Listopad 1990: Bad Blue Boys su
upoznali Evropu, ali je, bogme, Evropa upoznala i njih. Prva utakmica
1. kola Kupa UEFA između Atalante i Dinama u Bergamu, ostaće
upamćena i po incidentima prije i poslije nogometanja...
Uoči utakmice, naime, zagrebački su
se navijači sukobili s karabinjerima, na obje je strane bilo
ozlijeđenih, a nekolicina BBB upoznali su i interijer policijske
postaje u Bergamu. A nakon što je "obavljena formalnost",
nakon što su Atalanta i Dinamo odigrali 0-0, spremnost karabinjera
isprobali su i "tifosi" Atalante.
Bilo je i pucanja, a
"hrabri" Talijani nisu prezali čak ni od "cipelarenja"
jedne policajke. Do izravnog sudara BBB i "brigatta",
srećom, nije došlo "jebena stranka" bili su, eto,
policajci i karabinjeri...
U Bergamu je bilo oko 2000 navijača iz
Zagreba, od toga 1500 razularenih BBB. Najviše ih je došlo
autobusom, iako je bilo i pojedinačnih izleta automobilima.
Porazgovarali smo s "prvom ekipom" BBB, mladićima čije su
slike bile objavljene u gotovo svim evropskim novinama koje se barem
malčice "zabavljaju" navijačkim baukom.
Najrazgovorljiviji je bio S.
TIFO: Talijanske su novine bile
gotovo jednoglasne u naslovima: "Banda slavenskih navijača
poharala je Bergamo". Ponosite li se time?
(Smeh)... Istina je da smo im pokazali
"neke stvari", ali žao nam je što nije došlo do pravog
"fighta" s navijačima Atalante. A za to nismo mi krivi,
imali smo stvarno najbolju volju.
TIFO: Možete li opisati vaše
putovanje do Bergama i povratak u Zagreb?
Duga je to priča... Krenuli smo u
utorak u dva sata ujutro iz Zagreba, negdje oko podneva stigli smo u
Milano. Tamo smo sakupili informacije o navijačima Atalante, a
"špijuni" su bili pristalice Intera, koji odveć ne
"šmekaju" svoje susjede iz 50-ak kilometara udaljenog
Bergama.
TIFO: Vjerojatno je bilo zanimljivo
na putu do Milana?
Pa, brzo smo se ponapijali, neki su
malo odspavali. U stvari, "čuvali" smo se za predstojeća
dva burna dana.
TIFO: Kad ste došli u Bergamo?
U utorak u poslijepodnevnim satima. I
počelo je vrlo dobro, mirno, tolerantno s obje strane - i naše i
policijske. Doista, na takvu korektnost već dugo nismo naišli.
Navijače Atalante gotovo da nismo ni sreli. Uprava talijanskog
prvoligaša čak nam je dozvolila da prisustvujemo treningu Dinama. A
tada je uslijedilo prvo razočaranje. Rukovodstvo Dinama, naime,
izuzevši Zajeca i Kužea ponašali su se prema nama kao prema
zadnjem "šljamu", zadnjem "smeću". Umjesto da
su sretni što nas je tako mnogo došlo, hvatali su se za glave od
očaja. Bili su uvjereni da ćemo ih "žicati" da nam plate
spavanja, ulaznice za utakmicu, hranu itd... Nemaju oni uopće pojma
tko smo i kakvi smo. Većina nas ima dovoljno novaca za ovakve
izlete, a ponos nam svima ne dozvoljava da od Dinama tražimo više
od onoga što nam pripada.
I tako, uprava je okretala glave od
nas, čak su nam "zrihtali" i lijepu zajebanciju - trebali
smo, naime, prenoćiti u jednom hotelu blizu "Granda" u
kojem je Dinamo bio smješten, no u dogovoru s hotelijerom otpravili
su nas tko zna gdje! Izašli smo na auto-stradu i započeli dvosatno
lutanje. E, da ne zaboravimo: čak nam je uprava Atalante ponudila da
prespavamo na strunjačama u dvorani ispod jedne tribine na stadionu,
no tu smo ponudu uljudno odbili. Pa nismo mi "klošari"...
Cipelarenje policajke
Gdje smo stali? Aha, auto-strada...
Nakon vozikanja amo-tamo zaustavili smo autobus pokraj dvojice
"običnih" saobraćajnih "pandura" i zamolili ih
za pomoć. A dečki su bili fantastični - odmah su otišli u
obližnju "birtiju" na telefon i nakon 30-minutnog
okretanja raznoraznih brojeva, osigurali su nam smještaj u
"talijanskoj Opatiji", u mjestu Lago d'Iseo, udaljenom 40
kilometara od Bergama. Stvarno je policija bila maksimalno korektna.
TIFO: Vjerojatno ste po dolasku u
Lago d'Iseo bili vrlo ljuti. Gdje ste iskalili bijes uzrokovan
ponašanjem uprave kluba za kojeg navijate?
E, tu je već došlo do sitnih čarki s
talijanskim navijačima. Dečki su nas malčice potcijenili, a sebe
precijenili. U grupicama po pet-šest stajali su na ulici i nas
provocirali. Nije nas trebalo previše provocirati, njih desetak
zacijelo će zauvijek zapamtiti utorak 18. rujna 1990. godine.
Po dolasku u hotel odmah smo se
"uselili" u bar, restoran itd... Nakon dobre klope, svi smo
se oslonili na našeg najboljeg prijatelja - na šank. Konobar u baru
radio je sve dok nije nestalo whiskeya i pive - dakle, negdje do pet
sati ujutro. Malo smo se zafrkavali, isprobavali dva aparata za
gašenje požara, posudili kutiju sladoleda, nekoliko flaša
whiskeya, razbili smo jedna vrata, bacili dva telefona u obližnje
jezero... Ništa strašno. Ujutro smo ljubaznom vlasniku hotela
"Europa" nadoknadili štetu (oko 500 DEM), oprostili se i
krenuli na "big fight".
Hm, vjerojatno je hotelijer odmah nakon
odlaska BBB prokleo dan kad se poželio baviti ugostiteljskom
djelatnošću...
TIFO: Krenuli ste, dakle, u Bergamo.
Susreti s policijom?
Počelo je već na izlasku s
auto-strade. Uletjeli su nam u autobus i zaplijenili sve navijačke
rekvizite osim - glasnica! Oduzeli su nam trube, fućkaljke, baklje,
petarde, pive, 15 "pajsera"... Došli smo do stadiona i
počelo je okupljanje. Autobusi s našim dečkima stizali su jedan za
drugim, kao po narudžbi. Tada je došlo i do prvih problema s još
uvijek korektnom policijom. Taktički su, naime, pogriješili.
Poželjeli su nas ugurati u stadion već
oko 15 sati, a utakmica je trebala početi u 18! Ej, čekajte malo,
mi ćemo na stadion ući kad to budemo htjeli, a ne kad nam vi
naredite. Neki su njihovi "specijalci" kundacima pušaka
pokušali ugurati 100-tinjak naših na tribinu i tada je "puklo"
dotadašnje prijateljstvo i suradnja s policijom.
U prvom smo okršaju loše prošli, no
ni "murija" nije bila bez gubitaka. Nakon kraćeg
"time-outa", počela je prava bitka, čak su i pucali prema
nama, želeći nas valjda zaplašiti. No, malo su se prevarili u
proračunu. Dobrih pola sata trajala je "uredna" maklja -
slomili smo im dvije puške i mnogo noseva... Bilo je ranjenih i u
našim redovima, ali ništa ozbiljnije. Tek, 10-ak naših je završilo
u policijskim stanicama. Bez većih nereda oko 17 sati smo otišli na
tribinu.
TIFO: Lijepu ste bakljadu upriličili
u 55. minuti. No, obećali ste da baklje nećete bacati na travnjak,
a u stvari nije bilo ni jedne koja je pala - izvan travnjaka! Znači
li vam uopće nešto obećanje?
Da se rukovodstvo, to jest uprava
Dinama korektno ponijela, vjerujte da niti jedna baklja ne bi
uletjela na teren. Ovako, dobili su što su tražili. Baš nas briga
za UEFA, neka kazne Dinamo. Uostalom, tako ionako je uprava dužna
najmanje 25.000 DEM...
TIFO: Uprava Dinama je vama dužna
25.000 DEM!? Otkud sad to?
Ovako: trebali smo još prije dva
meseca od Dinama dobiti prostoriju na stadionu, koja bi poslužila
kao sastajalište BBB. Osnovali bismo Klub navijača, po uzoru na
engleske "Fan clubove". Ali, direktor Rudi Marković rekao
je "ne", i prodao taj prostor jednom privatniku za cirka
25.000 DEM! Je li vam sad jasno? Eto, ostali smo bez obećane
prostorije zbog pišljivih 25.000 DEM. Ako
njima obećanje ništa ne znači, tada
ne znači ni nama. Sve dok ne potrošimo kredit od naših 25.000 DEM,
ne pitajte nas ništa za baklje i petarde...
TIFO: Vratimo se Bergamu. Posle
utakmice došlo je do obračuna između karabinjera i "brigatta".
Navijači Atalante došli su do vaše tribine željni obračuna,
budući ste ih isprovocirali bakljadom. No, vi ste na tribinama mirno
čekali.
Da mirno... Nisu nas policajci pustili
dolje! A lijepo smo im rekli: "Ako vi ne možete smiriti ove
vaše navijače, pustite nas malo, minutu-dvije. Odmah bi zavladao
red." Ali, molbe su nam ostale neuslišene. "Šorali"
su se oko sat vremena, "digići" su "iscipelarili"
jednu policajku, a ranjen je i policajac - netko ga je upucao.
Tačno je da su Talijani popizdili u
55. minuti. Kad smo napravili vatromet, njih oko tisuću odmah je
izašlo sa stadiona i došlo pred našu tribinu. Željno smo čekali
kraj, ali "panduri" nas ni slučajno nisu pustili dolje.
Neka im je Bog u pomoći
Htio bih još nešto dodati: nije nam
bila namjera izazivati i provocirati, ali na provokacije smo uvijek
spremni i reagirati. Eto i primjera naše dobre volje: kad je
nekoliko minuta prije kraja utakmice jedan invalid u kolicima prošao
ispred naše tribine, zamolio je jednog od naših da mu podari šal
ili Dinamovu kapu. Za tren oka u krilu su mu bili zastava, kapa, šal,
majica s natpisom "Attack na Bergamo"... čak smo počeli
skandirati "Giovanni, Giovanni" i čovjek se rasplakao od
sreće.
TIFO: Policija vas je nakon dva sata
smjestila u autobuse i - pravac Jugoslavija?
Imali smo pratnju dobrih 200
kilometara, nisu nam dozvolili da se zaustavimo. Neki od nas su se
umalo upišali... Stali smo tek negdje blizu Venecije, u nekom smo
restoranu dobro večerali. Istina, "zaboravili" smo
platiti, ali to je bio samo mali "nestašluk". Navratili
smo i u obližnju samoposlugu, to je bio "show"! Oni koji
nisu jeli u restoranu, odmah su "uletjeli" u razne salame,
sireve, maslace, pekmeze... Da ste samo to vidjeli! Sto ljudi hoda po
dućanu, mažu paštetu, bulje u kameru koja snima lopove i osmjehuju
se punih ustiju... A red do blagajne bio je dugačak "do neba"!
Siti, podrigivali su se i čekali po 15 minuta da bi platili jedan
sok, kutiju "kauguma", vrećicu bombona... Ludnica!
TIFO: Kako su se carinici ponašali
na granici?
To je priča za sebe. Talijanu nije ni
palo na pamet da svrati do nas, samo je mahnuo rukom da prođemo. A
na našoj strani, u autobus je ušao jedan pospani milicionar i
rekao: "Uopće me nije briga za vaše putnice, ne zanima me da
li nešto švercate. Imam samo jednu molbu: ne zaustavljajte se
slijedećih 30 kilometara!" Možete si zamisliti smijeh u
autobusu...
TIFO: Očekuje se i dolazak 1300
navijača Atalante na uzvratnu utakmicu 3. listopada u Zagrebu.
Navodno im spremate "vrući" doček?
Neka dođu. Što više to bolje...
Iako, iskreno, sumnjam da će se talijanske pičke usuditi na takav
korak. Prelijepo im je u životu, a da bi tražili avanture nalik
našima. Možda neki od njih i dođu, avionom, na dan utakmice, pa se
smjeste na "zapad" uz ogromnu brigu redarstva. Ukoliko,
pak, njihova "brigatte" zalutaju, neka im je Bog na pomoći.
***
Tako je to bilo u Bergamu. Dodajmo da
su BBB često naglašavali da je susret s Evropom u stvari prošao
mirno, da su očekivali znatno veću gužvu. Za koju su se, priznaju,
i spremali. No i ovako nisu nezadovoljni, smatraju da su ostavili
"pečat" koji će se pamtiti u Italiji. A to im je,
uostalom, bilo i najvažnije. Dinamovu "pozitivnu nulu"
ostvarenu nakon vrlo hrabre igre, gotovo da nitko drugog dana po
povratku iz Bergama nije komentirao.
Uostalom, pa kako i bi, većina BBB
zacijelo nije vidjela ni "frtalj" utakmice...
