Film u Kulušiću '87: Zašto "Sunce sja" nije od Jure Stublića napravila jednu od najvećih YU zvijezda?

Studeni 1987: Iako Tjedan Filma u Kulušiću nije opravdao očekivanja organizatora u financijskom pogledu, potvrdio je status Jure Stublića kao jedne od najjačih autorskih ličnosti jugoslavenskog rocka ne samo ovoga desetljeća...

Neugodno je bilo stajati na galeriji u Kulušiću u ponedjeljak dvanaestoga listopada i gledati u praznu dvoranu prije početka koncerta Jure Slublića i grupe Film. Kao da je neugodno bilo i svakom od dvjestotinjak posjetilaca koji su došli na prvi od sedam koncerata te grupe u nizu, pa su svoj konačan odlazak pred binu...

...odgađali sve do zadnjeg trenutka. 

A sigurno je najgore bilo samome Stubliću i njegovim momcima kad su razgovorali s Draženom Vrdoljakom kad bi trebalo i treba li uopće početi sa svirkom.

Iako su očito razočarani i malodušni sišli u dvoranu, uskoro je svima prisutnima postalo jasno ako itko treba nešto žaliti, i ako ikome treba imati biti neugodno da su to one tisuće spavača koje su ostale kod kuće gledati loš TV program ili slušati dosadne radio emisije. 

Jer prošli tjedan Jura Stublić i grupa Film bili su ti koji su Zagrepčanima pružali pregršt pozitivnog uzbuđenja, radosti i veselja muziciranja.

Iako su koncerti, kako je Tjedan Filma u Kulušiću prolazio, bivali sve posjećeniji, i organizatorima i izvođačima je da razmišljaju gdje su pogriješili kad su zajedno ušli u taj, za domaće prilike, vrlo ambiciozni pothvat. 

Možda zaista nije bilo dovoljno osloniti se uglavnom samo na snažno ime grupe i njenog vođe. Možda bi ipak bio prikladniji ciklus od tri do pet uzastopnih koncerata, ili da se sve to odigralo ljetos, kad je ploča Sunce sja objavljena. 

Naime, ni njezin put nije išao u skladu s iščekivanjima. Ta ploča, iako je to po mnogo čemu zaslužila, nije postala pravi ljetni hit, a ni Jura Stublić nije se etablirao kao jedna od najvećih jugoslavenskih zvijezda, on se samo potvrdio kao jedna od najjačih i najsenzualnijih autorskih ličnosti.

Koncert je imao sve potrebne elemente za pravu propozicijsku svetkovinu velikog benda, no pretvorio se u vrhunsku veselicu protkanu kompozicijama Stublićevih uzora, poput Brucea Springsteena, Iggyja Popa, a na kraju nastupa i razigrane verzije trenutno vrlo popularne skladbe La Bamba

Filmovci su izveli sve najpopularnije i najznačajnije stvari svog opusa, koji bitno određuju i profil cjelokupnog jugoslavenskog rocka osamdesetih godina. 

Nova postava grupe iskazala se više nego ravnopravna onoj staroj, a na koncertima su se posebno isticali Marin Margitić lirskim melodičnim dionicama na saksofonu, i Željko Turčinović koji je izuzetno funkcionalno, ali ne i posve streotipno, određivao tempo i ritam na svojim bubnjevima. 

Stublić je očigledno mnogo radio na koreografiji frontmena koja je, kako je koncert protjecao, postajala sve manje ukočena i sve spontanija, kulminirajući u razgovorima i zezanju s publikom u izuzetno intimnoj atmosferi klupskog koncerta u "Kulušiću".

Publika je istim intenzitetom popratila izvedbe starih i novih Stublićevih pjesama, od kojih je poseban ushit izazvala stara Mi nismo sami, ali isto tako Sjećanja i Valovi s posljednjeg albuma.

I upravo to mora Stublića i njegove momke ohrabriti. Uz pametnije poslovno vođenje svoje karijere, Film ima sjajnu budućnost. Nove skladbe Jure Stublića prihvaćene su jednako kao i kvalitetne stare. 

I zato ta serija koncerata, ako se izvuku dobre pouke, može za Stublića značiti isto koliko i onaj jedan s početka karijere, koji je i snimljen na EP Film u Kulušiću.

Za zvijezdu jednog ljeta često nije potreban talent, ali da se bude trajna vrijednost neke glazbene scene, autorstvo je jedan od aksioma. A kod Stublića ne manjka ga ni u 1987...

Napisao: Ozren Kanceljak, snimio: Željko Jelenski (Studio, 1987.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate