Hrvatski pjevači u Australiji 1988: "Da pjevamo pod slikom Ante Pavelića? Ni za milijardu dolara!"

Kolovoz 1988: Uspješna gostovanja naših estradnih zvijezda po bjelosvjetskim pozornicama često imaju i tamniju stranu.

Nejednom, koncerte naših pjevača ili grupa željeli su iskoristiti pripadnici ekstremne političke emigracije za propagandu ideologije koja je davno doživjela poraz.

Forma je već vrlo otrcana, a scenarij gotovo uvijek istovjetan. Organizatorima takvih koncerata podmeću se dvorane okićene ikonografijom koja se još može vidjeti jedino u muzejima:

Kao svjedočanstvo o mračnim vremenima.

Najčešće takve provokacije ne uspiju, no zaslijepljeni ideolozi ustaštva, četništva i vrag bi ga znao čega sve ne - uvijek pokušavaju s istim "štosom". Kao da će samim tim što će neki popularni pjevač iz Jugoslavije pjevati pod slikom Ante Pavelića biti ostvaren njihov san - rušenje samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji!?

No, najčešće postižu sasvim suprotan učinak od željenoga - otkazivanje koncerta od strane naših zabavljača i prezir publike koja je ostala bez koncerta.

Posljednji takav primjer dogodio se prije petnaestak dana, 14. kolovoza, kada su australsku turneju naglo prekinuli Vera Svoboda i Ivo Pattiera. Razlog? Jednostavno, odbili su nastupiti u dvorani u kojoj vise portreti poglavnika tzv. Nezavisne države Hrvatske, Ante Pavelića.

Pokušaj ideološke manipulacije s našim pjevačima naišao je na osudu svih poštenih pripadnika hrvatske iseljeničke kolonije, kojih je u Australiji nemali broj, a koji su zbog ekstremista ostali bez pjesme iz staroga kraja.

No, krenimo kronološkim redom!

Vera Svoboda i Ivo Pattiera imali su za kolovoz ugovorenu australsku turneju od jedanaest koncerata. Kao i u mnogim prijašnjim slučajevima, organizator gostovanja bio je Hrvatski katolički centar u Melbourneu, koji im je jamčio isplatu honorara ali i to da će prostori u kojima će pjevati biti sigurni od provokacija bilo koje vrste.

Na putovanje su krenuli 3. kolovoza, jer su s tamošnjim orkestrom željeli jedan tjedan uvježbavati repertoar, a prvi nastup imali su u Melbourneu 13. kolovoza, i to pred rasprodanom dvoranom s dvije tisuće i petsto mjesta.

A ulaznice su stajale dvadeset i pet dolara. Kako kažu pjevači, i u svim ostalim gradovima, obuhvaćenim itinerarom turneje, karte su bile rasprodane. Poslije koncerta, pri susretima s našim iseljenicima koji su željeli iz prve ruke čuti vijesti iz staroga kraja, naši su se pjevači raspitivali i o dvoranama u drugim gradovima. Dakako, zanimala ih je dvorana Hrvatski dom Kralj Tomislav u Sydneyu, gdje su trebali pjevati slijedeće večeri.

Dobivši obavijest da u toj dvorani vise simboli koji u svakom poštenom čovjeku izazivaju jezu, inzistirali su kod organizatora turneje, velečasnog Ivice Zlatunića, da intervenira kako bi se ti simboli, odnosno slika Ante Pavelića, uklonili iz dvorane, jer oni u takvim uvjetima ne žele izići pred publiku. Velečasni Zlatunić zatražio je od vlasnika dvorane (Hrvatski katolički centar nema svoju dvoranu, pa je za takve prigode unajmljuje) da se slika skine sa zida, no nije uspio.

Naši su pjevači idućeg dana otputovali u Sydney, ali ne na koncert, nego na aerodrom i prvim se avionom preko Londona vratili u Zagreb.

Nije pomoglo ni to što se organizator, velečasni Zlatunić, telefonski obraćao našem generalnom konzulu u Melbourneu, Nikoli Nešovskom, tražeći da "dozvoli" nastup našim pjevačima i u takvim uvjetima.

Dakako, dobio je odgovor da je to pitanje časti i savjesti svakog pojedinca i da on ne može takve nastupe ni zabraniti ni odobravati.

Oni kojima je bilo stalo da naši renomirani pjevači nastupe pod Pavelićevom slikom pokušali su situaciju oko otkazivanja daljnjih koncerata maksimalno ispolitizirati te krivnju za krah turneje prebacili na naša diplomatska predstavništva. Tako je iste večeri kada je otkazan koncert, na programu etničkog radija, u emisiji na hrvatskom jeziku, emitirana izjava predsjednika Kluba Kralj Tomislav da je koncert zabranjen na inicijativu našeg konzulata u Sydneyu, a na to je istodobno reagirao konzul Miloš Bogićević i u istoj emisiji odbacio te optužbe kao besmislene.


Bila sam sretna što ću pjevati Hrvatima koji žive u Australiji



Prebacivanje krivnje na naše diplomate išlo je čak do australskog ministra za imigraciju i etnička pitanja Clydea Holdinga. Vrlo proziran pokušaj da se slučaju dade politička konotacija, odnosno da se u australskoj javnosti stvori slika o nedemokratskom pritisku naših diplomata na naše pjevače (to je, samo po sebi, trebalo značiti da je društveni sistem u Jugoslaviji nedemokratski, totalitaran i nehuman), odbacio je i naš ambasador u Canberri Boris Cizelj.

On je izjavio da su u ambasadi o gostovanju naših pjevača saznali tek iz tiska neprijateljski orijentiranog prema Jugoslaviji (Hrvatski tjednik od 29. srpnja).

Suočen s definitivnom odlukom da prekidaju turneju, velečasni Zlatunić je, prema riječima naših pjevača, izjavio da su postupili po svojoj savjesti, da im na toj odluci i ne zamjera, te da će ih ponovno pozvati na gostovanje, ali - bez sličnih propusta.

No, što o cijelom slučaju kažu glavni protagonisti?

- Pjevala sam i prije na priredbama u organizaciji vjerskih zajednica - govori Vera Svoboda i dodaje: Nikad nisam imala problema, provokacija ili izgreda. Ti su me nastupi uvijek veselili jer našim ljudima u tuđini pjevam isti repertoar koji snimam na ploče i s kojim nastupam na koncertima u Jugoslaviji. Prije takvih nastupa, uvijek se o odlasku konzultiram i s našim, za to kompetentnim, institucijama.

Učinila sam to i ovaj put prije turneje i dobila potvrdan odgovor. Ja pjevam narodne pjesme iz svih krajeva Hrvatske, pa sam bila sretna što ću pjevati Hrvatima koji žive u Australiji. Sve pojedinosti oko turneje bili su dogovorene usmeno, a popis dvorana u kojima ćemo pjevati dobili smo tek po dolasku u Melbourne.

Možda to zvuči neobično, ali pri poslovanju s Hrvatskim katoličkim centrima nije nam potreban ugovor. Ono što se dogovori usmeno, jače je od bilo kakvog ugovora. Organizator je, prilikom zakupa dvorana, dobio od vlasnika jamstvo da neće biti nikakvih političkih provokacija, ali, eto, bio je izigran - kao i mi izvođači.

Nakon prvog (i jedinog) koncerta, naši su nas ljudi upozorili da pripazimo na neke dvorane i skrenuli nam pažnju da u dvorani Kralj Tomislav visi i slika Ante Pavelića. Istog trenutka kad organizator nije mogao postići da se skine ta slika, mi smo odustali od cijele turneje. Sigurna sam da su ostale dvorane bile u redu, no otkazali smo sve nastupe jer se moglo dogoditi da nas zbog toga u Sydneyu dočekaju neke druge provokacije i neugodnosti u ostalim dvoranama.

Bila je povrijeđena taština onih koje smo odbili. Izgubila sam dvadeset tisuća dolara, ali ne žalim. Uvijek bih postupila tako - kategorična je Vera Svoboda.

- Bili smo vrlo lijepo dočekani - govori Ivo Pattiera. - U toku pokusa dolazili su mnogi naši iseljenici, radosni da mogu popričati s nekim iz domovine. U Melbourneu održali smo taj jedan jedini koncert, i moram reći da je bilo fantastično!

Bila je to neka crkvena dvorana, no organizatori - Hrvatski katolički centar skinuli su sa zida sva vjerska obilježja. Bilo je u dvorani više od dvije tisuće ljudi.

Da je bio u pitanju i honorar od milijardu dolara, ni Vera ni ja ne bismo se popeli na pozornicu u Sydneyu.

Htjeli smo se vratiti kući čista obraza. Žao mi je organizatora, koji je izigran kao i mi...

Iako i Vera Svoboda i Ivo Pattiera skidaju odgovornost s Hrvatskog katoličkog centra, smatramo da je unajmljivanje Hrvatskog doma Kralj Tomislav ipak omaška koja ide na organizatorovu dušu.

Jer, zacijelo je znao o kakvoj je dvorani riječ i kome ona pripada. A postupak Vere Svobode i Ive Pattiere pravi je odgovor na provokaciju. Učinili su ono što bi učinio i svaki građanin ove zemlje kojemu je stalo do vlastitog umjetničkog i ljudskog dostojanstva.

Napisao: Zvonko Pongrac, snimio: Marko Čolić (Studio, 1988.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate



No comments:

Post a Comment