Gde letuju popularni Jugosloveni '70: Miljenko Smoje, Ljuba Tadić, Gordana Bonetti, Nikica Kalođera



Jun 1970: Krajem juna očekuje se početak emitovanja nove humorističke serije o kojoj već bruje svi jugoslovenski mediji - ime joj je "Milorad", naslovnu ulogu tumači Dragan Zarić, a publika se posebno raduje ponovnom susretu sa najpopularnijim domaćim komičarom Miodragom Petrovićem Čkaljom. (Serija će tek neposredno pred emitovanje dobiti slikovitiji naziv - "Ljubav na seoski način") ... Noviteti u prodavnicama ploča: Dalibor Brun "Ovaj život s tobom", Džentlmeni "Ona je moja", Zlatko Golubović "Preko sedam mora", Lola Novaković "Tipitipiti"... Ipak, daleko najviše se traži i prodaje (u Jugoslaviji upravo objavljena) longplejka Bitlsa "Let It Be"... Sledi treći, poslednji deo ankete koju je magazin Start objavio ovog meseca - novinar Aleksa Vojinović postavio je poznatim ličnostima sasvim očekivano pitanje: 


Gdje ćete, s kim i kako provesti godišnji odmor?





MILJENKO SMOJE: Oštija, ma kake vakance! Meni je lipo u mom bilom Splitu i ni za kake pare ne bih ariva nikud. A i kud ću? Redovno pišem "malog Marinka" i "čakule", to mora izać, a i meni se nikud ne ide. Ne mogu izbivat duže od pet dana, eventualno do Hvara ili Brača. Ne dan nijednom mulcu da službeno otputuje na otoke, u Vlašku već da. Nema ničeg lipšeg od ribe na brudet i jedno pet, šest, sedam, osam, devet litri dobrog vina. To je moje litovanje. E, naravno, triba uzest i mudantine ... Nekako kako sam stariji sve mi se manje napušta obala, ne ide mi se nikud. Teško je bez brudeta i dobrog vina!


GORDANA BONETTI: Idemo na more kao pravi nomadi, s punim paket-tregerom u automobilu. Kućimo se po drugi put, sada u Postirama na otoku Braču. Kako ulazimo u kućicu s golim zidovima, morat ćemo prionuti da je dotjeramo u red za stanovanje. Moj je zadatak da se pobrinem za dekoracije, u prvom redu da postavim zavjese. Tek kada sve bude gotovo moći ćemo uživati u moru i kupanju. Radujemo se što ćemo ljetovati pod vlastitim krovom i što ćemo biti svoji gospodari u cijelosti. Za predvečerje i noć predvidjeli smo: remi i kanastu.



NIKICA KALOĐERA: Zvuči pomalo apsurdno: od silnih festivala gotovo neću imati prilike da se okupam u moru. Moji su se već pomirili s tim. Šta bih dao da mogu navući masku za podvodni ribolov i prošetati ispod morske površine, i to miroljubivo: bez puške i harpuna. Takve šetnje ispunjavaju me posebnim zadovoljstvom. Divan je taj podvodni svijet, toliko raznolik, bujan. Ako je još pri tom prvi telefon toliko udaljen da me ne mogu pozvati iz mora, ja sam najsretniji čovjek na svijetu. Uspijem li "ukrasti" nekoliko dana, naći ću se s porodicom na Jadriji kod Šibenika.


LJUBA TADIĆ: Pre svega ja se ne volim odmarati, meni je to dosadno. Sediš tako dokon, hvataš zjake, ne znaš da li bi levo ili desno, i na kraju otkriješ da ti je lepše bilo kod kuće. Jeste, tako mu to nekako dođe. Uzmem, recimo, igraće karte i onda celu večer slažem pasijans. Ponet ću ih i sada. Valjda će se naći društvo za neku partiju. Gde ćemo? Otkud znam? To se uvek odredi u posljednji čas. Na svaki način negde na more, i ako je ikako moguće s društvom. Ukrcat ćemo se na brod verovatno u Splitu, a gde ćemo završiti - ko zna. Bitno je da su karte u džepu, ne brodske, već one za remi i pasijans.


ASJA KISIĆ: Za mene će biti pravi odmor ako me prolaznici neće zaustavljati na ulici i zapitkivati: "A kad će vas dotur Luidji odvesti pred oltar?" Mnogima je to postala opsesija, a valjda neki vjeruju da sam doista tolika jadna kao Bepina na malom ekranu. I tako zbog svog posla u kazalištu i "malog mista", ja sam željna jedino mira i sna; da se naužijem spavanja do mile volje, da nikud ne putujem. Stoga se neću udaljavati od Splita i - madraca za sunčanje. Htjela bih barem desetak dana prije nego što počne snimanje nove serije zaboraviti da sam za stotine hiljada ljudi - šjora Bepina.

Tekst: Aleksa Vojinović, obrada: Yugopapir (Start, VI 1970.)


Ljetovanje 1970 (1. dio)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate