Sanja Doležal, ličnost '86: Za Eurosong pripremamo vrlo veselu pjesmu, neka naslov ostane tajna...

Prosinac 1986: Frontgerla popularnih Novih fosila našla se na Studijevoj naslovnici prigodom tradicionalne serije koncerata koje Fosili svake godine održe u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu.

No to i nije bio jedini razlog: Sanja je poslužila i kao maneken za promociju majica-suvenira za predstojeću Univerzijadu.

Kakvi su Sanjini planovi za 1987. godinu? Ima li u planu i nešto osobno, ili su sve želje i planovi podređeni djelovanju i ambicijama Novih fosila?

- Svakako, postoje i moje osobne želje koje bih željela ostvariti u toku slijedeće godine - govori simpatično se smješkajući. - Osobno, željela bih oštro prionuti svojim fakultetskim obavezama (Sanja je student sociologije, op. p.), a željela bih i što je moguće prije naučiti dobro govoriti talijanski jezik.

• Zašto baš talijanski?

To je vezano i s nekim planovima grupe, ali o tome ćemo poslije. Od privatnih planova tu je još i ideja da napokon odem na zasluženi godišnji odmor.

• Zar ste se toliko umorili?

Nećete vjerovati, mi godišnje dajemo više od trista i pedeset koncerata. Često i tri na dan! Gotovo da nemamo vremena za privatan život, pa je ta moja želja razumljiva. Namjeravam otići na krstarenje Jadranom.

A što se tiče planova s Novim fosilima tu je program mnogo bogatiji. Prvo, pripremamo novu LP-ploču, ali jos nismo odučili da li je izdavati na proljeće, ili je možda bolje to uraditi negdje početkom jeseni.

• Navodno se pripremate i za Euroviziju?

Već tko zna koji put velike nade polažemo u izbor za Pjesmu Eurovizije, vjerujući da će se strpljenje naposljetku isplatiti. Neću vam otkriti naslov te pjesme - neka ostane "slatka tajna", ali mogu reći da je riječ o vrlo pjevnoj, rasplesanoj, veseloj pjesmi, s vrlo dobrim ljubavnim tekstom. S pjesmom smo pri kraju, i sad joj dajemo onaj završni "glanc".

Kad već govorim o našim novim glazbenim projektima, potrebno je istaći i to da će se na novim pjesmama uočiti i određen stilski pomak. Ne drastičan, ali ipak dovoljno primjetan.

Težili smo čvršćem zvuku, s mnogo gitara i "živim bubnjem". Mislimo da smo se i mi i publika već pomalo zamorili od, u posljednje doba dominiraiućeg, sintetskog zvuka.

Osim toga, opazili smo da na naše koncerte sve češće dolazi i publika koja naginje rocku. I to je jedan od razloga za stilski pomak.

• Često imate koncerte u inozemstvu...

Dobili smo i neke ponude iz Italije, gdje su oduševljeni našim pjesmama. Sad je vjerojatno jasno zašto sam u početku spomenula da želim naučiti talijanski. Tu su i već standardne turneje po obje Njemačke, a o svakodnevnim nastupima mislim da ne treba ni govoriti.

• U jednoj anketi proglašeni ste najljepšom pjevačicom.

U ožujku odlazim po nagradu Venera, koju dodjeljuje beogradska revija Praktična žena. To je nagrada koja se (mislim) dodjeljuje najljepšoj pjevačici, ili tako nešto...

Snimio: Željko Čupić (Studio, 1986.)

Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate