Zagrepčani u gostima kod Beograđana 1972: Nezaboravni su ovi susreti, ova prisnost i drugarstvo

Studeni 1972: Tog prohladnog, ali sunčanog jutra na peronima Autobusnog kolodvora u Zagrebu mogle su se vidjeti stotine svečano odjevenih ljudi. 

Dobro raspoloženi, zauzimali su mjesta u 13 autobusa Karavane prijateljstva, koja je iz glavnog grada Hrvatske - za obljetnicu oslobođenja Beograda - kretala prema glavnom gradu SFRJ.

U autobusima se nije dugo održala uobičajena početna tišina, a ni meka, previše stilizirana glazba s radija.


Radnici zagrebačkih poduzeća, predstavnici raznih organizacija, udarnici iz prvih poratnih dana, danas već ljudi u godinama, pa borci koji su sudjelovali u okršajima za oslobođenje Beograda - svi ti ljudi imali su jedan drugome nešto reći.


Žagor su povremeno potiskivale pjesme u kojima su se, kao u nekim memoarima, oživljavali slavni dani ratne generacije i žuljevita mladost poratnih graditelja pruga. Bile su, naravno, zastupljene i suvremene pjesme.

I tako, u najboljem raspoloženju, Zagrepčani su ušli u Novi Beograd.

Na ulicama ih je čekalo mnoštvo. Sve do Doma sportova njihovi su autobusi bili pozdravljani mahanjem i pljeskom. 

Doček u Beogradu: susret prijatelja (snimio: Zlatko Ramničer)

Tu, u velikoj okrugloj dvorani, s umjetničkim programom osnovaca i studenata, počeo je trodnevni boravak Zagrepčana u okićenom gradu slavljeniku.

Na svakom koraku goste je čekalo nešto novo: kazališna predstava, šetnja po gradu, razgovori u poduzećima, posjet čuvenoj Skadarliji, ulici koju čine poetične stare kavane ("Tri šešira", "Dva jelena", "Ima dana" itd.). 

Sjajni pjevački sastav "Sekstet skadarlijski" i narodni pjevači išli su od lokala do lokala da bi gostima iz Zagreba dočarali nekadašnji život, a vještim govorom dobrodošlicu im je zaželio i brkati bubnjar u plavoj uniformi.

U gostionici "Tri šešira" karavanci su slušali stare pjesme pa i sami pomogli 
pjevačima. Iz gostionice su otišli u "sitne sate" (snimio: Zlatko Ramničer)

Zvonile su čaše, nazdravljalo se i pjevalo. Na ulicama je dovoljno bilo nositi značku Karavane prijateljstva, da bi vas ljudi srdačno pozdravljali.

Možda će susreti u radnim organizacijama ipak ostati u najdubljem sjećanju. Tako je građevinsko poduzeće "Napred" dočekalo predstavnike radnog kolektiva zagrebačkog "Udarnika". 

Pozdravna rijeć bila je vrlo kratka, a o prošlosti domaćina sve je sažeto i zorno rekao dokumentarni film. Na platnu su se najprije pojavile već izblijedjele slike frontovaca koji na Terazijama uklanjaju ratne ruševine. 

Domaćice u autobusima Karavane bile su odjevene u šestinsku
narodnu nošnju (snimio: Zlatko Ramničer)

Onda prvi dani poduzeća koje brzo raste. Godine prolaze, na filmu se vidi da su ljudi u "Napredu" sve užurbaniji. Dani im počinju kupovinom novina i brzim ulijetanjem u jutarnje tramvaje. 

Zatim se pojavljuju goleme dizalice a ispod njih izrastaju visoka gradska zdanja. Strojarski tehničar iz "Udarnika" Luka Šarić pažljivo promatra tu mehanizaciju. Zanimaju ga sve pojedinosti o tome kako su nekad živjeli i kako danas rade njegovi domaćini.

Taj mladić kaže da prvi put sudjeluje u Karavani prijateljstva, a i u Beogradu je, začudo, prvi put. Nezaboravni su ovi susreti, ova prisnost i drugarstvo. 

Ako ga iduće godine ne pozovu, sam će se, kaže, pobrinuti da kao karavanac dođe kolegama u goste.

Kad je film, pa i razgovor o njemu bio gotov, prešlo se na aktualne probleme "Napreda". Zagrepčani pitaju, Beograđani odgovaraju. 

Skadarlija je privukla i raspoložila goste. Uz zvuke starih melodija
recitacije  su dobile ljepšu zvučnu dimenziju (snimio: Zlatko Ramničer)

Jedan od domaćina, radnik Marko Maruza kaže da je preklani s Karavanom prijateljstva bio u Zagrebu. On je dosta radio po gradilištima u inozemstvu, putovao je i upoznao dosta gradova u svijetu. Posjet Zagrebu s karavancima ostaje u njegovu sjećanju neizbrisiv.

Najviše ga je impresionirala iskrenost radnika i rukovodilaca "Jugomonta" kad su gostima iz Beograda iznosili svoje brige. Ugodno je bio iznenađen načinom rješavanja stambenih problema radnika. 

Strojarski tehničar "Napreda" Ilija Novaković kaže: 

- Često sam u Zagrebu, ali lani, kad sam ga posjetio s Karavanom prijateljstva, bilo mi je najljepše. Bili smo gosti građevinskih poduzeća, posjetili smo mnoga gradilišta, Kumrovec i razne znamenitosti. Proveli smo tri dana u ugodnoj atmosferi drugarstva, izmijenili iskustva, sklopili prijateljstva.

Neka su poduzeća svoje goste iz Zagreba odvela do Smedereva, Oplenca, Kragujevca. 

Pokazivali su im prirodne ljepote, ali su se svagdje vodili ozbiljni razgovori. 

Ljudi iz beogradskog građevinskog poduzeća "Napred" s neprikrivenim su
ponosom pokazali svojim kolegama iz zagrebačkog poduzeća "Udarnik"
zgradu Urbanističkog instituta koju su oni izgradili
(snimio: Zlatko Ramničer)

Predsjednik radničkog savjeta zagrebačkog "Lovačkog roga" s grupom kolega bio je gost
"Metropola". 

On kaže da je razmjena mišljenja s Beograđanima veoma korisna. Sada se razmatralo provođenje amandmana i uspoređivali su se osobni dohoci.

A kad su svi razgovori bili završeni, karavanci su opet šetali beogradskim ulicama. 

Posjetili su Groblje oslobodilaca Beograda i bili na primanju u Gradskoj skupštini. Susreti, pozdravi, karanfili... To je u mnogima probudilo sjećanja na dane kad se naš glavni grad s mukom pridizao iz ruševina. 

Zagrepčanin Ljubo Bašić izašao je 1947. iz Armije i radio u Centralnom komitetu NOJ. Bio je u odjelu za omladinske radne akcije i tako se našao među onima koji su otvorili gradilište na Novom Beogradu. 

Njemu je palo u dio da položi kamen temeljac goleme zgrade koja je danas poznati hotel "Jugoslavija". On sa smiješkom oživljava uspomene na te dane, ali mu se povremeno otme i suza.

Tako je sedma po redu Karavana prijateljstva dovela Beogradu čestitare iz Zagreba. Proslavljen je jedan slavni datum, u veselju su provedena tri nezaboravna dana. Do viđenja u Zagrebu! Beograđani, sada je na vama red!

Tekst: D. Kastratović, obrada: Yugopapir (Arena, 1972.)

Za sudionike Karavane priređen je prijem u Gradskoj skupštini
(snimio: Zlatko Ramničer)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate