Jednoga dana smo snimali na samom vrhu Velebita. Bila je takva mećava da su nam se oči smrzavale, kapci su nam se lijepili od mraza! Snimala se scena u kojoj je trebalo da budem sretan i zadovoljan! Toliko sam bio iscrpen da sam pao na snijeg i više se nisam mogao sam dići
*****
Na Velebitu snijeg na sve strane, dubok
i do četiri metra. Neprestano puše bura koja doseže i 10 bofora. Smjenjuju se niski oblaci i gusta, gotovo neprozirna magla. Živa se
u termometru spušta i do - 25 C.
Ekipi su baš takvi vremenski uvjeti potrebni za rad. Snima se od 6 ujutro do 6 navečer.
Ekipi su baš takvi vremenski uvjeti potrebni za rad. Snima se od 6 ujutro do 6 navečer.
Ekipa je potpuno odsječena od svijeta. Uza se ima tešku
mehanizaciju koja joj krči put kroz duboki snijeg, i dok se noću
umjetnički dio ekipe odmara, tehnička ekipa raščišćava put do
mjesta na kojem će se sutradan ujutro početi snimati novi kadrovi.
To traje danima.
To traje danima.
Režiser Veljko Bulajić zaveo je
"teror". Vlada vojna disciplina.
- To se riječima ne može opisati! - objašnjava Bata Živojinović, kojega je teško i prepoznati.
Izgubio ie 15 kilograma! Kad govori o tim tegobama, čini se da ne
može pronaći pravu riječ:
- Mogu vam samo reći da u takvim uvjetima nikad više ne bih radio! Napustio bih film kad bih znao da će i slijedeće snimanje biti takvo.
- Mogu vam samo reći da u takvim uvjetima nikad više ne bih radio! Napustio bih film kad bih znao da će i slijedeće snimanje biti takvo.
Antun Nalis, koji je također izgubio
15 kilograma, ne izgleda nimalo bolje od svog kolege. Dodaje:
- Iako je hladnoća bila strahovita, mi
glumci tako reći nismo smjeli jesti! Svakih osam dana morali smo
kontrolirati težinu i truditi se da na tome i ostanemo. Tokom dana
pili smo samo mlijeko a navečer smo dobivali goveđe kosti s malo
mesa.
Jedan drugom smo zavirivali u tanjure i, onako gladni, često smo dolazili i u iskušenja ...
Jedan drugom smo zavirivali u tanjure i, onako gladni, često smo dolazili i u iskušenja ...
Nije pretjerano ako se kaže da su četiri glumca puna tri mjeseca,
koliko je snimanje trajalo, zaista izgledala kao pravi tifusari.
Recept ishrane koji je propisao Bulajić bio je jedini način da se film realizira.
To su, doduše, svi znali još prije snimanja, ali nitko nije očekivao da će Bulajić istoga dana kad su stigli na teren propisati "trening za izdržljivost i stanje u kojem se moraju naći prije nego što padne prva klapa".
Evo, o čemu se radi:
Recept ishrane koji je propisao Bulajić bio je jedini način da se film realizira.
To su, doduše, svi znali još prije snimanja, ali nitko nije očekivao da će Bulajić istoga dana kad su stigli na teren propisati "trening za izdržljivost i stanje u kojem se moraju naći prije nego što padne prva klapa".
Samo da izvučem živu glavu!
Evo, o čemu se radi:
- Dobili smo kostime, zapravo poderanu i
veoma oskudnu odjeću u kojoj smo prvih sedam dana morali pješačiti
po snijegu i vjetru čak po šest sati dnevno. Dok su svi drugi bili
u bundama, mi smo onako polugoli "šetali" po Velebitu, jer je to bilo potrebno da se uživimo u uloge golih, bosih,
promrzlih i izgladnjelih tifusara.
Dok god nisu dospjeli u približno
takvo stanje, režiser nije počinjao realizaciju filma.
Već prvih nekoliko dana bilanca promrzlina bila je porazna: Nalisu se najprije smrzla ruka a onda noga, debitantu Begoliju Faruku uho, a drugom debitantu Mladenu Ladiki prsti na lijevoj ruci.
Kreši Grčeviću je promrzla cijela ruka a Bati desno uho. I tako redom...
Gotovo nije bilo čovjeka u toj muškoj ekipi koji nije osjećao promrzline!
Već prvih nekoliko dana bilanca promrzlina bila je porazna: Nalisu se najprije smrzla ruka a onda noga, debitantu Begoliju Faruku uho, a drugom debitantu Mladenu Ladiki prsti na lijevoj ruci.
Kreši Grčeviću je promrzla cijela ruka a Bati desno uho. I tako redom...
Gotovo nije bilo čovjeka u toj muškoj ekipi koji nije osjećao promrzline!
- Jednoga dana smo snimali na samom vrhu
Velebita - priča Bata. - Bila je takva mećava da su nam se oči
smrzavale, kapci su nam se lijepili od mraza! Snimala se scena u
kojoj je trebalo da budem sretan i zadovoljan! Toliko sam bio iscrpen
da sam pao na snijeg i više se nisam mogao sam dići.
"Tifusari" su film čije
snimanje nije popratila nijedna anegdota!
Čak ni Antuna Nalisa, koji je pun dosjetki na svakom snimanju, ovoga puta nitko nije mogao prepoznati. Taj glumac jedva da je dnevno progovorio više od nekoliko riječi.
Možda je sve te nedaće u kojima su se našli glumci Bata Živojinović zbio u samo jednoj rečenici koju je nehotice izgovorio:
Čak ni Antuna Nalisa, koji je pun dosjetki na svakom snimanju, ovoga puta nitko nije mogao prepoznati. Taj glumac jedva da je dnevno progovorio više od nekoliko riječi.
Možda je sve te nedaće u kojima su se našli glumci Bata Živojinović zbio u samo jednoj rečenici koju je nehotice izgovorio:
- Ja sam samo gledao da izvučem živu glavu
iz svega toga!
Tekstovi stižu poštom
To je bilo teže i od zime i od gladi, kako nam rekoše.
Osim onog "treninga" koji je
Bulajić propisao glumcima još prije prve klape, da bi ih doveo u
fizičko i psihičko stanje tifusara, on se i dalje svakodnevno
brinuo da ostanu u tom stanju.
Čim su došli na teren, Bulajić im je oduzeo knjigu snimanja čiji je sadržaj ljubomorno skrivan od predstavnika štampe.
Svaki drugi dan su scenaristi Ratko Đurović i Stevan Bulajić poštom slali nove tekstove koje je Bulajić glumcima davao tek pred kamerom, kad ih je doveo u psihičko stanje potrebno za taj kadar i taj tekst!
Čim su došli na teren, Bulajić im je oduzeo knjigu snimanja čiji je sadržaj ljubomorno skrivan od predstavnika štampe.
Svaki drugi dan su scenaristi Ratko Đurović i Stevan Bulajić poštom slali nove tekstove koje je Bulajić glumcima davao tek pred kamerom, kad ih je doveo u psihičko stanje potrebno za taj kadar i taj tekst!
- Tekst nam je davao u ruke tek onda
kad je osjetio da smo spremni da ga kažemo. Bilo je to vraški teško - kažu oba glumca i dodaju:
- Unatoč svemu, gledajući sada snimljeni materijal na sinhronizaciji, vjerujemo da će film koji tretira problem drugarstva u najtežim situacijama, ovakav kakvog ga je Veljko napravio, duboko impresionirati publiku i kritiku i da će biti golem doprinos jugoslavenskoj kinematografiji.
- Unatoč svemu, gledajući sada snimljeni materijal na sinhronizaciji, vjerujemo da će film koji tretira problem drugarstva u najtežim situacijama, ovakav kakvog ga je Veljko napravio, duboko impresionirati publiku i kritiku i da će biti golem doprinos jugoslavenskoj kinematografiji.
Ekipa režisera Veljka Bulajića sada
užurbano radi na sinhronizaciji filma u tonskom studiju u Dubravi.
Po raspoloženju koje tamo vlada lako se može zaključiti da su
autori uspjeli napraviti dobar film. Čak se čuje, doduše
neslužbeno, da je Bulajić načinio mnogo bolji film nego što se
očekivalo!
