IPK Osijek i PIK Beograd, zajednički '69: Uoči sklapanja ugovora o obradi golemih površina u Iranu

Travanj 1969: Jugoslavenska poljoprivreda prvi put osniva suvremeni agrokombinat u inozemstvu... 

Konzorcij IPK Osijek, PIK Beograd i Jugoslavenske poljoprivredne banke uoči sklapanja ugovora o obradi golemih površina u Iranu ... 

Jugoslavenski udio kapitala - 49 posto, iranski - 51 posto, a zarada u skladu s ulogom...

Nedavno je objavljena vijest...

... da su predsjednik Privrednog vijeća Savezne skupštine Petar Zečević - ovaj put u svojstvu opunomoćenika i predsjednika jednoga jugoslavenskog poslovnog konzorcija, i Monsur Ruhani, iranski ministar za privredu i energetiku, potpisali ugovor kao osnovu mješovitog jugoslavensko-iranskog poduzeća za poljoprivrednu proizvodnju na tlu Irana. 

Spomenuta vijest izazvala je veliko zanimanje najmanje iz dva razloga:

  • jer naša poljoprivreda prvi put investira i namjerava proizvoditi u inozemstvu i,


  • jer bi uspješno ostvarenje projekta pružilo mogućnosti ne samo našoj poljoprivredi nego i industriji da sa svojim stručnjacima i na takvom poligonu dođe do međunarodne afirmacije.


Rekli smo da je spomenuti ugovor tek osnova za nove razgovore i akcije. Ugovor otvara samo mogućnost za razrađivanje projekta, ali se još ne može smatrati početkom akcije za njegovo ostvarenje. 

Ugovor - to valja naglasiti - isključivo uokviruje i omeđava temu, no za definiranje akcije valja pričekati do sklapanja konačnog sporazuma. Ukratko, riječ je o mogućnostima osnivanja zajedničkog, jugoslavensko-iranskog, suvremenog i velikog poljoprivrednog gospodarstva. 

U nedostatku boljeg naziva, nazivamo taj projekt "agrokombinatom u Kuzistanu". Ugovor što ga je Petar Zečević potpisao u Teheranu legalizira daljnje razgovore o projektu o kojem tek treba da se dogovore svi zainteresirani.

S jugoslavenske strane izravno su i poslovno zainteresirani - IPK Osijek, PIK "Beograd" i Jugoslavenska poljoprivredna banka. U neku ruku, po funkciji - u ime općeg interesa jugoslavenske ekonomike da unapređuje izvoz - zainteresiran je i Savezni fond za kreditiranje izvoznih poslova. 

Na iranskoj strani, kao partner jugoslavenskom konzorciju, javlja se država. Jugoslavenski konzorcij i iranska država zajedničkim ulaganjem kapitala osnivaju kombinat u Kuzistanu, kraju udaljenom od Teherana oko 600 km. 

Proizvodni program - kako je skiciran - veoma je sličan programima naših agrokombinata u Osijeku i Pančevačkom Ritu. U toj sličnosti i jest poanta iranske želje da sudjeluje u tom poslu.


4000 ha u prvoj rundi



Nedvojbeno je da su koncepcije organizacije, proizvodnje i prerade, na kojima su zasnovani naši kombinati, bile iranskim državnicima što su posjetili naše kombinate, atraktivan uzor da se nešto slično pokuša i u Iranu. Ako bi agrokombinat bio osnovan, u Kuzistanu bi se gajila stoka, proizvodilo meso, mesni proizvodi i mlijeko; sijale i prerađivale uljarice, kao i krmno bilje i proizvodila stočna hrana.

Prema okvirnom predugovoru, jugoslavenski udio kapitala u tom poslu iznosio bi 49 posto, dok bi iranska država sudjelovala s 51 posto. Jugoslavenski partner dao bi: stručne kadrove, tehnologiju, mehanizaciju, tovnu i matičnu stoku, sjeme, kemijska sredstva... Iranski partner osigurao bi zemlju, dio radne snage, dio stručnog kadra, obavezao se na neka pravno-normativna rješenja. Dobit bi se dijelila u skladu s uloženim kapitalom.

Iako je do početka ostvarenja tog projekta još veoma dug put usklađivanja obaveza i interesa, procjene i preispitivanja, naša se strana ubrzano organizira kako bi se osposobila za eventualni start u Iranu. 

IPK Osijek i PIK "Beograd" već su formirali grupe od po tri stručnjaka sa zadatkom da temeljito prouče tehnološke mogućnosti, da provjere i predlože primjenu domaćih i stranih organizacionih i tehnoloških iskustava. Osnovan je i komercijalno-poslovni odbor od šest članova - po dvojica iz svakog kombinata i dvojica iz Poljobanke - sa zadatkom da prouče pravne, ekonomske, financijsko-tehničke i uopće poslovne zasade čitavog projekta.

Uspjeli smo dobiti, sasvim neobavezno, neke osnovne podatke o tom pothvatu.

  • U prvoj "rundi" proizvodnja bi se oslanjala na eksploataciju i obradu oko 4000 hektara zemljišta koje je već i sada pod poljoprivrednom kulturom i navodnjavano.


  • U drugoj rundi obradi bi trebalo privesti i navodniti, još oko 6000 hektara.


Ni razvoju se ne stavljaju zapreke. Ako sve krene dobro, ako jugoslavensko-iranski projekt u Kuzistanu pokaže početne uspjehe, kombinat bi se proširio za još 10.000 hektara. Prema tome, kombinat bi se jednog dana mogao protegnuti na površinu od 20.000 hektara.


Prethodne teškoće



Naravno, jedno su perspektive, a drugo stvarnost i teškoće koje prvo treba ukloniti. Po svemu se čini da našim i iranskim ambicijama predstoji još dosta pregovora prije nego što se postave obostrano prihvatljive a pouzdane osnove za početak akcije na zemljištu. 

Do kraja svibnja treba da se završe naši elaborati, zasnovani na predviđanjima, na proračunima koji će tek omogućiti izradu definitivnih planova financijskog ulaganja. Tek kad to bude gotovo, predstavnici našeg konzorcija moći će formulirati svoje stavove za nove pregovore. A onda će se moći i izraziti naši zahtjevi prema iranskom partneru, koji se odnose na minimum sigurnosti za budući agrokombinat u cijenama proizvoda, cijenama vode, potrošnje i cijenama struje, visini zakupa i obaveznih davanja iranskom fiskusu. 

Isto tako, naša strana čeka da Iran konačno, definitivno i čvrsto omeđi zemljište. Zatim se moraju provesti potanka ekološka, pedološka, hidrološka i klimatska istraživanja. Tek rezultati tih istraživanja mogu dati jasnu sliku o općem bonitetu lokacije. I najmanji propusti u ocjeni tog nama gotovo potpuno nepoznatog terena mogli bi kriti ozbiljne opasnosti za uspješno poslovanje budućeg agrokombinata. Osobito su važne garancije Irana što se tiče općih poreza, strukture cijena i pravno-normativnih instrumenata. Jer, i odatle prijete opasnosti.

Ne smije se smetnuti s uma ni djelovanje, ili eventualno djelovanje, mnogih naših unutrašnjih neriješenih sistemskih pitanja. Na primjer, kad je riječ o osloncu jugoslavenskog koncerna na pomoć fonda za kreditiranje i osiguranje izvoznih poslova. Jer, kad govorimo o izvozu i poticanju izvoza, u svijesti je sviju najčešće izvoz proizvoda industrije, šumarstva, poljoprivrede, a ponekad i građevinskih usluga. 

U tim poslovima imamo iskustva, i kreditiranje tu ide uhodanim i u dovoljnoj mjeri raščišćenim putovima. Međutim, u akcijama takvog tipa, kao što je pothvat u Kuzistanu, iskrsava niz teškoća koje nisu uklonjene zakonima i normativnim pravilima igre što bi važila za fond kad rutinski kreditira izvoz. 

Prema tome, i tu će biti nevolja u traženju valjanih rješenja. Očekivati je da će i u financijsko-kreditnim konstrukcijama biti nekih smetnji, jer "operacija Kuzistan" ne može se ni zamisliti na osnovi kratkoročnih kredita uz kamate i uvjete otplate uobičajene u nas.

Jedno je pouzdano: uklanjanje svih spomenutih i nespomenutih teškoća želi se postići domaćom integracijom koja premašuje uobičajene međurepubličke granice. 

I tako međurepublička integracija stupa u međunarodnu. 

Već i to govori da naša poduzeća traže putove kojima afirmiraju osnovna reformska načela da se integracijom traže rješenja za koja u užim okvirima nema dovoljno snage.

Tekst: M. Legetić (VUS, 1969.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate






No comments:

Post a Comment