" osigurava avionske karte za Tokio i Osaku.

"Jasminka 69" je viša od svoje prethodnice, alli je plavokosa kao i Jasminka Martinović

Dvije gimnazijalke imaju još nešto zajedničko: obje su se natjecale na predtakmičenjima u Šibeniku i plasirale se u finale. 

Jasminka Martinović zauzela je u Šibeniku prošle godine drugo mjesto i poslije finalnog izbora u Hollywoodu postala prva pratilja male Mary Louise Lewis. Anita Baturina zasad ne zna za poraze: u Šibeniku prva, u Zagrebu prva...

- Lijepo je vidjeti Hollywood... Nije važno pobijediti, važno se natjecati... - skromno govori Anita Baturina, kao da je najmanje praunuka Pierrea de Coubertina.

Piljemo sok od kajsija, ali ne pretjerujemo...


Učenje u vlaku za Zagreb



Do Nove godine IV c II zagrebačke gimnazije imao je najljepšu "tinejdžerku" Jugoslavije.

Od ponoći, kad smo se opraštali sa 1969. godinom, taj primat je preuzeo I c splitske gimnazije "Ćiro Gamulin".

Dijana i Ines, najbolje Anitine prijateljice, posebno su ponosne na tu činjenicu. One su je i nagovorile da se prijavi na takmičenje za "Jasminku 69".

Mama Nives (dosad, primjećujete, sve prava dalmatinska imena) pristala je na taj pokušaj, ali pod uvjetom da je prati na svim takmičenijima. I u Zagreb su putovale zajedno.

- Jeste li putovale po prvo mjesto, ili je to bio običan novogodišnji izlet? pitamo mamu i kćerku.

- Kad smo u "Plavom" pažljivo pregledale sve fotografije kandidatkinja za "Jasminku 69", pretpostavljala sam da mi se valjda, neće dogodiiti da ispadnem već u prvoj rundi. Onda sam pomislila: možda se i bolje plasiram... 

Na generalnoj probi mama je imala "zadatak" da pažljivo promotri sve konkurentice. Zaključila je da bih mogla osvojiti četvrto mjesto, možda i koje više ... priča Anita i pogledava mamu Nives.

- Mama je imala još jedan "zadatak":

- Sa sobom u vlaku ponijeli smo enciklopediju - priznaje mama. - Računale smo da će se na izboru ili bar za vrijeme probe, obaviti i testiranje. Čitale smo one natpise što ih je Jasminka Martinović objavljivala u "Plavom" o testiranju iz opće kulture u Hollywoodu. Anita je tek u prvom razredu gimnazije, pa znate...

U hotelu "Sport" u Zagrebu, gdje su odsjele sve kandidatkinje sa finalnog izbora stanuju pretežno mladi i sportaši. Anita se odlično uklopila u taj ambijent.

- Igrala sam godinu dana košarku u "Jugoplastici"... - kaže nesuđena košarkašica i stišće se uz radijator jer je vani zapao snijeg. 


Navijač "Hajduka", a ne poznaje igrače



"Kad bi mi netko pružio priliku... "
Popili smo i drugi sok od kajsija. Plašili smo se da nam ne bude zlo, pa smo ga, samoinicijativno zalili hladnim viskijem. Nije pomoglo ni mamino odobrenje, Anita još nije probala to "snobovsko" piće.

Odobrenje mame Nives nisu tražili ni ostali gosti koji su netremice gledali prvu "tinejdžerku" Jugoslavije.

- Je li vam neprijatno? Da prijeđemo na "ti"... Je li ti neprijatno zbog toga?

- Zbog čega? - pita Anita.

- Kad netko ima titulu najljepše djevojke, onda privlači poglede. Odsad će toga biti sve više.

- Znam, ali na to sam spremna... Nego, što se tiče onoga da prijeđemo na "ti", nemam ništa protiv. Možete mi i očevi biti.

- Nije valjda... uvrijeđeno ćemo mi.

O Jasminki Martinović zna se sve, a o Aniti dosad evo još ništa. Sad ćemo je ispitati da nam otkrije tko je i kakva je...

- Rođena sam u Splitu prije šesnaest i po godina... To vas vjerojatno čudi, jer sam šutljiva. Prehlađena sam, razumjet ćete... i jedva se poznajemo. Živim s mamom, bakom i djedom u Balkanskoj ulici u Splitu. 

Plešem li? Pa, naravno, ali rijetko idem u klubove, u Splitu ih ima dosta. Jednom sam bila u "Arkadi", to je disko klub izvan Splita. 

Dva puta bila sam na nogometnoj utakmici... Pa naravno, navijam za "Ajduka". A od igrača "bilih" najviše mi se sviđa onaj sa... sa š... no ŠŠŠ...

Ustanovili smo da je riječ o Sliškoviću.

- I pjevala sam neko vrijeme kad sam bila sasvim mala... Na festivalu "Djeca pjevaju" nastupila sam kompozicijom "Mala beba". Bilo je to prije pet godina... 

Da li bih sada pjevala? Mi Dalmatinci svi pjevamo, netko bolje netko lošije... Ali nitko slabo. Kad bi mi netko pružio priliku...

Mi smo joj pružili priliku, ali je bila diplomatski... prehlađena. Možda je bolje da snimi ploču.


Anegdota sa sajma



- Splićani su poznati kao veliki osvajači, ne oni s druge planete... mislimo osvajači ženskih srdaca... Ti si sada službeno najljepša tinejdžerica Jugoslavije i Splita. Ne bismo htjeli biti u tvojoj koži, mislimo na nasrtaje muškaraca. Da ih preduhitrimo i reduciramo, reci kakav je tvoj tip muškarca?

Anita se zacrvenjela, sreća što mama nije bila u blizini pa je mogla odgovoriti:

- Visok, ali ne previše... oko 177 centimetara, malo viši od mene. Kosa... ne crna. Plava. Oči, isto plave. Mora se baviti sportom. I pametan mora biti i sve ono što ide uz to.

- Dosta o tome. Malo nas nasmij... Jedan vic, ali dobar.

- Ne znam pričati viceve, odmah ih zaboravim... Može li jedna istinita anegdota? 

- Moramo li se smijati?

- Kako hoćete. Nakon Šibenika, gdje sam osvojila prvo mjesto, u Splitu se počelo pričati o meni... Moja prijateljica čula je o meni i na sajmu u Splitu. Neka plavuša s pletenicom prošla je pokraj nekih mladića. Ovi, kao pravi Splićani, okrenuli su se za njom i prokomentirali: 

"Vidi ovu malu Baturinu, tko bi rekao da je ovako ružna ženska osvojila prvo mjesto... Nema dobre ni noge, hoda krivo... "

I počeli su se smijati. Moja prijateljica je pomislila da sam odista na sajmu, pa je potrčala za plavušom s pletenicom. Možete misliti kako se iznenadila kad je zaustavila nepoznatu djevojku koja je sasvim slučajno imala istu frizuru kakvu i ja nosim... Kad mi je to pričala, od srca sam se nasmijala.

I mi smo bili kavaliri prema najljepšoj "tinejdžerki" Jugoslavije.

Za rastanak, ili do idućeg susreta, tražili smo Anitu Baturinu da nam poput ostalih domaćina nešto pokloni za uspomenu.

- Mogu vam dati nešto što više odgovara ženama nego muškarcima, ali nemam drugo... Kad sam slobodna, radim goblene. Poklonit ću vam jedan goblen koji sam izradila svojim rukama...?

Poslala nam ga je iz Splita s posvetom.

rRzgovarao: Uroš Šoškić, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, februar 1970.)


Anita u splitskom snegu, zima 1970. godine


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)