Vlada Divljan, intervju uoči objavljivanja ploče "Šest dana juna": Ko je i zašto otpao iz Idola? (1985)



Idoli su tokom '84 prolazili kroz najveću krizu od svog nastanku i sad, konačno, mogu reći da su je i prošli. Ne, nije bilo nikakvih svađa ni grubih reči. Jednostavno, došlo se do zasićenja: pomalo smo dosadili jedan drugom, i bilo je neophodno da se svako "pomalo očisti" 

- Pa, dobro, Vlado - gde si ti?

- Stvarno, ne znam gde mi je glava ... a o rukama i nogama da ti i ne govorim. Zapravo, prihvatio sam se nekolicine ozbiljnih poslova, mahom kreativne prirode, pa sad pokušavam nešto od toga i da napravim. A posao kao posao, neće sam da se radi; to je onaj večiti problem.

- Nešto te nigde nema u poslednje vreme?

- Da bi se pojavljivao u raznoraznim glasilima poželjno je da čovek, uglavnom, ima nekakvog razloga. Vidiš, ja pokušavam da što više radim na tom razlogu ili, kraće rečeno, da radim. Zato sam se malo i povukao.

- Ima se utisak da od nekog, ili nečeg bežiš?

- Nisam ja nikud, i ni od kog pobegao; jednostavno, proširio sam svoj delokrug rada. Činjenica je da su "Idole" često slikali, a još češće ispitivali, ponekad s razlogom, a češće bez njega. Osim toga, od ljudi koji se bave ovim ili sličnom profesijom, po pravilu, traži se da - osim toga što nešto stvore - budu i kritičari onoga što su napravili. 

Moramo se složiti da je to pomalo besmisleno, a i zamorno.

S drugo strane - sve to još kako nam je neophodno. U svakom slučaju, ova pauza jako mi je prijala; napunio sam baterije novom energijom.


Bolest, razvodi, druge ambicije, služba domovini...



- Kakva je to kriza zadesila "Idole" proteklih godinu dana?

- Idoli su tokom '84 prolazili kroz najveću krizu od svog nastanku i sad, konačno, mogu reći da su je i prošli. Ne, nije bilo nikakvih svađa ni grubih reči. Jednostavno, došlo se do zasićenja: pomalo smo dosadili jedan drugom, i bilo je neophodno da se svako "pomalo očisti".

Naravno, to je donelo i izvesne promene u sastavu grupe. Otpali su oni koji su i ranije morali da otpadnu, kojima već dugo tu nije bilo mesto. Sad polako uzimamo zalet.

- I, ko su novi "Idoli"?

- Trenutno su u kombinaciji: Gagi Mihajlović, Đorde Petrović, Ivan Piko Stančić, Zdenko Kolar, Srđan Šaper, Branko Isaković, koji redom sviraju: gitaru, klavijature, bubnjeve, bas i glas, opet bas i - naravno - tu sam ja koji, kao i obično, sviram gitaru i pevam.

Ovo ja proširen sastav, smišljen da bi se izbegla sva eventualna iznenađenja i neprijatnosti koji neku grupu mogu da zadese (bolest, razvodi, druge ambicije, služba domovini).

Osim toga, i finansijski je daleko isplatljivije, jer ovako proširen sastav lako može da se podeli, i u istom momentu, zasviramo i na više mesta.

Shvataš, to je zbog inflacije.

- A šta je s pločama?

- Koje ploče? Ah, da, jedna je već završena i trebalo bi da se pojavi (na opštu radost članova grupe) sredinom maja.

Album će se zvati "Šest dana juna" i, zapravo, reč je o muzici iz istoimenog filma koji je režirao Dinko Tucaković, po scenariju Nebojše Pajkića, a muziku sam uradio ja.

To je ono što se, na Zapadu, zove SOUNDTRACK, koji je kod nas dosad bio pomalo zapostavljen.

- Ti si prvi muzičar, iz mlađe generacije, koji se ogleda i kao kompozitor filmske muzike; kako je došlo do toga?

- "Šest dana juna" je film koji se planira već nekoliko godina, ali kao što je poznato, da bi se snimio film - to je neizvodljivo bez mnogo novca, i tako dalje. Autori ovog filma, i ja, već i od ranije sarađujemo tako da je ovo samo logičan nastavak.

Drago mi je što sam ušao u sve to, jer je pisanje filmske muzike jedna od stvari koja me je oduvek zanimala. Osim toga, radnja filma se odigrava 1988. godine, a muzika šezdesetih jedna je od mojih najvećih preokupacija. 

Dosad sam radio, a i trenutno radim muziku za televiziju i pozorište no, kao što rekoh, ovo je nešto sasvim novo.

Pre nego što sam pristupio snimanju bilo čega, otišao sam, najpre, do Bate Kovača, koji mi je svojim savetima i te kako pomogao, jer on zaista ima jako puno iskustva u tome.


Da li bi sarađivao s novokomponovanim pevačima?



- Za pomenuti film napisao si i neke pesme?

- Da, to su pesme koje se nalaze i na novoj ploči "Idola". Neke od njih izvodimo u filmu kao orkestar "Crne senke", koji je specijalno sastavljen za ovu priliku, dok ostale pesme prate različite akcije u filmu.

Pokušao sam da ih aranžiram prilično jednostavno, onako kako se to radilo šezdesetih godina. Zapravo, to je nekakva moja stilizacija muzike iz tog vremena...

- Da iznenađenje bude veće, na ploči se nalazi i jedan narodnjak: jesi li i njega komponovao?

- Jeste, i to sam napisao: muziku i reči za jednu narodnu pesmu, koja mi je bila naručena. To je moj prvi narodnjak i, priznaću, bio je to veliki izazov. Od kolega narodnjaka, koji su čuli ovu pesmu, već sam dobio dovoljno pohvala - što me naročito raduje.

- Da li te, i ubuduće, interesuje pisanje narodnjaka; bi li sarađivao s novokomponovanim pevačima?

- U principu, interesuje me komponovanje muzike različitih žanrova, ukoliko zaključimo da to ima određenog smisla. Ne interesuje me nikakvo "štancovanje" - bilo narodnjaka bilo nečeg drugog. 

Ako dobijem nekakve zanimljive ponude, dakle ponude isključivo dobrih pevača, i ako zaključim da iz svega toga može da ispadne nešto zaista novo i dobro - nije nemoguće da dođe i do neke saradnje.

- Tu su narodnjaci, filmska muzika, rad s tvojom grupom... Čime si, trenutno, najviše okupiran?

- Trenutno, osim što radim za televiziju, razmišljam najviše o novoj ploči "Idola", koja će biti snimljena ubrzo po izlasku ploče "Šest dana juna", i koja bi trebalo da ugleda svetlost dana krajem jeseni. 

Isto tako, razmišljam o odlasku na neku vrstu studija moderne muzike, u Americi. 

No, sačekajmo prvo da se pojavi ono što je već urađeno.

- U ovom filmu "Idoli" su zastupljeni i kao glumci?

- Tako je. Glavnu mušku ulogu u filmu "Šest dana juna", ulogu Rajka igra naš bivši član Nebojša Krstić: ja se pojavljujem kao pevač i vođa sastava "Crne senke" koji je, istovremeno, i prijatelj glavne junakinje filma Vesne (Sintija Ašperger, mlada zagrebačka glumica).

Zdenko Kolar pojavljuje se kao vojnik, koji svoj vojni rok služi u Visokom, gde se i odigrava radnja filma, Branko Isaković svira gitaru u imaginarnom bendu, dok Srđan Šaper ima ulogu ruskog turiste koji se, na putu ka moru, obreo u srcu Bosne. Kao što vidiš, svuda nas ima.

Razgovarala: Vesna Ivanović, obrada: Yugopapir (Blitz, maj 1985.)


Podržite Yugopapir: FB TW Donate