Studeni 1990: "Uvijek ste izjavljivali kako ne
želite da politika bude vaš život, a sad se javnosti predstavljate
kao jedan od agitatora Markovićeve stranke.
- Moj je odnos prema politici prije bio
na razini djetinjarija i zapravo sam se sad prvi put u životu
izjasnio. Ne želim biti tek duhovit cinik koji će sve promatrati iz
naslonjača, premda iza njegovih vrata vlada kaos. Treba sudjelovati,
jer ovo je možda prvi put u našoj povijesti da imamo priliku
stvoriti nešto primjereno čovjeku, organizirati dobar život za
sebe.
U toj mi se situaciji pozicija cinika ne sviđa i mislim da se
nijedan intelektualac ne može obraniti cinizmom koji ga oslobađa
direktne akcije. Ovo je vrijeme u kojemu se trebamo odgovorno
izjasniti.
• Mislite li da je promjena stava
izraz vaše zrelosti?
- Prije bih rekao: straha. Markovićeva
partija možda je najmasovnija u Jugoslaviji, jer to je partija
straha, partija onih koji su se prestrašili skidanja glava zbog
ideja. Nijedna aktualna ideja nije vrijedna toga da bilo tko pogine
za nju i jedino za što se zalažem jest da se međusobno ne
potučemo. Hoće li se Jugoslavija raspasti ili ne, u ovom je
trenutku najmanje važno, jedino što želim jest da se ne pobijemo.
• Koliko kao rock and roll-zvijezda
možete utjecati na to? Računate li na svoju popularnost kao na
kredit koji sad valja iskoristiti?
- Nemam iluzija da sam veoma utjecajan
zbog svoje prošlosti. Taj moj stav potvrđuju iskustva iz Hrvatske,
gdje je Koalicija, u kojoj su također bili intelektualci kao sad u
našoj stranci, izgubila zbog taštog nastupa. Nerealno su vjerovali
u to da su nekome važni, ali pogriješili su. Imam iskustvo slično
ovome. Kad sam došao u vojsku, shvatio sam koliko sami sebi laskamo
da nešto značimo, a zapravo živimo u oblacima. U vojsku sam stigao
direktno s Hajdučke česme, s koncerta koji je najvjerojatnije bio
jedan od najznačajnijih događaja u povijesti našeg rock and rolla.
Nije bilo novina, od Komunista do Rilindje, koje nisu objavile moju
sliku. A kad sam došao onamo polovica ljudi nikad nije čula za
mene.
• Markovića ste upoznali prije,
radeći na propagandnom spotu za SIV.
- Da, ali taj je posao bio samo
profesionalni angažman. Već sam komponirao glazbu za propagandne
spotove svojih prijatelja, iz štosa sam uglazbio "Hajdemo u
planine", prvi spot Ademira Kenovića, pa sam prihvatio i ovaj
posao. Kako sam ipak bio znatiželjan i želio upoznati Antu, otišao
sam na projekciju spota u SIV. Oni su ga željeli vidjeti nakon
sjednice u jedan sat noću, pa sam osim Markovića, vidio i cijeli
SIV na okupu, malo razgaćen nakon tolikog sastančenja. Rad na spotu
bio je za mene bez ikakvih ideoloških konotacija... "
Razgovarala: Vesna Karuza, snimio: Ozren Drobnjaković (Svijet, 1990.)
