Mira Furlan i Le Cinema - ili Bora Đorđević i Riblja čorba: Ko je imao bolji koncert u Zagrebu (1986)



Mnogi od nas u dobrom raspoloženju slažu slične rime, no lascivnost privatnog i javnog dvije su potpuno suprotne aktivnosti. Ne mislimo, dakako, da bi netko zbog spominjanja genitalija i njihove upotrebe trebao dobiti po prstima, već zato što smo se u Domu sportova okupili prije svega zbog rock-svirke



Mira Furlan pjevala je s grupom Le Cinema u Kulušiću, a Bora Đorđević, uz tisuće Zagrepčana, u Domu sportova... Zagrepčani su ovih dana gotovo svakodnevno mogli uživati u najrazličitijim koncertima, jesu li uistinu uživali? - to je pitanje o kojem bismo mogli raspravljati. Koncertno obilje nije uvijek i izbor ugodnih glazbenih doživljaja ...


*****



Nastupi grupe Le Cinema i njihove gošće Mire Furlan, te Bore Đorđevića i njegove Riblje čorbe potpuno su različiti glazbeni doživljaji. Dok je Mira Furlan izišla na scenu Kulušića neopterećena bilo kakvom nužnošću dokazivanja veličine vlastite karijere, Bora je imao i te kako velikog povoda da odsvira koncert koji će se pamtiti.

Kako to već biva u praksi - favoriti često izgube kontrolu nad svojim postupcima.

Tako je i Bora Đorđević nedoumice oko pitanja njegove trenutne vrijednosti riješio na najgori mogući način.


Riblja čorba prangija poput najizlizanijih teškaša



Svjestan da taj koncert nije obična svirka, i promocija još jednog u nizu novih albuma, Bora i Čorba počeli su svirku žestokim verzijama svojih provjerenih hitova.

Kada bi publika i njeno ponašanje bili jedino mjerilo za vredovanje nečijeg uspjeha i vrijednosti Čorba bi se bez velikog razmišljanja mogla proglasiti izuzetnim sastavom. No, postoje i neka objektivna mjerila, bez obzira što to Bora i njegovi najvatreniji navijači ne priznaju.

U svakom slučaju, uzdizanje prostačkih pjesmica na nivo umjetnosti - jenostavno nije uspjelo!

Mnogi od nas u dobrom raspoloženju slažu slične rime, no lascivnost privatnog i javnog dvije su potpuno suprotne aktivnosti. Ne mislimo, dakako, da bi netko zbog spominjanja genitalija i njihove upotrebe trebao dobiti po prstima, već zato što smo se u Domu sportova okupili prije svega zbog rock-svirke.

Bora Đorđević u zagrebačkom Domu sportova (foto: Ivo Pukanić)

Riblja čorba prangija poput najizlizanijih teškaša, i ničega više nema - posebno ne sirovog rocka s njihovih početaka.

Ne može se reći da su gitaristi loši - naprotiv, ali mora se napomenuti da prva liga domaćeg rocka ide na dinosauruski rock i njegovu najdosadniju ikonografiju poput "jeste li dobro".

Osmi nervni slom jest ploča koja ne zaslužuje da uđe u izbor njihovih najboljih ostvarenja, dva su hita uvjerljivo najlošije pjesme među njihovim najpopularnijim djelima.

Nakon iznenađujuće svježeg prošlog albuma, posljednjim diskografskim razočaranjem Čorba je skeptične još više učvrstila u tom uvjerenju.

Padu kvalitete najvjerojatnije je uzrok nedostatak koncentracije u vrednovanju vlastitih autorskih sposobnosti, jer mnogi su se zapitali - zar je to Bora otprije nekoliko godina!?

Priznajem da je Čorba mnogima najdraža grupa i da je mnogo bolje svirati u Domu sportova negoli u manjim dvoranama, ali tu je cijenu Riblja čorba skupo platila.


Kakvo je Mirino pjevanje?



Mira Furlan, uz pomoć trija Le Cinema, privukla je mnoštvo publike u Kulušić.

Za klupske prilike neuobičajeno dobar posjet, ali za Le Cinema gotovo uobičajena pojava.

Njihov je repertoar zbirka provjereno dobrih pjesama, svirači su odlični, a i publika je gladna uzbudljivih klupskih zbivanja.

Mira Furlan i Le Cinema u Kulušiću (foto: Ivo Pukanić)

Posebno vrijedi spomenuti sjajnog Dražena Šolca čije bubnjarsko gostovanje nije moglo proći nezapaženo.

Mira Furlan osjeća se na sceni kao kod kuće, ali osim scenskog iskustva i poštene želje da pjeva ono što voli, njeni su pjevački dometi slabašni.

No, ako sve ostane na nivou klupske zabave i ako se ne izrodi u megalomaniju, bit će simpatično pratiti njene glazbeničke napore.

U svakom slučaju, radije gledam njene glumačke perfekcije, iako bi bilo zanimljivo vidjeti i druge glumce s mikrofonom u ruci.

Pjevače u kazalištu ili na filmu u nas još nitko nije poželio vidjeti. Ni mi nećemo pokvariti tu dobru tradiciju.

Napisao: Aleksandar Kostadinov, obrada: Yugopapir (Studio, IV 1986.)


Preslušali smo za vas nove ploče na YU pop rock sceni! (1986) 

Podržite Yugopapir: FB TW Donate