Momčilo Popadić intervjuiše Zdenka Runjića '88: Još od slučaja "Karoce", kolege idu đonom na mene...




Zamisli svjetskog fola: kao ja sam na Split poslao nekoliko pjesama, a samo navodno su potpisani Dujmić, Novković i ne znam tko sve ne. Kao da oni koji su hitmejkeri trebaju mene ili će pristati na tako nešto. A niti meni pada na pamet

Momčilo Popadić, splitski novinar i autor mnogih tekstova za pjesme sa splitskog festivala razgovara s kompozitorom Zdenkom Runjićem, ovogodišnjim umjetničkim direktorom Festivala zabavne glazbe Split '88.


*****



Pouzdano nikad nisam bio u glupljoj situaciji u životu, ali je kanim svladati.

Urednik (to što ja o urednicima mislim, poznato je i tamburam svaki dan) naruči od mene (od mene) razgovor s kompozitorom Zdenkom Runjićem. 

I još mu se žuri (uredniku!)

Zdenko Runjić i ja i Jakša Fiamengo surađivali smo nešto godina te mislim da je suradnja (po rezulatima) bila vrlo uredna.

Jakša i ja napisali smo nešto pjesama koje je Zdenko valjano notirao, a Stipica Kalogjera pretežno aranžirao.

Sad nešto ne surađujemo. Zdenko misli svoje, ali, bogami, mislim i ja svoje.

Ja više pjesme ne pišem. Zdenko piše.

Jakša povremeno.

Kako ne kanim noćas reptil postati, a ne želim se ni s ovim urednikom svaditi - ja pristajem da razgovaram sa Zdenkom Runjićem. 

Ne kompozitorom, već umjetničkim direktorom, te producentom festivala Split '88!

S kompozitorom Runjićem nemam što razgovarati.


Direktorske neuroze



Zdenko je pristao (čuj, pristao!?) na razgovor, primio me na svom uredničkom mjestu na Radio Splitu i krenuo. Srećom, ni ja se ne dam baš pošemeriti pa sam inzistirao na tome da krenem prvi ja.

Bez magnetofona i ostalih pomoćnih sredstava, što Zdenku nije drago, a mene unaprijed veseli.

On misli da ja imam slabo pamćenje.

A pamtim ja i za sebe i za Fiamenga (to je onaj koji je napisao "Karocu" i da se "S ponistre vidi Šolta", što je čista izmišljotina, ja s ponistre ne vidim ništa. Valjda zato što mi je takva ponistra). 

Razgovor teče ovako:

- Ajde, Zdenko, pričaj. Kako se zapravo zove tvoja ovogodišnja pozicija?

- Ja sam umjetnički direktor i producent Splita '88. Umjetnički direktor, ne piši producent.

- Zašto ne, kad jesi?

- Nije to važno.

- Ja mislim da jest pa ću i napisati. Uostalom, što bi tu bilo loše? Jedino...

- Što jedino?

- Neobično mi je, zapravo, jer si prvi put u toj situaciji. Zdenko Runjić mi je sinonim za kompozitora, ne za umjetničkog direktora ili producenta.

- Pazi, ja sam u specifičnoj poziciji. Praktički, ja sam prošle godine istjeran sa splitskog festivala zato što me moje kolege i "kolege" jednostavno više nisu mogle podnositi. 

Nastojali su me eliminirati, na svaki način.

Godinama se priča kako sam ja privilegiran na Splitu, a to zapravo nije točno. Ni blizu istine.

Da se nisam prihvatio funkcije Umjetničkog direktora i producenta, ne bih jednostavno bio prisutan.

- Ne bi ti primilo pjesmu na festival?

- Ne, ne bih je slao. Nisam imao izbora, zbilja. Govorilo se, ponavljam ti, da sam protežiran, a još od slučaja "Karoce" oni su išli đonom na mene.

- Tko je išao đonom na tebe?

- Ne pravi se naivan kad znaš. Znaš koliko sam napravio i kako. I gdje sam sve bio i sad jesam prisutan svojim radom, pjesmama. A u tom Splitu i na tom Splitu ima masu ljudi koji imaju rezervirano mjesto, festivalsko. 

Nigdje ne postoje, inače.

Ali, napišu jednu pjesmu godišnje za festival (splitski, naravno, nigdje drugo im pjesme ne primaju), i onda im ja smetam jer napišem tri, četiri ili pet pjesama.

Dobrih.

Uostalom, čuo si za priče kako i ove godine ja, navodno, imam pet-šest pjesama na Splitu, pod tuđim imenom.

- Jesam, svakako da sam čuo. Selo nije veliko, pa se sve čuje.

- E, eto ti. Zamisli svjetskog fola: kao ja sam na Split poslao nekoliko pjesama, a samo navodno su potpisani Dujmić, Novković i ne znam tko sve ne.

Kao da oni koji su hitmejkeri trebaju mene ili će pristati na tako nešto.

A niti meni pada na pamet.

- Priča se još koješta.

- Znam i to. Da kad mene već nema kao kompozitora na Splitu, da će pobijediti netko od mojih pjevača. To je isto svjetska glupost.

Što to znači "Zdenkov pjevač"? Pa, koliko je ljudi sve ove godine pjevalo moje pjesme? Probaj nabrojiti?

- Neću, znam da ih je puno. Uostalom, ne bih se svih ni sjetio. Pusti glasine k vragu, za dobrim se konjem dize prašina. Reci ti meni koju o ovogodišnjem festivalu. Koliko misliš da si učinio i, od toga, koliko si uspio dobroga učiniti.

- Pa i bilo bi red malo o tomu progovoriti. Mislim da sam učinio prilično.

- Ajde, pjevaj, direktore. Umjetnički.

Upali su Nikica i Jadran Marinković, pa su nas na trenutak prekinuli, a zatim su upadali svako malo Zdenkovi radio-suradnici zapitkivajući, a onda je upao i Davor Petrić festivalski. Sve to Zdenka nervira, mene ne uopće. Ja sam strpljiv, u okviru svojih mogućnosti, a Zdenko stalno gleda pišem li ja ili ne pišem, i stalno mu se čini da nećemo obaviti "zadatak". A hoćemo. Znam ja.


Brojke i slova



- Kakav je, zapravo, ovogodišnji Split?

- Dobar. Kvalitetan i komercijalan. Siguran sam. Ali, dok ti ne istresem nekoliko detalja, moram još nešto reći. U vezi s prethodnim i u vezi s onim što ćemo dalje govoriti.

Već pet-šest godina Split je u silaznoj putanji. Sve nekvalitetniji, sve slabiji.

Jedan je od razloga zbog kojih sam se prihvatio ovog ovogodišnjeg posla to što sam bio uvjeren da mogu pomoći kako bi stvari išle na bolje.

- I sad kako si se ti toga prihvatio išle su?

- I jesu. Zbilja mislim da smo učinili dobar posao.

- Koliko je to baš tvoja zasluga?

- Prilična, uvjeravam te. Nisam bez iskustva, imam ukusa (slažeš se?), bio sam u poziciji da mogu s kompozitorima raditi i na idejama, sugerirati što mislim i kako mislim da bi moglo biti pravo, dobro, bolje.

A zatim, nekima sam pomogao sugestijama oko već gotovih pjesama.

I zašto ne? Mislim da je to posao umjetničkog direktora.

- I producenta.

- Dobro, i producenta. Što si zapeo za to producent pa producent?

- Nisam, nego ti zaboraviš koji put spomenuti da si i producent, a meni je žao što si zaboravan pa ti pomažem sugestijama.

- Gledaj, ozbiljno, promijenila se ekipa suradnika, meni je drago da sam Stipicu Kalogjeru i Matu Došena uspio nagovoriti da surađuju. 

Oni se odlično razumiju u svoj posao. 

I sve je to rezultiralo kvalitetnim stvarima. Dupli album je izašao i mogu ti reći da sam, u nekoliko slučajeva, inzistirao da se pjesme ponovo snime, budući da nisam bio zadovoljan prvom varijantom.

Tako je i učinjeno.

- I još?

- Mogu slobodno reći da je osnovna karakteristika Splita '88 to što je zbilja obogaćen. Za četiri dana može se čuti 67 novih pjesama, u različitim programima.

Gledaoci i slušaoci imat će sedam sati programa na Televiziji. Što direktno, što naknadno emitirano. U otprilike mjesec dana.

Zatim, Split '88 je komercijalan, u svakom pogledu. Vrlo komercijalan. Ima krasnih pjesama, uvjeravam te.

- E, bit će tipa Noćas ću i ja reptil postati.

- Ostavi se toga više, uostalom nije reptil nego leptir, i to je dobra pjesma, ako baš hoćeš.

Zbilja mislim da ima vrlo kvalitetnih pjesama i meni je žao što u finale neće moći više od 20-22 pjesme.

Stižu već glasovi Radio žirija i jedan podatak je indikativan: nema pjesme koja nema glasa. Razumiješ?

Nekih godina si imao nekoliko pjesama "u điru", glasalo se samo za njih, a sada nema pjesme koja nema glasova. Zato mi je žao što neće sve moći u finale.

- Što preovladava, u muzičkom smislu?

- Teško je reći, Ima laganih, krasnih. Ima brzih, isto krasnih. Čuj, znaš da brza pjesma, ako nije uspjela - onda je glupa. Nema glupih, eto.

- Ja bih želio da je tako. Ne mogu prosuđivati na neviđeno/neslušano. Bilo bi mi drago da ti umjetničko direktorska/producentska sezona bude uspješna. Za dišpet mrskim neprijateljima.

- A, pa ti znaš kako je u nas: što si više gore, to te hitrije žele utopit.

- Ali, ipak, imaš jednu pjesmu na Splitu '88. Priznaj!

- Imam. Na večeri Splitski biseri. To je večer na kojoj će se izvesti po jedna pjesma, od onih najpopularnijih, od različitih autora, i to po njihovom izboru. Najpopularnije pjesme s prošlih splitskih festivala.

Opet upadaju u Zdenkovu kancelariju i zapitkuju, pa se Zdenko opet nervira, na moje beskrajno zadovoljstvo. On je ovaj razgovor shvatio vrlo, vrlo ozbiljno.


Na koncu kraj!



- Na stranu sve, i činjenica da mi nije drago kako će Oliver noćas reptil postati...

- Leptir, ne reptil! Osim toga, slušaj, ja mislim da je u muzičkom smislu ta pjesma čak i bolja od "Pape", a ti pjevaj svoje. Daj, bogati, prestani s tim!

- Prestao sam. Htio sam reći da podsjetiš mene i drage čitaoce (čitaoci su uvijek dragi, za razliku od urednika, što je logično) koliko ovo nešto godina i koliko nešto pjesama imaš u svojoj sretnoj biografiji?

- Negdje oko 500 pjesama.

- I nešto festivalskih nagrada si dobio.

- Pa i jesam. Oko 100. I, molim lijepo, tekstopisac, na prvom splitskom festivalu za "Ćakule o siromajima" dobio sam nagradu i za tekst.

I nije mi jedina nagrada za tekst. Da znaš.

- A znam, bože moj, kod nas su kriteriji vazda bili čudni. Ali miritaš, što je - je. Bi li napravio svoju top-listu od vlastitih deset pjesama, za koje misliš da su najbolje? Ili tebi najdraže. Ja ću napraviti svoju (tvojih pjesama, da kako), sigurno će biti drugačija.

- Neće biti drugačija? Kad se ti u muziku ne razumiješ.

- E, ti ćeš me naučit. Ajde, evo ti papir pa piši?

Uznojio se Zdenko pišući i križajući. Potrajalo je. A opet su upadali u sobu njegovi vrli suradnici, pa je bilo dodatnog nerviranja. Sve u svemu, napravio je Zdenko svoju top iliti rang-listu, a i ja. To možete vidjeti u okviru, ako urednik objavi. Na koncu konaca nisam mogao izdržati, ipak:

- Đelo Jusić ima ove godine autorsku/retrospektivnu večer na festivalu. Kao što si i ti imao.

- Tako je, ima! Šest starih i šest novih pjesama.

- I nema Trubadura, nema Ibrice.

- Nema.

- To nije lijepo.

- Čuješ, nisam mu ja pravio retrospektivu. Đelo je imao pravo na svoj izbor, pjesama i izvođača.

- Ali, nije lijepo da nema Trubadura i Ibrice. Priznaj?

- Nije lijepo, slažem se, ali to nije moja stvar, već Đelina.

Tako smo okončali razgovor. 

Zapravo nismo.

Zvao je popodne Zdenko da provjeri da li sam što napisao, da mu (čuj?) pokažem tekst po mogućnosti i da dodatno razgovaramo, jer mu se čini da nismo dovoljno "materijala" skupili. Preporučio sam mu da kupi Studio, a što se "materijala tiče, imam ga ja još za dva-tri razgovora.

Napisao: Momčilo Popadić, obrada: Yugopapir (Studio, VI 1988.)




Podržite Yugopapir: FB TW Donate