Dragoljub Đuričić: Zašto je dugogodišnji član YU grupe prešao u skopski sastav Leb i sol (1982)

Januar 1982: Poznavaoci stanja u rok muzici bez velikog iznenađenja su primili vest da je Dragoljub Đuričić, dugogodišnji član "YU grupe", prešao u skopski sastav "Leb i sol".

- Šta je Cetinjanina, stanom dugogodišnjeg Beograđanina, i sada Hercegnovljanina, odvelo u Skoplje?

- Muzika! Mislim da nije dobro ako se muzičar veže samo za jednu sredinu. Ja sam pre grupe "YU" svirao sa Dadom Topićem i Zdravkom Čolićem.

Međutim, došao je trenutak kada je moj muzički izraz mogao da se ispolji do krajnjih granica samo u grupi kakva je "Leb i sol". Tako sam se pridružio Vlatku Stefanovskom i Bodanu Arsovskom.

- Sumnjivci bi rekli: u pitanju je novac.

- Nije. Zaista nije. "Leb i sol" manje nastupa, pa su i zarade manje, ali o tome nisam razmišljao prelazeći u Skoplje. Bila mi je neophodna grupa koja teži tehničkom savršenstvu. To sam našao u novom sastavu. Svaki instrument za sebe je jasan, precizan i u zvuku moderan. Kako su se stvari u svetu događale, to se odražavalo na grupi. Ako ne u samoj muzici - muzički vučemo prema makedonskom folkloru - svakako jeste u finalnom izrazu. Kada se čuje naša svirka, zna se da je to muzika "Leb i sol".

- Svedoci smo čudne situacije: posle ekspanzije roka, nastala je oseka, a od pre izvesnog vremena hevi-rok je ponovo u modi. Kako se makedonski folklor "Leb i sol" suprotstavlja ovim kolebanjima u ukusu i naklonosti publike?

- U našem sastavu radi se o iskusnim muzičarima. Obavešteni smo o svemu što se događa u svetu i to, hteli mi to ili ne, vrši se pritisak na nas. Uvek se, ipak, ostaje, na izrazu koji je naš. Od prve do pete ploče "Leb i sol" oseća se razlika, ali u suštini ostajemo verni svom stilu. Ne menjamo se prema modi - čas farmerke, čas nešto drugo - kako bi se reklo. Naravno da iz novih strujanja vršimo asimilaciju, a ostajemo verni makedonskom folkloru.

- Treba li za to i malo hrabrosti?

- Svakako. Ali, srećna je okolnost da makedonski folklor vuče korene iz davnina i da je prisutan u svakome od nas.

Naš pristup je sinteza tradicionalnog i savremenog: - od izbora instrumenata i produkcije zvuka do onog što je urbano u tom zvuku, što je oštrije, sirovije i preciznije.

- Ovih dana u javnost kreće peti album. Otkuda naziv "Sledovanje"?

- Iz sadržaja samih tekstova koje je napisao dramaturg Goran Stefanovski.

- Šta je novo što donosi album?

- Samim svojim dolaskom u grupi se mnogo šta promenilo. Pre svega, krenuli smo u moderniji zvuk, ne ponavljamo se. Mislim da sam doneo jedan ravan ritam koji tera ljude na ples, u jednom relaksu. To je rok - n’ - rol sa džez harmonijom, makedonskim folklorom i modernom produkcijom. Došli smo do art roka, do melanholičnog roka, opuštanja.

- Malo iznenađuje da je vokalni deo albuma u nadmoći?

- Da... Pet numera je pevano, a ostale su čisto svirane.

- Otkuda to?

- Već sam rekao da je mojim dolaskom prestalo određeno lutanje u svirci grupe. Pa je i to doprinelo. Zatim, tekstovi nisu, kao što se obično voli da kaže - angažovani. Šta to znači? Naši tekstovi su takvi da gone na razmišljanje. Hteo bih da istaknem kako smo imali veoma dobre uslove pri snimanju. Ploču smo snimali za PGP RTB ali u Skopskom studiju, koji ni po čemu ne zaostaje za beogradskim.

- Kuda i šta dalje?

- Planirano je da u aprilu uradimo jednu ploču uživo. Vode se pregovori sa Londonskim "Artijem", u kome su započeli "Bitlsi", da to uradimo tamo. Koliko znam izgledi su nam ogromni. Uz to čeka nas turneja po našoj zemlji. Planova je mnogo, a šta će se ostvariti - videćemo.

Razgovarao: Veroslav Rančić (Kekec, 1983.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate