Vlado Štefančić '74: Kako je glumački zanesenjak postao direktor zagrebačkog kazališta Komedija


Studeni 1974: Vlado Štefančić, glumac, redatelj i direktor zagrebačkog kazališta "Komedija". Zanimalo me kako se on, glumac sa 25-godišnjim stažem, i još uvijek glumački zanesenjak kao na početku karijere, snašao u tako ozbiljnoj ulozi rukovodioca svih kazališnih poslova. Kako je zapravo postao direktor?

- Kad je "Komedija" prije nekoliko godina ostala bez vodstva, predložili su me najprije za vršioca dužnosti, a kasnije izabrali za direktora. Morao sam pristati i nisam požalio.

Pet godina je već tako. "Komedija" je za to vrijeme dobila novi profil, ponovo osvojila publiku, sredila unutrašnja pitanja, uvela sasvim novi repertoar.


Mjuzikl i rock opera



Time što smo napustili operetu i prešli na mjuzikl poduzeli smo vrlo težak zadatak da u nekih pet godina učinimo ono što se već pedeset godina radi u svijetu. I bilo je teško. Na primjer, "Jaltu, Jaltu" nije prihvatilo ni jedno kazalište u zemlji, čak ni Savjet "Komedije". Ja sam povjerovao da tu ima nešto i bio spreman sam snositi sve troškove postavljanja. Do toga nije došlo, odobrenje i sredstva su se našla, a "Jalta" je uspjela. Dalje je već bilo mnogo lakše.

Vjerna publika operetne "Komedije" bila je razočarana izmjenom repertoara, ali je zato neoperetna publika otkrila da u Zagrebu postoji kazalište "Komedija".

- Moja mi je publika zamjerila što toliko forsiram mjuzikl. Kažu, iznevjerio sam ih jer sam ja prije toga bio operetni glumac. No, logičan je put od operete preko mjuzikla do rock-opere. Došlo je vrijeme da napustimo i mjuzikl, da ga zamijenimo rock-operom.

Mlada se publika zaželjela, mogao bih reći, "govornog pjevanja", pjevanja koje se doimlje kao govor. U takvom komadu svaki gledalac ima dojam da surađuje u predstavi, a to se danas i traži od teatra. Rock-opera ima u sebi nešto iskreno, prodorno, i vjerujem da će imati još većeg uspjeha od mjuzikla.

Očekujemo, dakle, prodor rock-opere nakon što smo sretno preživjeli ludovanje za mjuziklima. Mladi, koje su napadali da su bez interesa za kazalište, prihvaćanjem takvog glazbenog teatra dokazali su da imaju interesa. Kazalište "Komedija" pak, da se može približiti i osvojiti publiku.

- Mislim da je stvar u teatru a ne u publici. Prvo je teatar kriv ako nema publike, a onda tek svi drugi. Dokaz je ono što se događa na nekim od naših predstava. I za glumce i za publiku predstava je uvijek novi doživljaj. Gledam kako poslije uspjele predstave gledaoci gotovo izlijeću iz kazališta smijući se gegovima koje su vidjeli, prepričavajući dijelove predstave još dugo nakon što se spustio zastor. I s glumcima je slično. Mjuzikl omogućuje improvizaciju, a kad je neki štos stvarno dobar, upisujemo ga u postojeći tekst.

Kao direktor Vlado Štefančić, naravno, ne može sam sebi dijeliti uloge. Znači li to da je iznevjerio glumu?

- Sve uloge koje bih vjerojatno igrao da nisam direktor podijelim onim glumcima za koje vjerujem da u njima mogu dati maksimum, da im leže. Radim s njima kao da sam pripremam ulogu, prenosim na njih svoja iskustva i poglede.


Mladi



Takav se timski rad pokazao vrlo uspješnim. "Komedija" je u posljednjih nekoliko godina pomladila svoj ansambl, popunila ga vrlo dobrim i ambicioznim glumcima.

- Svi mladi glumci dolaze nam s Akademije, već od prve ili druge godine studiranja sudjeluju u našim predstavama, uigravaju se u naš način rada, a mi imamo stalni pregled nad njihovim razvojem. Jer, teško je zaključiti kakav je tko glumac samo po završnom ispitu koji se odigrava u posebnom ambijentu i raspoloženju. "Komedija" nema sredstava da stipendira glumce pa smo takvom dugogodišnjom suradnjom pomogli sebi, formiramo glumca kakav nam je potreban, a i mladom glumcu koji nakon završenog ispita već ima nekoliko godina rada na našoj sceni iza sebe.

Takav način rada osobito je koristan kod nas gdje se još nije u potpunosti shvatila potreba da glumac uz glumu mora znati i pjevati i plesati što je posebno važno kod mjuzikla i rock-opere.


Opet glumac



Vladu Štefančića i dalje viđamo kao glumca, naročito u dječjim emisijama na televiziji.

- Nastojim razbiti famu direktorstva. Pitali su me ljetos: "A kaj vam je trebalo da se pojavite u Jadranskim susretima?" Ne mislim da je to atak na ozbiljnost moje sadašnje uloge. Posebno ne kad se radi o dječjim emisijama u kojima volim nastupati. Za rad s djecom uvijek nađem vremena. Ne zbog novca, daleko od toga. U radu s djecom nalazim izvanredno zadovoljstvo zato što su djeca iskrena pred kamerama.

Našao sam vremena da opet vodim emisiju "Spretno - sretno". Tu imam slobodne ruke, svaka emisija je improvizacija bez i jednog slova pisanog teksta! Dječje ekipe se mijenjaju, jer djeca, ako se dulje pojavljuju pred kamerama, gube svoju prirodnost zbog koje je toliko ugodno raditi s njima.

Kad završi svoj direktorski staž, Štefančić će opet biti glumac i redatelj, nastaviti gdje je stao, obogaćen novim iskustvima jer, kako kaže:

- Svaki dinar koji zaradim potrošim na putovanja da bih vidio što je moguće više predstava. To mi koristi danas, a koristit će mi i onda kad se ponovo nađem na sceni.

Razgovarala: Sonja Braut (Tina, 1974.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate