Sombor 1985: Reportaža sa snimanja filma "Osveta" redateljskog gastarbajtera Nenada Đapića




Sav potreban materijal za snimanje filma plaća ZDF, zatim scenarij i Nenada kao režisera, pa čak i zapadnonjemačkog glumca Haryja Baera. I grad Sombor u kojem se snima film pomaže u njegovoj realizaciji. Doduše, ne pomaže novcem, nego s mnogo drugih usluga. Tako se u nekim somborskim radnim organizacijama besplatno daje građevinski ili neki drugi materijal, prostor i tome slično 



Jugoslavenski redateljski gastarbajter, trideset sedmogodišnji Nenad Đapić, snima u Somboru film o osveti žene nevjernom gastarbajterskom mužu. Naslov ove zapadnonjemačko-jugoslavenske koprodukcije jest, dakako, "Osveta"!

Riječ je o sudbini žene (Milena Dravić) koja je sa svojim mužem (Bata Živojinović) provela petnaestak godina u SR Njemačkoj. Nakon toliko zajedničkih godina, rada i zarađivanja maraka u dalekom svijetu, ali nakon braka bez djece - muž uzima svu ušteđevinu i vraća se u Jugoslaviju gdje nalazi drugu ženu (Vesna Čipčić).

Milena Dravić i Harry Baer u Somboru 
1985. godine (foto: Matija Koković)
Žena se želi osvetiti, te iznajmljuje i mercedes i mladog naočitog Nijemca (Harry Baer). 

Ona dolazi u grad u kojem živi njen suprug i odsjeda u hotelu. 

Već idućeg dana, zahvaljujući hotelskom recepcionaru (Relja Bašić) i čudnom ženinom ponašanju, počinju gradom kružiti priče o tome kako će ona otvoriti u gradu veliki moderni auto-servis i tako konkurirati mužu koji već u tom gradu radi u vlastitoj auto-mehaničarskoj radionici. 

Ljudi u gradu postaju polako skloni plavokosoj ženi i osuđuju postupak muža. U međuvremenu, "događa se" i ljubav između žene i "iznajmljenog" Nijemca koji joj je trebao biti samo vozač. I baš se tu zakomplicira radnja koja polako teče prema završetku o kojemu nam nitko u filmskoj ekipi nije htio reći ni riječi.

"Osveta" je jedan od filmova koji će dogodine ući u trku za pulske nagrade.

Nenadu Đapiću, scenaristu i režiseru tog igranog filma, to je prvi film za kino-dvorane, jer je do sada radio samo TV-filmove. On je i sam "gastarbajter". Taj trideset sedmogodišnjak rodom je iz Stanišića, mjesta nadomak Sombora, ali otuda je davno otišao. 

Sombor je napustio nakon završene srednje škoie, pa otišao u Split gdje je studirao na Pedagoškoj akademiji jezike i književnost, a nakon završenog studija našao se u Pragu gdje studira teatrologiju. 

Još jedan "praški đak", pomislih, a to je potkrepljivalo i to da je snimatelj filma Vilko Filač - Zlatna kamera ovogodišnje Pule iz Kusturičina filma "Otac na službenom putu". 

Ali, Đapić se nije složio sa mnom.

- Ja sam zapravo stalno na relaciji Prag-Berlin, i ne može se govoriti o meni kao o "praškom đaku". Zanat sam više pekao u Zapadnoj Njemačkoj negoli u Pragu - izjavio je ovaj mladi režiser za kojega su nam u Somboru rekli da neće razgovarati s novinarima dok ne završi film.

Na sreću, pri ruci su nam bili ljudi iz SR Njemačke: urednik na Drugom programu Zapadnonjemačke televizije Christoph Holch i von Vietinghoff, samostalni producent, jedan iz armije samostalnih producenata u SR Njemačkoj s pomoću kojih Zapadnonjemačka televizija snima gotovo 80 posto filmske produkcije.


Nemci zadovoljni Đapićevim radom i prilazom filmu



Uglas govore sve najbolje o Nenadu Đapiću.

- Godinama smo radili s Nenadom, a radimo i dalje. Uistinu smo zadovoljni i njegovim radom i prilazom filmu. Uostalom, njegov film rađen za njemačku televiziju 1981. godine "Abuzus - učini nešto stravično" proglašen je drugim najboljim televizijskim filmom prikazanim 1982. godine u SR Njemačkoj.

Kada je Nenad ponudio scenarij "Osvete", odmah je bio prihvaćen, tim prije što je već u Puli stupio u kontakt s ljudima iz beogradskog Art-filma, koji su mu rekli da su zainteresirani za projekt ako im donese i štogod novca od zapadnonjemačkog partnera.

Sav potreban materijal za snimanje filma plaća ZDF, zatim scenarij i Nenada kao režisera, pa čak i zapadnonjemačkog glumca Haryja Baera.

Milena Dravić i Nenad Đapić na snimanju "Osvete"
(foto: Matija Koković)

I grad Sombor u kojem se snima film pomaže u njegovoj realizaciji. 

Doduše, ne pomaže novcem, nego s mnogo drugih usluga. Tako se u nekim somborskim radnim organizacijama besplatno daje građevinski ili neki drugi materijal, prostor i tome slično. 

I predsjednik Skupštine Općine Sombor i drugi "gradski oci" priredili su primanja za filmsku ekipu Nenada Đapića i obećali da će im još pomoći.

Bez obzira na upozorenje da Nenad Đapić ne želi razgovarati sa novinarima, pokušali smo s njim prozboriti po koju riječ.

- Snimam filmove o našim radnicima u inozemstvu jer su mi to najbliže teme - kaže Nenad koji je nakon prekida postdiplomskog studija na Frei Universitätu u Zapadnom Berlinu počeo raditi kao savjetnik, dramaturg, autor i režiser kod raznih kazališnih, filmskih i televizijskih produkcija. - Počeo sam dugim igranim filmom "Godina lutanja i učenja Petra Gombe" prije kojih šest godina.

Film je govorio o problemima nezaposlene omladine djece stranih radnika u Njemačkoj. Poslije toga, kao na primjer u filmu Pansion Excelsior, bavio sam se problematikom stranih radnika, iz zemalja trećeg svijeta, koji su u Njemačkoj dobili azil.

Nenad Đapić realizirao je za tvrtku Zikon-film čitavu seriju dječjih filmova po vlastitim scenarijima. 

To su filmovi "Zabranjene igre", pa "Lisa i divovi", "Ulenbusch dubi na glavi", "Konstantin". 

Pitamo ga otkud mu toliki interes za djecu.

- Djeca su naša budućnost! - odgovorio je i nasmiješio se.


Milena - između Sombora i Sarajeva



Milena Dravić gotovo će sve dane provesti u Somboru, jer to njena uloga i zahtijeva. Tek na koji dan skoknut će u Sarajevo da snimi poneku epizodu nove Byfordove serije.

- Umorna sam. Tempo kojim radimo zaista je ubitačan. Ima još jedan problem, a to je taj nesretni njemački jezik! Ja gotovo sav svoj tekst izgovaram na njemačkom, a taj jezik ne znam ni beknuti. Radila sam zato prije snimanja filma s glumicom Renatom Ulmanski.

Renata Ulmanski: Veličina prkosa Eriha Hecla (1976) 

Od glumaca, ovih prvih dana snimanja filma u Somboru nalazi se samo Milena Dravić i zapadnonjemački glumac Harry Baer.

Ovih se dana preselio iz Münchena, u kojem je dosad živio, u Berlin, jer je tu vezan za mnoge televizijske i filmske projekte. 

U ruci drži malog medu, maskotu Zapadnog Berlina, koju mu je, dolazeći u Sombor, donio Christoph Holch.

Taj mladi zapadnonjemački glumac odglumio je nekoliko uloga u filmovima, a u seriji "Berlin Alexanderplatz" radio je kao pomoćnik režisera R. W. Fassbindera.

- Nakon Fassbinderove smrti, i ja sam se počeo baviti režijom. Završio sam prvu televizijsku seriju upravo početkom ove godine. U znak sjećanja na svog prijatelja Fassbindera, napisao sam i knjigu u kojoj iznosim mnoge pojedinosti o našoj suradnji, kao i analizu situacije u njemačkom novijem filmu - kaže Harry Baer. 

(Taj je glumac bio zapažen i u glavnoj ulozi u Syberbergovu filmu o Ludvigu Bavarskom.) 

Nenad Đapić donio je, znači, u svojoj gastarbajterskoj torbi i jedan film. No, kako saznajemo, nakon ovoga Art-film i Drugi program Zapadnonjemačke televizije realizirat će još jedan projekt pod naslovom "Putovanje u prijateljstvo", a režija će ponovno biti ponuđena Đapiću. 

Predstavnici Zapadnonjemačke televizije namjeravali su za boravka u Somboru razgovarati i s predstavnicima Novosadske televizije o nekim novim projektima, ali se ovi nisu ni pojavili na tim razgovorima.

Napisao: Jovo Paripović, obrada: Yugopapir (Studio, jesen 1985.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate