Kako izgleda proces snimanja ploča: Od urednikovog zelenog svetla - do boravka u studiju ... (1976)




Preokupiran svojom osobnom predodžbom konačnog produkta, glazbenik neće uvijek uspjeti da stvori nužno objektivan i trezven odnos prema poslu u koji se uvalio. Producent je tu da uspostavi ravnotežu između privatnog umjetnikovog impulsa i onoga "kako bi stvar trebala izgledati"



Diskografija nekog pjevača može imati vrhunaca i padova, može promijeniti njegov život i živote generacija koje ga zaneseno slušaju, ali... nekog općeg reda mora biti! A kako izgleda taj "red" prosudite sami...


*****



Sve počinje kad nadobudni mladac smogne hrabrosti da se sa snimcima kućne produkcije pojavi pred odgovornim urednikom diskografske kuće. To je "prvi krug pakla", no oni koji ulaze u njega neka ne gube odmah nadu jer upornost i izdržljivost biva nagrađena... na 33 ili 45 okretaja ...

Sjećam se zgodne priče-pjesme koju je na svome albumu "Najvećih uspjeha", a pod imenom "Tupello Mississippi Flash" zabilježio poznati gitarist i pjevač iz Nashvillea, Jerry Reed.

- Ljenčarim ja u uredu svoga gazde - priča otprilike Reed - kad li na vrata nahrupi nekakav čudan momak i odmah dobaci: "Zovem se Tupello Mississippi Flash, pišem pjesme bez ijedne mane, a trzam gitaru da ti pamet stane. Daj mi dolar i nekakav stan, snimat ću za tebe cijeli dan." I još mi prepotentno izjavi: "Čovječe, prepun sam talenta!"'

Hladnokrvno, uzvratih žutokljuncu: "Polako prijane! Smiri se! Ohladi se! Takvih poput tebe imamo za izvoz".

I tim riječima pošaljem momka njegovim putem. Nešto kasnije vrati se gazda, a ja mu se pohvalim kako sam isprašio čudnog namjernika. Pale su dvije runde dobroga smijeha.

Nakon nekoliko dana tjeram ti ja po auto-stradi, a radio svira li, svira. Najednom, srce mi zađe u pete: začuh disk-džokeja kako šizi za novim superhitom.

I najavi izvođača: Tupello Mississippi Flash! Trenutno sam izgubio kontrolu nad volanom, prošao kroz crveno svjetlo, izazvao nesreću...

Gazda me usrećio otkazom.

I znate li što danas radim? Šofer sam Mississippi Flasha! Vozim njegov "Cadillac". I njegov helikopter. Prokletstvo, i njegovu jahtu.

"Ta, gdje mi je bila pamet" - često se zateknem u razmišljanju dok novi gazda lješkari na stražnjem sjedalu..."





Ploča nije samo dinar



Reedova pjesma detalj je biznismenske atmosfere Nashvillea, grada koji je svoje bogatstvo izgradio na industriji gramofonskih ploča. Da se snimanjem i izdavanjem ploča prave izvanredno unosni poslovi, ne treba više nikoga osobito uvjeravati.

Ali, ploča nije samo dinar. Ona je ogledalo glazbenikova rada i uspjeha, znak raspoznavanja koji mu služi umjesto pedigrea. Od svoje (snimljene) ploče ne možeš pobjeći! Dobra ili loša, ploča je glazbenikov conditio sine Qua non.

Legenda kaže da je Elvis Presley snimio svoju prvu ploču u nekom automatu, za dolar ili dva, kao rođendanski poklon majci.

John Lennon i Yoko Ono snimili su "Give Peace A Chance" u jednoj hotelskoj sobi, što nimalo nije smetalo da dotična skladba uđe u povijest.

Koliko li je danas slavnih izvođača doživjelo sudbinu Mississippi Flasha i bilo otpisano na prvim audicijama kao "nedovoljno komercijalan potencijal"?

Diskografska karijera pojedinog pjevača može imati vrhunaca i padova; može se razvijati po planu, ili na temelju slučajnosti; može promijeniti njegov život i živote generacija slušatelja. Ali, nekog (općeg) reda mora biti!

Obično sve započne kada mladunac samoinicijativno, ili na nagovor poznanika, smogne hrabrosti da se sa šačicom snimaka kućne proizvodnje pojavi pred odgovornim urednikom diskografske kuće. To je prvi krug pakla, prva selekcija.

Urednik posluša, tek tako da stekne grubu sliku mladićevih glazbenih sposobnosti, iako postoji šansa da poput onoga pomoćnika iz priče o Mississippi Flashu napravi pogrešku, obično će otprve znati procijeniti stoji li pred njim novi Bob Dylan, ili ne.

Urednikovo zeleno svjetlo propušta pokusne, informativne ili tzv. "demo" snimke na milost i nemilost muzičke komisije. Ona odmjerava njihovu estetsku (teške li riječi!), ali prije svega komercijalnu moć. ("Mi živimo od uspjeha na tržištu").

Ponekad će uzeti pravo da početniku uputi stanovite sugestije, koje on može, ali i ne mora prihvatiti. U svakom slučaju, treba pretpostaviti da je komisija okrenula palac nagore. Inače, priča bi se naglo prekinula i tada ne bi imalo smisla da smo je uopće započinjali.


Između inspiracije i ostvarenja



Anonimus potpisuje svoj prvi ugovor. Pod kakvim uvjetima, to ostaje tajnom. Postane li zvijezda, obično će se gristi što klauzule nisu bile povoljnije. Propadne li, svejedno mu je.

Studio za snimanje diskografske kuće radi punom parom, pa će na slobodan termin trebati malo počekati.

O rezerviranju dvorane i broju sati, potrebnih da se kompletan posao u miru završi, brine se producent. To je izuzetno važna osoba, glazbenikov prvi i najvažniji suradnik u prosecu realiziranja ploče. 

Producent je neka vrsta režisera snimke, čovjek sa (glazbenim) stavom koji shvaća umjetnikove zamisli i u dogovoru s njim kreativno pripomaže definitivnom izgledu ploče.

Preokupiran svojom osobnom predodžbom konačnog produkta, glazbenik neće uvijek uspjeti da stvori nužno objektivan i trezven odnos prema poslu u koji se uvalio. Producent je tu da uspostavi ravnotežu između privatnog umjetnikovog impulsa i onoga "kako bi stvar trebala izgledati".

U praksi, on će predložiti prateće muzičare (ako mu je štićenik solist), aranžera (ako autor i pjevač to sam nije), dežurat će u kontrolnoj sobi (režiji) pažljivo prateći da se sve korektno odsvira i otpjeva, a sa snimateljem slijedeći izvođačevu ideju surađivat će u oblikovanju zvučne slike.

I napravit će još gomilu neophodnih stvari.

Poželjno je da se tehnički dio ekipe, osobito snimatelj, zainteresira za glazbu koju snima. Obavlja li svoj posao rutinski i preko volje, snimatelj će ga vjerojatno korektno dokrajčiti, ali se lako može dogoditi da "duša" snimke ostane negdje po strani...


Uštimavanje tehnike



Isto vrijedi i za glazbenike-instrumentaliste koji najprije ulaze u studio. Na njima je da prema aranžmanu (instrumentaciji) snime matricu, instrumentalnu pratnju bez vokala koji se kasnije nadosnimava.

Posao, dakako, neće krenuti otprve.

Svaki instrument prolazi "svoj" i "pravi" zvuk. Određuje se ispravan tempo. Studira se notni materijal, s kojim se studijski glazbenici vjerojatno susreću prvi put.

Suvremena višekanalna tehnika snimanja znatno im olakšava rad. Najjednostavnije rečeno, pojedini instrument ima svoj kanal na koji snima, ne smetajući druge (instrumente). 

Ako, na primjer, gitarist pogriješi, nema potrebe da cijeli orkestar započinje ponovo: vrpca se vraća na početak, a gitarist prateći ostale instrumente preko slušalica ponovno snima svoj dio na vlastitom, nezavisnom kanalu.

Tehnika omogućuje da se jedan instrument ili vokal nadosnimava i više puta ako je potrebno.

Zahvaljujući sistemu snimanja, sposoban i vješt glazbenik poput Steviea Wondera može potpuno sam snimiti pet-šest pratećih instrumenata, a povrh toga još i zapjevati.




Gotova matrica podloga je pjevaču, tada dolazi njegovih pet minuta.

Uz pratnju koja mu dolazi iz slušalica, pjevač "polaže" glas.

S druge strane stakla producent mu korigira intonaciju, ritam, dinamiku.

Snimaj vraćaj, snimaj vraćaj: za razliku od koncertne dvorane, studio za snimanje omogućava perfekciju.

Ali, što češće ponavlja, pjevač sve više postaje automat i prijeti mu potpuno emocionalno ispražnjenje: hoće li pjesmu učiniti odbojnom, ili će i pored svih muka sačuvati sugestivnost interpretacije? 

To je, dakako, njegov osobni problem. Ploče, tog crnog plastičnog koluta, to se uopće ne tiče.


Finalno uljepšavanje



Dok se u studiju obavlja glavnina posla, prijeđimo začas na drugu stranu, u grafički studio. Dizajner, odgovoran za grafičku opremu omotnice, dovršava soj doprinos ploči.

On estetski kreira njeno izvanjsko ruho, koje treba biti u vezi s ličnošću autora-pjevača i njegovom glazbom.

Snimljeni vokal još nije završetak rada u studiju.

Predstoji "miksanje": to je proces konačnog zvučnog oblikovanja snimke. Producent, šitićenik i snimatelj okupit će se oko tonskog pulta nastojeći uspostaviti idealne zvučne omjere između svih snimljenih elemenata.

"Malo više basa!", "Približi vokal pratnji!", "Akustičnu gitaru diskretnije!" 

Kao u operacionoj sali pod ravnanjem iskusnog kirurga, svi snimljeni sastojci raspoređuju se u zvučnu cjelinu koja će zadovoljiti predodžbe umjetnika i producenta; tek "miksana" snimka dobiva paraf.

Radi li se o LP-ploči, valja napraviti raspored skladbi za A i B stranu, presnimiti materijale na konačnu vrpcu i prepustiti ih postupku prenošenja na vinil; plastičnu masu koju stavljamo na gramofon.

Neposredna uloga našega debitanta tu prestaje.

On je napravio svoje, a sudbina njegova djela prelazi u tuđe ruke.

U ruke propagandne mašinerije, trgovinske mreže, publike.

Žutokljuncu preostaje da nestrpljivo očekuje izlazak ploče koja život znači. U središtima razvijene diskografske industrije postoji lijep običaj da se točan datum izlaska ploče najavi i nekoliko tjedana unaprijed, i odstupanja obično nikada nema.

U nas ne možete biti sigurni hoće li vam ploča ugledati svjetlo dana za tjedan, dva ili tri. Tiskara kasni s isporukom omotnica, odgovorni je urednik morao hitno otputovati, ili je možda redukcija struje paralizirala proces proizvodnje. 

Sretan što mu je uopće pružena prilika, pjevač u neizvjesnosti između svijetle perspektive nove zvijezde i pesimističnih razmišljanja o još jednoj porciji anonimnosti, strpljivo čeka i šuti.

U međuvremenu odio za propagandu njegove disko-kuće priprema svečanu promociju.

Neki klub ili garderoba koncertne dvorane bit će poprištem krštenja novorođenčeta na 33 ili 45 okretaja.

Ispijajući čašu šampanjca za sreću svoje prve ploče, pjevača razdire dilema: Mississippi Flash ili njegov šofer?

Napisala: Žuta Ratković, obrada: Yugopapir (Tina, svibanj 1986.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate