Davis Cup '88, tenisači i njihovi roditelji: Boba i Vinka Živojinović, Bruno i Zvonko Orešar




Zatekli ste me u velikoj gužvi. Baš pakiram Bobine stvari za put. Ne, Brena ne pakira Bobine stvari, premda su opet zajedno. Ali, ne miješam se u njegov privatni život. A to što su ponovo zajedno, mislim da je dobro za njegovu psihološku stabilnost, jer Boba je prilično emotivan 

U Dortmundu u SR Njemačkoj u natjecanju za Davis cup sastaju se od 22. do 24. srpnja teniske reprezentacije SR Njemačke i Jugoslavije. Naše boje u tom važnom susretu branit će Slobodan Živojinović, Bruno Orešar, Goran Prpić i Goran Ivanišević, pod vodstvom selektora Radmila Armenulića, a on napominje da momčad koja pobjeđuje ne treba mijenjati. Naš suradnik Neven Bertičević predstavlja četiri naša asa, njihove posljednje uspjehe i rezultate što će im itekako biti potrebni protiv uvažene njemačke reprezentacije koju predvode Boris Becker i Eric Jelen. Osim portreta Bobe, Brune i dvojice Gorana, objavljujemo i kratke izjave roditelja naših mušketira.


Slobodan Živojinović: Kad krene serva



Slobodan Živojinović, bez sumnje, najmarkantnija je ličnost našeg tenisa u posljednjih desetak godina. A kad govorimo o Davis cupu i više, mnogo više.

Malo je tenisača koji igraju u svjetskoj skupini a mogu se pohvaliti tako impozantnim skorom. 

Odigrao je deset mečeva, bio sudionik i prvi čovjek u svim našim pobjedama, bez obzira na to bile posrijedi borbe za polufinale, kao ove godine, ili susreti za opstanak među šesnaest najkvalitetnijih momčadi u Daviš cupu, najstarijemu, svakako i najuglednijemu teniskomu momčadskom natjecanju.

Ostvario je Živojinović (25 godina) čak 14 pojedinačnih pobjeda (Lloyd, Show, McNamee, Leconte, Noah, Zverev, Česnokov, Masur, Show, Krišnan, Amritradž, Cancellotti i Cane) i izgubio samo četiri puta (McNamee, Mečir, Šrajber, Cash).

Veliki igrač kad je najvažnije, najodlučniji...

Njegov turnirski tenis također je impresivan.

Momak za servis za koji Mats Wilander kaže da je "bolji od Beckerova", vrlo se brzo riješio "priljepka" nekih stranih novinara da je najpoznatiji kao "partner Beckera u igri parova" i načinio karijeru što je svi uvažavaju.

Već je dvije godine među dvadeset najboljih tenisača svijeta, sa dva vrlo značajna uspjeha, plasmana u polufinale turnira Grand Slam (Melbourne i Wimbledon) te jedno četvrtfinale Wimbledona, a najjači turnir koji je osvojio bio je Houston, 1986. godine.

Od vodećih tenisača svijeta jedino nije pobijedio Ivana Lendla (bio mu je blizu u Wimbledonu, polufinalni poraz u pet setova), Jimmyja Connorsa, te Miloslava Mečira.

Svi ostali: Wilander, McEnroe, Edberg, Becker, Cash, Noah, Mayotta, Gomez, barem jedanput su pružili ruku i priznali poraz.

Izvrstan igrač para, bez obzira na suigrača, s Gomezom je osvojio Flushing Meadow, svakako još u situaciji da na velikim turnirima, pogotovu travnatima, ostavi još dublji trag.

Prije svih Wimbledonu.

Neposredno pred Živojinovićev odlazak u SR Njemačku pozvali smo telefonom Bobinu majku Vinku Živojinović, koja nam je rekla:

- Zatekli ste me u velikoj gužvi. Baš pakiram Bobine stvari za put. Ne, Brena ne pakira Bobine stvari, premda su opet zajedno. Ali, ne miješam se u njegov privatni život. 

A to što su ponovo zajedno, mislim da je dobro za njegovu psihološku stabilnost, jer Boba je prilično emotivan.

Ne može isključiti svoje osjećaje u toku meča. To se, dakako, odražava na njegovu igru. 

Inače, kao i toliki Bobini drugovi, i Boris Becker bio je u našoj kući. Simpatičan dečko. 

Mislim da će njihov susret biti težak. Ne znam kako ću to izdržati. 

Možda je za mene bolje da ne gledam televiziju. Ali, dobro znam, bit ću pokraj televizora, pa što bude.


Bruno Orešar: Upornost - svijetlo oružje



Ovoga trenutka 21-godišnji Bruno Orešar uživa u najboljoj teniskoj sezoni karijere. Ili, još bolje, dva najbolja teniska mjeseca karijere.

Nakon pobjede u Salzburgu, izvrsne predstave u Roland Garrosu, gdje je zamalo svladao kasnijeg finalista Francuza Henria Lecontea, finalom u Ateni, te polufinalom Bostona, mladi je Zagrepčanin sa 140. mjesta svjetske rang-liste stigao do 70, ne namjeravajući se ovdje predugo zaustaviti.

Stiglo je njegovo vrijeme, vrijeme zemljanih terena, vrijeme teniskih maratonaca, u čemu je gotovo uvijek najviše uživao.

Po rezultatima u pionirskim i omladinskim kategorijama, boljeg tenisača nikad nismo imali.

Pobjednik Orange Bowlea u konkurenciji do 12, 14, 16 godina, finalist do 18.

Teško da se i može zamisliti trofej koji tad nije osvojio.

A svakako će u osobitome sjećanju ostati nadmetanje u Flamingo Parku (Miami Beach) kad je u finalu Orange Bowlea (šesnaestogodišnjaci), pošto je spasio dvije meč-lopte, svladao Borisa Beckera.

S Davis Cupom nije imao previše sreće, tri pobjede i sedam poraza, malo za njegovu kvalitetu.

Ali, ovdje moramo dodati da je samo jedan jedini meč (protiv Britanaca u Zagrebu) igrao na terenima (zemlja) što mu najviše odgovaraju.

Sve ostalo bila je brza, prebrza podloga.

No, ovdje je također ostavio traga, osobito u dva susreta. Najprije protiv SSSR-a, kad je nakon izvrsne igre, ali deprimirajućeg poraza protiv Andreja Česnokova (pet setova), treći dan u briljantnoj predstavi svladao Zvereva, poravnao rezultat na 2:2 i uvelike pomogao u značajnoj pobjedi.

Baš kao i nedavno, protiv Italije, kad mu je Francesco Cancellotti vodio sa 2:0 u setovima, imao break u trećemu, ali nevjerojatnom se voljom i kvalitetom vratio u meč, dobio ga i donio pobjedonosni, treći bod, za polufinale.

Danas, u dobi od 21 godine, za nj je u svijetu tenisa sve širom otvoreno.

Otac Brune Orešara, Zvonimir i ja (Nenad Bertičević, nap. ur), dugo se poznajemo i iluzorno je bilo očekivati da će promijeniti mišljenje kad je već na startu rekao - ne!

Zvonko Orešar voli sport, ne samo tenis. 

Često smo razgovarali, katkad o košarci duže nego o sportu u kojemu mu je sin ostvario svjetske rezultate. 

Mogu reći da je tata Orešar bio uvijek uza sina, od mladih dana, najviše je pomogao, najviše i u razvoju, kad je bilo najpotrebnije, kad je Bruno bio dvanaestogodišnjak, u vrijeme kad se biraju sportovi, na neki način i određuje sportska budućnost. 

Danas će reći da je tenis Brunina stvar, da ga dugo nije vidio u pravome meču i da sve prati s razumne distancije. Tako je, čini nam se, i najbolje...

Napisao: Neven Bertičević, obrada: Yugopapir (Studio, VII 1988.)




Podržite Yugopapir: FB TW Donate