YURM 1985: U Zagrebu je od 7. do 11. svibnja održan četvrti Jugoslavenski rock-moment




Valja se držati za slamku povjerenja kako nam je ovogodišnji YURM ponudio najbolje od dvjesta prispjelih grupa i kako iz tog tuceta treba očekivati nasljednice grupa kao što su bile one koje su afirmirali prošli YURM-ovi: Xenia, U škripcu, Animatori, Laki pingvini, Elvis J. Kurtović i njegovi Meteori, Dorian Gray, Psihomodo pop, Kongres, Videosex, Trotakt projekt, Sexa, Trobecove krušne peći, Automobili...


U Zagrebu je od 7. do 11. svibnja održan 4. Jugoslavenski rock-moment, manifestacija koja je i ove godine pokušala upozoriti na nova imena u domaćem rock and rollu. 

Organizatori su ove godine bili Polet, Omladinski radio i Centar za kulturnu djelatnost, a da je taj posao bio dobro obavljen, ne bismo po završetku YURM-a čuli kako je "mizerna posjećenost tokom proteklih večeri sramota za, nekad brojnu, zagrebačku rock-publiku", odnosno kako "u Zagrebu više, zapravo, i nema rock-publike". 

Lansirne rampe takvih kuknjava bili su neki od organizatora, razočarani, ponajviše, komercijalnim fijaskom. 

No, otužna atmosfera praznog Kulušića, inače elitnog okupljališta rokerskog svijeta, nije jedini razlog što je značajno r'n'r događanje (s)palo u lokalni glib. 

Zapravo, na snazi je ostalo staro pravilo po kojem svatko žanje onoliko koliko i kako je posijao, a mislim da je i dobro što je tako.

Ovogodišnji YURM izgubio je svoj uvodni dio, "pretfinalne" večeri koje su tokom posljednje tri godine postale sastavni, a osim toga i najkorisniji dio manifestacije. 

Ti su koncerti bili održavani u Lapidariju i imali su nekoliko nenadomjestivih funkcija. 

U toku mjesec dana, zagrebačka je publika (koja, čini mi se, još nije izumrla) u petnaestak večeri upoznavala dio grupa (obično četrdesetak) prijavljenih za YURM, dakle onih koji su prošli prvu selekciju. 

Na taj je način omogućena svojevrsna "kontrola" rada organizatora, a to ovaj put nije bilo moguće: YURM '85 bio je obavijen zastorom tajni i nedoumica, da bi se na kraju, jednostavno - desio!

"Pretfinalne" večeri prošlih Yu-rock momenata nisu imale natjecateljski karakter, već su služile kao pomoć pri izboru uistinu najboljih, onih koji materijal snimljen na kasetama-prijavama mogu i dostojno prezentirati u živo, te da tokom mjesec dana "dižu temperaturu" i pripremaju teren za završne večeri. 

Zato se i nije događalo, kao ove godine, da finalnim večerima u Kulušiću prisustvuje po dvadesetak posjetilaca, pred kojima nove nade YU-rocka moraju svirati. 

Time je srozan image ne samo YURM-a već i GSC Kulušić.

Za pet mjeseci trajanja ovoljetne manifestacije (prije toliko je vremena, naime, objavljen prvi poziv za sudjelovanje), osim jednog površnog pregleda prispjelih kaseta, komisija je recenzirala radove samo petnaest grupa — onih koje su nastupale u Kulušiću. 

Ostale kasete kao da je progutao mrak, a, navodno, bilo ih je oko dvjesta

Prošlih je godina svaka prispjela kaseta bila preslušana, i njen je sadržaj bio komentiran na stranicama tjedne štampe, tako da je akcija uistinu i trajala i postojala. 

Ovaj put nismo uspjeli saznati čak ni tko se sve prijavio. 

Takav šlamperaj ide na dušu "organizatora" YURM-a '85 - Poleta i Omladinskog radija, koji su od početka akciji pridali minorno značenje, posvećujući joj zanemarivo malen prostor. 

Ipak, veliki odaziv grupa posljedica je autoriteta i kvalitete prošlih Yu-rock momenata, a i činjenice da je obavijest o početku YURM-a objavio i domaći mjesečnik posvećen isključivo rocku - beogradski ROCK. 

Kako se osjećaju (i što o novom YURM-u misle) članovi sastava koji nisu izborili pravo nastupa, pa nisu spomenuti nijednim retkom, ne znam, ali na njihovu bih se mjestu osjećao potegnutim za nos.

Četvrti YURM ostat će upamćen ponajviše po tome što su organizatori uspjeli prvi put izdvojiti sredstva za izradu plakata, šteta je samo što ih nisu uspjeli i izlijepiti do početka manifestacije.

U pet dana, Yu rock moment promovirao je i upozorio na grupu Padot na Vizantija iz Skopja, grupu nadmoćnu ostalim konkurentima. 

Skopljanci bi po svom potencijalu mogli dostići pozicije, na primjer Lačnog Franza, no bojim se, poznavajući sudbinu sličnih sastava, da bi na tom kult-statusu mogli i ostati ako nastave pisati tekstove samo na makedonskom jeziku. 

Iznad tmurnih oblaka YURM-a '85, koji su činili ostali sudionici, nadvijenih nad domaći rock, izvili su se još samo zagrebački vokalno-instrumentalni dječji vrtić, koji djeluje pod imenom Waldorf, simpatična grupa čiji su temelji zakopani duboko u funku, nadograđeni zvucima Šarla akrobate i industrijskog rocka, te pet Primorki nazvanih Cacadou, pristojna pop-grupa, kvalitetnija od svojih novosadskih kolegica.

Neke grupe (Marcus 5, La Strada, Radost Evrope) svojim su koncertnim, diskografskim i inim djelovanjem odavno probile okvire neafirmiranosti, pa su samim time to "nova imena" samo za površne pratioce događanja na domaćoj rock-sceni. 

Ostaje, dakle, nejasno po kojem su ključu oni uvršteni u službeni dio programa. 

Osim što su kvalitetom i uvjerljivošću razbili anemičnu atmosferu ovogodišnjeg YURM-a, dotičnim su grupama ti koncerti pomogli da prikupe nove poklonike. 

Kvaliteta ostalih sudionika bila je ispod, a počesto i daleko ispod razine podnošljivog, pa je šteta pišući o njima trošiti prostor.

Od dvanaest sastava koje je YURM promovirao, na ploču, sudeći po postojećim odnosima u diskografskom biznisu, mogu računati samo Cacadou i, eventualno, mladi Makedonci (u slučaju trenutne lucidnosti nekog od disko-moćnika). 

Za ostale je potpis na ugovoru o izdavanju ploče pri nekoj značajnijoj diskografskoj kući, za sada samo san!

Valja se držati za slamku povjerenja kako nam je ovogodišnji YURM ponudio najbolje od dvjesta prispjelih grupa i kako iz tog tuceta treba očekivati nasljednice grupa kao što su bile one koje su afirmirali prošli YURM-ovi: Xenia, U škripcu, Animatori, Laki pingvini, Elvis J. Kurtović i njegovi Meteori, Dorian Gray, Psihomodo pop, Kongres, Videosex, Trotakt projekt, Sexa, Trobecove krušne peći, Automobili... 

Mislim da oni koji su uspjeli izdržati svih pet večeri na YURM-u '85 imaju za sumnju debele razloge.

Napisao: Boro Kokan, obrada: Yugopapir (Studio, maj 1985.)




Podržite Yugopapir: FB TW Donate