Mišo Broz, gost TV SA 3: Navikao sam se na napade na Tita kao magarac na batine (1990)




Mišo Broz je dosta govorio i o ekonomiji i samoupravljanju, rekavši da samoupravljanje u svom izvornom obliku nije uopšte loše zamišljeno, ali da još nije za nas. Jednoj Švedskoj bi dobro došlo

Da li smo gluhi jedni za druge? Zašto cigare, a ne cigarete? Ima li šansi za jugoslovenstvo? Zašto se ljutio Tito? Da li je Mišo "tatin sin"?

Iako je "sin svog oca", Mišo Broz je bez sumnje personalnost za sebe par excellence, i mada, po vokaciji, drug, svakim djelićem svoje osebujne ličnosti je gospodin.

Htjeli mi to priznati ili ne, Mišo Broz je u svemu nalik na svog oca; kad govori, sve što kaže jednostavno je i lako za razumijeti, kada o nama razmišlja, iz tih misli isijava ona čuvena Titova energija i nepokolebljivost u ideji.

Uz sve to, njegova smirenost je upravo fascinantna.

Sve ovo što nam se sada događa, a što neslavno potvrđuje našu istorijsku prevrtljivost, ovaj sredovječni uspješni ININ poslovni čovjek dočekuje i prima sa nesvakidašnjim stoicizmom, bez gnjeva i sa mnogo dobrohotnosti.

Ovaj utisak je potvrdio i razgovor vođen na Trećem kanalu TV Sarajevo, čiji dio prenosim u ovom tekstu.


Skupa prošlost



Da bi razgovor počeo nekonvencionalno iako je zabranjeno pušenje u studiju, zamolila sam svog gosta da pokaže gledaocima cigarete, naime cigare. 

Izvadio je cigaru iz tabakere i držao je na isti način kako je to činio Tito, i rekao da u posljednjih sedam godina puši cigare, ne cigarete, i ne zato što ih je pušio i Tito nego zato što su kvalitetne i što mu odgovara njihov ukus. 

Prije nego što smo ušli u studio, Mišo Broz mi je govorio o tome kako je svako vraćanje u prošlost skupo, i da nije dobro što se sada toliko bavimo prošlošću. 

Ipak smo počeli od Golog otoka.

- Ja jesam za to čuo kad sam bio mali, ali ne znam detalje. Tito je sigurno isto znao za Goli otok, ali sumnjam da je znao šta se tamo radi. Svi koji sada pokušavaju da optuže Tita i koji ga napadaju, a bili su u to vrijeme u vrhu vlasti, u stvari nečega žele da se sjećaju, a nečega ne - smatra on.

- Brionski plenum? - pitala sam gosta.

- Ko zna gdje bismo otišli da nije bilo tog raščišćavanja sa Službom državne bezbjednosti. Ja sam se družio sa Rankovićevim sinom, on mi je i kum vjenčani, i kada se to događalo, pitali smo jedan drugog šta je bilo.

Nismo znali odgovor.

Kada sam odlazio kod Starog u Beograd, rekao bih mu da sam bio kod Marka, uvijek me pitao kako je.


Ima li šanse



U emisiji su se javljali i gledaoci i prvo pitanje se odnosilo na godine rata, i da li je istina da je Mišu sačuvala jedna komunistkinja. Ako jeste, da li joj se Tito odužio za to.

- Jeste, održavali smo kontakte, ona je iz Zagreba prešla u Beograd, kasnije, kada je bila bolesna, tražili smo od Tita da joj se nabave lijekovi kojih u Jugoslaviji nije bilo. Lijekovi su stigli.

Gledaoci koji su učestvovali u emisiji prvo su naglašavali da je Sarajevo Titov grad, da nismo nacionalno podijeljeni, i pitali da li JUGOSLOVENSTVO ima šanse u Jugoslaviji.

- Imalo bi da se više razumijemo, ovako svi pričaju, ali smo gluhi jedni prema drugima, pa se ne čujemo. Samo civilizirani razgovori, bez obzira što se ne slažemo u mišljenju, može donijeti rezultate.

Mišo Broz je u posljednjih nekoliko godina i politički aktivan.

Nedavno je na izborima u Hrvatskoj bio kandidat SKH SDP, ali nije prošao.

I sada je član CK SKH SDP.

Smatra da je na izborima bilo taktičkih grešaka, ali da se ova partija neće raspasti i da joj sada predstoji veliki organizacijski posao.

Moje je uvjerenje da gubljenje na izborima nije obeshrabrilo Mišu Broza i da je apsolutno istina ono što je i sam rekao, da treba nastaviti da partija bude konstruktivna opozicija i da jača lijevi blok.


Spasene pudlice



Da li je Tito bio bogat, šta je imao i šta je ostalo - pitanje je koje se moglo očekivati od gledalaca.

Rekla sam da sam prije u jednom razgovoru saznala da je Tito prilikom svog boravka 1979. godine u Kumrovcu polaznicima tamnošnje škole rekao da je jedina njegova imovina "ova kuća iznad Kumrovca, ostale je gradila birokratija i to nije moje."

- Tačno, imamo tu kuću iznad Kumrovca, što je prepisano na Žarka, i još jedan mali vinograd u Zagorju što je prepisano na mene. Poslije Titove smrti jedva sam iščupao dvije pudlice, da nisam, uginule bi.

Mišo Broz je dosta govorio i o ekonomiji i samoupravljanju, rekavši da samoupravljanje u svom izvornom obliku nije uopšte loše zamišljeno, ali da još nije za nas.

Jednoj Švedskoj bi dobro došlo.

- Kakvo je vaše mišljenje o kadrovskoj politici u Jugoslaviji. Naime, rekli ste mi u razgovoru prije emisije da je to jedino što biste Titu zamjerili.

- Ne baš zamjerio, ali kad sam 60-tih godina rekao Starom da bih se revolucionarima odužio na sve načine, dao im kuće, visoke penzije i sve ostalo i okupio oko sebe mlade ljude, umalo nisam dobio batine. 

On je jednostavno bio osjetljiv na revoluciju i njih.


Nikada - tatin sin



- Kako podnosite ove silne napade na Tita.

- Navikao sam se na njih kao magarac na batine.

- Šta se dogodilo u Kardeljevu na onom predizbornom sastanku.

- U sali je bilo mnogo ljudi i ja sam predložio da se vodi razgovor sa njima. Pitali su sve što ih je zanimalo, govorili smo otvoreno o dobrim i lošim stranama Partije, a onda je do mene stigla ceduljica.

Kada sam pročitao tekst, preznojio sam se.

Na njoj je pisalo:

"Da li si ti, Mišo, tatin sin"? 

Šutio sam, pa sam onda pravio malo duži uvod i na kraju rekao ono što sam osjećao:

Ja nikada nisam bio tatin sin, ali sam uvijek bio sin svoga oca.

Napisala: Ana Lončar, obrada: Yugopapir (Ven, avgust 1990.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate