Gavrilo Princip, književni pokušaj: "U divnom ciku zore, ljepšem od ljepote, slađem od sna... " (1911)

Decembar 1974: Veoma se malo zna o književnim pokušajima nacionalnog revolucionara Gavrila Principa (1894-1918), koji je 28. juna 1914. godine atentatom na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda najavio prvi svetski rat. Poput većine svojih drugova iz gimnazije i Gavrilo Princip je pisao stihove koji su, po svoj prilici, davno izgubljeni. 

Izgleda da je najveći broj svojih pesama sam Princip uništio, jer one po tvrđenju jednog savremenika nisu "izdržale njegovu samokritiku". 

Neke od svojih mladalačkih pesama Gavrilo Princip je podario devojci Jeleni Jezdimirović, koja ih je, uplašena posle atentata, stavila u limenu kutiju i sa ostalim uspomenama zakopala u zemlju nedaleko od očevog pčelinjaka u selu Dragojlovcu kraj Bijeljine. 

Kad je posle završetka rata Jelena otkopala svoje "uspomene", po njenom pričanju "bilo je sve istrulilo".

Ipak, kao svedočanstvo Principovog književnog talenta ostao je ovaj njegov uzbudljiv zapis u knjizi meteorološke stanice na Bjelašnici čiji odlomak prenosimo:


Ko da zaspe u onom carstvu sanja i iluzija...



"Prohujaše dani gnjavaže i dosadnosti za prljavom, iskrižanom školskom klupom - nastadoše 'ferije'. Veselje prođe poslije trodnevnog boravka kod kuće, odlučismo da prekratimo ove vruće i dosadne dane - putovanjem gdje - hajdemo na Bjelašnicu i dalje: smišljeno - učinjeno! 

Pođosmo iz Hadžića u zalazak sunca kada se čitava zapadna strana zažari divnim purpurom ... Brzim koracima dospjesmo na podnožje Bjelašnice, naravno hvaleći se brzinom hoda, i brišući krupne graške znoja. Poslije kratkog jemeka pod šumicom, krenusmo...

Šuteći koračasmo nestalnim koracima po šumi zaneseni u onu tajanstvenu, duboku tišinu, slušasmo nemušti šapat mirisnog cvijeća i nijemog drveća... 

Dalje ne mogosmo - obavismo fukarnu večeru, naložismo vatru - te ne mogu sigurno reći da mi je to bio najljepši prizor što ga viđeh - il' ma u kog pjesnika prikazana čitah - oh da vam je samo vidjeti kakove su divne i plastične slike što ih činjaše krvava, živa vatra sa crnom ... paklenom tamom, šapat crnog visokog borja sa ovom rugobnom noćnom, zaštitnicom pakla i njegovih sinova, činjaše se kao šapat začaranih giganata sa čudnovatim nimfama, i kao da čuješ pjesmu četiriju sirenskih djeva, tužnu 'Eolovu iharfu' ili božanstvenog Orfeja.

Svi pospaše oko vatre, ja ne mogah, bijah snen, drijemah al' ko da zaspe u onom carstvu sanja i iluzija. 

Mala nepogoda - tužni fijuk bijesnih vjetrova titraše se nijemim gigantima - oni se probudiše sa žaljenjem - bol, tuga, život - ah misli, vizije i iluzije moje. Zapjevasmo neku tužnu pjesmu, a u meni srce šapće i strepi neg moji začaranjaci.

Oni i opet lijepo oko vatre u šušanj, a ja pjevah, sanjah i molih tajnu, oh, to bijahu slatki i bolni časovi u divnom ciku zore, ljepšem od ljepote, slađem od sna, oh, mnogo ljepšem i idealnijem neg što ga je ijedan pjesnik evropski opjevao - kojeg čarobni blijesak i krvavo koralno sunce može da prikaže samo sin čarobnog i sanjivog istoka - gledajte samo, pa ćemo vidjeti...

Bjelašnica, Gavrilo Princip 

25. juna 1911.

V r. vel. gimn. 

Sarajevo"


Tada su i maturantima đaci skidali kape iz poštovanja



Da bismo saznali još neku pojedinost o književnim pokušajima mladoga Gavrila Principa, obratili smo se profesoru klasične filologije dr Milanu Budimiru. On nam je dao sledeći odgovor: 

"Kao član tajne omladinske organizacije u Sarajevu, ja sam jedno vreme podučavao Gavrila Principa iz latinskog jezika. Bio je, koliko se sećam, vrlo inteligentan, dobar učenik i meni je na pet koraka skidao šešir. 

Tada su i maturantima đaci skidali kape iz poštovanja. 

Znao sam da je Princip pisao i pesme, ali ih nije javno čitao. Ne verujem da su one sačuvane kao ovaj lepi zapis sa Bjelašnice gde je išao na izlet sa đacima..."

Zabeležio: Kosta Dimitrijević (Dečje novine, 1974.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate






No comments:

Post a Comment