Žarko Dančuo, tinejdžerska zvijezda: Hobi mi je skupljanje fotografija mojih obožavateljica (1967)




Dnevno primam oko 200 pisama na koja, zato što još nemam privatnu sekretaricu, ne stignem odmah odgovoriti. Zato molim sve one koji mi traže fotografije s autogramom da se malo strpe. Usputno im poručujem da je moj hobi skupljanje fotografija mojih obožavateljica


Prezime Dančuo već je dugo poznato ljubiteljima domaće zabavne muzike. Već niz godina poznajemo Dušana Dančua, a sada je i sin krenuo očevim stopama. Visok mladić, odjeven po najnovijoj modi, djeluje kao da ima tek 17 godina.

- Da, nitko mi ne vjeruje da imam 21 godinu. Uostalom, to mi je drago, jer se malo tko od pjevača uspio tako mlad afirmirati. 

Žarko Dančuo (foto: Marko Čolić)
Počeo sam pjevati vrlo rano. Tata kaže da sam već kao četvorogodišnji dječak pjevušio neka melodije iz "Rigoletta". Dvije godine nakon toga snimio sam za radio-stanicu dvije dječje pjesmice: "Ide, ide patak" i "Mačak prede". 

Sa sedam sam se upisao u muzičku školu, ali nisam je imao vremena redovito pohađati, tako da sam sada tek u trećem razredu srednje muzičke. Uzeo sam kontrabas i solo pjevanje. Ja stvarno imam dugi pjevački staž s obzirom na godine. Zvuči nevjerojatno, ali tata je počeo istodobno kad i ja. 

Od moje šeste do dvanaeste godine nastupali smo zajedno. 

Bila su to gostovanja po mjestima Hrvatske, a repertoar se sastojao od kaubojskih i dječjih pjesmica. U dvanaestoj sam još snimio neke pjesmice za Radio-stanicu u Rijeci, a onda sam, na žalost, morao prekinuti, jer sam počeo mutirati. 

Moj drugi debi bio je tek u osamnaestoj godini. Pridružio sam se električarskom sastavu "Roboti".

Zašto sam ih napustio nakon godinu i pol? 

Ne, nisam ih napustio, već su oni dobili angažman u inozemstvu, a ja nisam mogao s njima zbog fakulteta. 

Osim toga, mnogi su mi savjetovali da se osamostalim, tj. da nastupam kao solo-pjevač, kako bi mi glas više došao do izražaja. Znate, električne gitare jako zagluše pjevačev glas. 

S "Robotima" sam pjevao pjesme "Beatlesa" i Cliffa Richarda (Klif Ričard). Prvi angažman poslije njihova odlaska u inozemstvo imao sam u Novom Vinodolu a pratio me je orkestar standardnog tipa. Morao sam na brzinu "sklepati" nekakav repertoar. 

Uvježbao sam nekoliko tatinih pjesama, ali na tome nije moglo ostati. Trebalo je opet početi iznova, što se tiče izbora pjesama. Mislim da je svakom pjevaču najteže dok ne nađe neki svoj repertoar kome se onda prilagodi i u njemu usavršuje. 

Čini mi se da ja polako uspijevam u stvaranju onog izbora pjesama koji mi najviše leži, premda mogu pjevati kompozicije za koje su mnogi očekivali da ću ih "uprskati". 

Kao na primjer evo vam Festivala kajkavskih popevki. Poziv za taj festival dobio sam za vrijeme ljetnog angažmana u Opatiji. Svakako, bio sam ugodno iznenađen, ali sam se pomalo i pribojavao. Završilo je iznad očekivanja, ne toliko za mene koliko za publiku, jer sam kod kuće s tatom često pjevao pjesme iz njegovog repertoara.

Poslije tog festivala mnogi su nas shvatili kao rivale, ali o tome nema ni govora. Ipak, nastojimo da se ne sretnemo na istom polju rada, ne zbog nas, već zbog publike.

Imam sve više posla pa se tata plaši da ću zanemariti fakultet, ali ja nastojim sve uskladiti. 

Nešto se, na žalost, mora žrtvovati.


S prodajom ploča sam zadovoljan



Ljudi misle da mi se lako probijati zbog imena, ali nije tako. Neki su me odmah prihvatili, ali većina je negirala moje pjevačke kvalitete, misleći da me tata "gura". 

Tek kad su me čuli i kada je publika dobro primila moje interpretacije, onda su me počeli angažirati. Prošla, 1966. godina, bila mi je dosad najuspješnija. Najprije izvrstan novogodišnji angažman u Opatiji u hotelu "Kvarner", zatim jedan televizijski nastup. 

Žarko: Ima 21 godinu, a već toliko pevačkog iskustva
(foto: Marko Čolić)

U aprilu sam pjevao na brodu "Dalmacija". Prošli smo Grčku, Egipat, Libanon, Italiju, Cipar i druge zemlje. Vrativši se s tog putovanja, nastavio sam pjevati u hotelu "Adriatic" u Opatiji, gdje me je zatekao poziv za Krapinu. 

Potkraj godine nastupao sam u Splitu, a za novogodišnje praznike pjevao sam s jednim zagrebačkim orkestrom 2 dana u Zadru. 

Nedavno je izašla moja prva samostalna ploča. Prvu snimku imao sam na ploči Melodije tjedna - "Kuća izlazećeg sunca", na novoj ploči su melodije koje sam samostalno odabrao. S prodajom ploča sam zadovoljan. 

Publika? Da, namjeravam praviti ustupke publici, jer od nje ovisim i njoj pjevam. I prva melodija s moje ploče je jedan ustupak publici, to je pjesma "Sjećanje na septembar"




Meni osobno su ostale tri pjesme draže. I kosu sam skratio (bila mi je do ramena), jer među mojom publikom ima i starijih generacija, pogotovu poslije festivala u Krapini. 

Inače se volim moderno odijevati, volim beat-muziku, mislim da stvarno pripadam mladoj generaciji i znam njen ukus. Zato i pjevam uglavnom hitove. Sam prevodim tekstove stranih kompozicija ili ih čak prerađujem. 

Svaki pjevač će bolje izraziti svoje osjećaje vlastitim riječima. Pjevači ne bi smjeli biti samo interpretatori tuđeg stvaralaštva već i svog. Tu dolazi do izražaja potreba da se čovjek koji za to ima uvjeta i kvaliteta kompletno izrazi. 

Zbog toga ima sve više kantatora. Nadam se da ću i ja uskoro nešto komponirati, ali zasad nemam vremena. Već dugo mi kod kuće stoji jedna započeta kompozicija, no nisam je stigao dovršiti.

Jednom sam, prolazeći ulicom, vidio plakat za film "Fedra". U tramvaju na putu kući na bloku sam napisao crtovlje i grozničavo počeo pisati note, dok su me ljudi sa strane začuđeno promatrali. Sada čekam drugi val inspiracije. Dotle ću i dalje pjevati tuđe kompozicije. 

Malone sam vam zaboravio reći da smo tata i ja osnovali svoju grupu, imamo i vlastiti orkestar, a s nama nastupaju još neki pjevači, te komičari Viki Glovacki i Ljubiša Pavić. Grupa je izvrsno primljena kod publike i toliko smo traženi da jedva uspijevamo odgovoriti svim pozivima.

Dnevno primam oko 200 pisama na koja, zato što još nemam privatnu sekretaricu, ne stignem odmah odgovoriti. Zato molim sve one koji mi traže fotografije s autogramom da se malo strpe. 

Usputno im poručujem da je moj hobi skupljanje fotografija mojih obožavateljica.



*****



Pri rastanku se zahvalio svima koji mu pišu i uputio najljepše pozdrave svim čitaocima "Plavog vjesnika". Ulazeći u očev "Volkswagen", nasmijao se: 

- Ovog proljeća ću i ja kupiti "Volkswagen". Ako ne vjerujete, odvest ću vas na naredni razgovor gdje želite.

P.S. Nakon uspjeha na festivalu "Krapina 66" Žarko Dančuo opet ima šansu na "Zagrebu 67" da, kao što on kaže, izvrsnom kompozicijom Zdravka Korpara "Sve ću ti reći", koja je napisana u beat-ritmu, napravi još jedan korak prema vrhu naše zabavne muzike. 

Poželimo mu mnogo uspjeha, jer i o nama ovisi kako će ovaj simpatični mladić dočekati kraj festivala.

Napisala: Vesna Stanić, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, III 1967.)






Podržite Yugopapir: FB TW Donate