Media Mix, novembar '84: "Balkanski špijun", Sastanak bez dnevnog reda, Aska, Zvezda - Hajduk...



Pre nego što je postao kultni film jugoslovenske kinematografije, "Balkanski špijun" dobio je niz negativnih kritika u domaćoj štampi - jedan od onih koji ga je vešto branio bio je Studijev filmski kritičar Darko Zubčević ... Sledi podsetnik na prvi novembarski "Sastanak bez dnevnog reda" Saše Zalepugina, jedan od tipičnih kolažnih TV programa te 1984. godine, u kojem su svoju novu funky ploču predstavile devojke iz grupe Aska (o njima je pisao magazin Auto svet), a specijalni gost bio možda najpoznatiji svetski harmonikaš Peppino Principe, koji je tih dana boravio u Zagrebu ... Bila je to nedelja u kojoj se igrao derbi Crvena zvezda - Hajduk (reportaža sa utakmice emitovana je odmah posle "Sastanka bez dnevnog reda"), a tim povodom zavirićemo i u Tempo, gde se uveliko nagađalo ko bi mogao da bude novi trener Crvene zvezde - zar i Ćiro Blažević?!            

3. deo




"Balkanski špijun" režirao je beogradski debitantski duet - kazališni pisac Dušan Kovačević (pisac scenarija) i Božidar Nikolić (snimatelj). Kovačević je svoj kazališni tekst preradio u sigurno jedan od najboljih scenarija nastalih u nas posljednjih desetak godina. 

On je već i prije napisao nekoliko vrlo zanimljivih scenarija, kao sto su oni za Šijanove filmove Ko to tamo peva i Maratonci trče počasni krug, te za Paskaljevićev Posebni tretman, no Špijun ih sve nadmašuje po duhovitosti, gotovo savršenoj dramskoj konstrukciji, profiliranosti likova, konciznosti dijaloga i višestrukoj mreži asocijacija, koju rasprostire u gledaočevoj glavi. 

Glavno je lice Ilija (sjajni Danilo Bata Stojković) koji se kod kuće, pred ženom (Mira Banjac) i kćerkom (Sonja Savić), ponaša poput diktatora. Neprestano je u nekakvom ideološkom grču. Svi su mu sumnjivi, svi rade protiv njegovih čeličnih političkih uvjerenja. Zbog tih je (staljinističkih) stavova Ilija u mladosti sjedio u zatvoru. 

Sada pati od političke paranoje da ga svi "promatraju" i špijuniraju. Ilija na kraju projicira svoju maniju gonjenja "na van" - najprije patološki sumnja, a zatim počinje i stvarno uhoditi svog nevinog podstanara. Podstanar se vratio kao bogati gastarbajter iz Pariza i namjerava otvoriti luksuznu krojačku radnju u Beogradu. 

No, Ilija je siguran da su ljudi s kojima ovaj kontaktira puke izdajice, a podstanar je (Bora Todorović) špijun neke "imperijalističke sile". Ilija zajedno s bratom, koji mu je fizički i duhovni dvojnik (također vrlo dobar Zvonimir Lepetić), "uzima stvari u svoje ruke". Podstanara slijede na svakom koraku, prisluškuju pa, bezobzirno ga fizički napadaju, a Ilijina obitelj trpi tu opsesiju što se pretvara u ludilo. 

Njegov je kraj tragikomičan. Iliju bi se najkraće moglo opisati kao čovjeka koji je izgubio vlastitu slobodu zbog stanovite ideološke narkoze pod koju je potpao. Zbog nje nema više dodira sa zbiljom, već samo s njenim pseudo-ideološki filtriranim surogatom. 

U dramskom pogledu, to se manifestira i kao postupna brutalizacija Ilijinog ponašanja prema okolini i kao njegov, potpun nedostatak smisla za humor. Ilija, jednostavno, više nije u stanju da sumnja u ideje, već samo u ljude. 

Kovačević i Nikolić nisu ni pokušali deteatralizirati strukturu kazališnog teksta, nego su ga jednostavno "provjetrili" filmskim realizmom. To im se i najviše prigovara. "Očekivalo se" da se taj tekst, u duhu današnje mode, "stilizira", da mu se naglasi ili sakrije teatarsko "porijeklo", a onda ga se "filmski preobrazi". 

Kao da bi svi znali bolje režirati taj scenarij od Kovačevića i Nikolića - mogao se steći dojam još u Puli. 

Na žalost, ti prigovarači nemaju vlastit kazališni, odnosno filmski svijet, a Kovačević ga i te kako ima. Između savršene režije ničega i pomalo nesigurne režije nečega - ja uvijek biram ovo drugo. 

Doista, Špijun je filmski (ili, ako hoćete - kazališni) tekst koji je sam režirao film. U paradoksalnoj situaciji u kojoj se danas nalazi jugoslavenski film - to je vrlo mnogo. 

Naša kinematografija nije svakako prva na svijetu što se našla u krizi, a nove joj ideje mogu dati očito samo osobe izvan strogo filmskog profesionalnog kruga. 

Kada se prije rata u francuskoj kinematografiji, recimo, pojavio popularni kazališni pisac Marcel Pagnol sa svojim istinitim, odlično glumljenim tekstovima, ali filmovanim tobože na način "snimljenog kazališta", trebalo je proći prilično vremena da se spozna da je, kako je utvrdio kritičar Andre Bazin, "sve film što je pred kamerom", pa i to što je radio Pagnol.

U eri kina koje se samo gleda, Kovačević je podsjetio ne samo "nestručnu" publiku već i svoje filmske kolege da je veliko umijeće raditi i kino koje se sluša, u kojem riječ uravnotežava filmsku vagu sa slikom, pa se film ne obraća samo gledaočevu oku i osjećaju nego i inteligenciji. (Darko Zubčević) ☆☆☆☆








Nedjelja, 4. XI, 15:25 - Sastanak bez dnevnog reda 


Saša Zalepugin (foto: Studio)

Iz niza raznovrsnih priloga izdvajamo: razgovor s Edom Ljubićem, popularnim pjevačem narodne i zabavne glazbe između dva rata; reportaža o novostima u svijetu visoke mode; kako se odnosimo prema paraplegičarima; reportažu o Singapuru; razgovor sa članovima omladinske studentske ekspedicije koji se spremaju provesti godinu dana u Africi.

U muzičkom dijelu nastupaju: Zrinko Tutić, Aleksandar Mežek, Milo Hrnić, grupa Xenia, AerodromAska. Specijalni gost emisije je virtuoz na harmonici Peppino Principe.

Ekskluzivno, zahvaljujući saradnji Jugotona i Virgin Records, na samom početku emisije, premijera najnovijeg visokobudžetnog video-spota "The War Song" grupe Culture Club... 




- Dat ću vas uhapsiti - povikala je ministarka kulture Furcova - svojom ste interpretacijom uvrijedili našeg klasika Rimski-Korsakova!

Bilo je to u Moskvi, prije četvrt stoljeća, nakon koncerta što ga je održao talijanski harmonikaš Peppino Principe.

On je, naime, izveo i svoju obradu "Bumbarova leta" u ritmu boogie-woogieja.

U to je u garderobu ušao Aram Hačaturjan, slavni kompozitor "Plesa sa sabljama" i "Spartaka" i direktor Moskovskog konzervatorija, i rekao:

- Stanite, drugarice ministarko, ja želim otvoriti katedru za harmoniku i povjeriti je Peppinu Principeu!

Dakako, Peppino nije završio u zatvoru, ali nije mogao ni prihvatiti laskav poziv zbog mnogobrojnih obaveza za koncerte koje je imao dogovorene godinu unaprijed.

A malo poslije tog događaja, međunarodni žiri, kojemu je predsjedavao Art van Damm, dodijelio mu je "svjetskog Oscara za harmoniku", i to upravo za tu obradu "Bumbarova leta".

Peppino Principe drži tu titulu već 25 godina!

Zato ga je na nedavnoj televizijskoj emisiji RAI-a voditeljica predstavila slijedećim riječima:

- Veliki glazbenici dobivaju nadimke kao vladari: tako postoji Nat King Cole, dakle kralj, Duke Ellington, dakle vojvoda, a naš gost je Peppino Principe, dakle Princ (to mu već njegovo prezime kaže).

Toliko za one mlađe koji ga ne znaju.

Ljubitelji glazbe, a pogotovu tog instrumenta (koji je upravo zaslugom Principea od ove godine uveden u nastavu talijanskih konzervatorija), znaju Peppina jer je mnogo puta gostovao u Jugoslaviji.

Nedavno je bio opet u Zagrebu radi dogovora za LP-ploču koja mu uskoro izlazi i usput održao predavanje za male harmonikaše RKUD-a "Ognjen Prica" i "Slovenskog doma".




- Volim Jugoslaviju, volim Zagreb, volim mlade i želim da im pomognem koliko mogu - rekao nam je Peppino. - Zato sam rado pristao na poziv talijanskog kulturnog centra iz Zagreba da održim seminar za mlade harmonikaše zagrebačkih muzičkih škola. Nastupio sam i na otvaranju Jazz Faira, te svirao za TV-emisiju Sastanak bez dnevnog reda.

Peppino Principe rodom je iz južne Italije, ali je godinama bio vezan za Milano, a sada živi s obitelji u malom mjestu nedaleko od Ancone i Castelfidarda.

Gotovo stalno putuje: od SAD do SSSR, od Australije do Japana (u Japanu je nedavno izdana LP-ploča na kojoj Japanci sviraju Peppinove kompozicije za harmoniku i komorni orkestar) pa bi se moglo reći da je on svjetski putnik.

Na talijanskoj TV nastupa stalno, a prije dvije godine nastupio je u osam polusatnih emisija.

Ima vrlo širok repertoar, snimio je dvadesetak LP i 80 singla širom svijeta, a sveukupno je prodao više od 10 milijuna ploča. Ne dokazuje li ta laskava brojka njegove kvalitete i popularnost?

Bilo da svira na električnoj, elektronskoj, cordovoxu ili običnoj klavirskoj harmonici, kod njega se uvijek ispoljuju muzikalnost i virutoznost.

Ima poseban stil obrade popularnih melodija ili briljantnih točaka, kao što su "Karneval u Veneciji", "Crne oči", ili već spomenuti "Bumbarov let".

Popularni dječji festival iz Bologne, Zecchino d'oro (Zlatni dukat), što ga svake godine prenosi Eurovizija, a gledaju i naši TV-gledaoci, njegova je zamisao: zajedno sa Cinom Tortorellom, koji je još i danas voditelj te emisije, osnovao je taj festival i vodio orkestar prvih osam godina.

Osim toga, vrstan je aranžer (aranžirao je, na primjer, i poznatu Modugnovu pjesmu "Dio, come ti amo", koja je pobijedila na Sanremu '66), a kao kompozitor imao je također značajnih uspjeha: njegov karakteristični tango "El Bandido" već se dvadesetak godina izvodi širom svijeta, a njegova "Vigliacca" ("Zar ne znaš", u prepjevu Dragana Tokovića) dosta se svirala i pjevala u nas šezdesetih godina.

No o Peppinu ne valja pričati, treba ga slušati i vidjeti kako svira, a za to nam se pruža mogućnost u nedjelju, u emisiji Sastanak bez dnevnog reda. (Mario Kinel)



Kada je Aska videla vučka, počela je da igra, igra, a on je zabezeknuto, gledao, gledao... Znala je da dok igra on je neće dirati. Posle je vučko otišao u Sarajevo da gleda umetničko klizanje, a Aska počela da peva na radiju. Ali da bi pevala morala je da se preseli u estradnu šumu gde su vukovi mnogo veći i strašniji i tek tada shvatila da se od vukova igranjem može spasiti samo u lepim pričama.

- Nas tri smo Aska, a svuda oko nas su vukovi - objašnjavaju svoje bavljenje muzikom tri devojke iz estradne bajke. - Vukovi su na estradi u novinama, na radiju, televiziji, a mi se od njih branimo umetnošću.

Aska (foto: Auto svet)

Secate li se "Aske" (naglasak na glagol sećati)? To su one devojčice koje su nas zastupale na onom festivalu gde je sve poznato unapred. Na toj tzv. "Evroviziji" bile su lepe, simpatične a uz to su još i dobro pevale, ali kako to kod tih vukova ne pali (očigledan dokaz da se knjige slabo čitaju), završile su negde pri dnu tzv. evropske lestvice.

No, nije ni to najgore. Posle je sestre Barudžija pojeo vuk zvani Danijel, tako da je Snežana Mišković ostala jedina prava "Aska" sa jasno izraženom namerom da nađe novo društvo. Potom su se devojke menjale, menjale i nijedna nije toliko dobro igrala (hoće reći: pevala) da je ne pojede vuk.

I tako sve do pre nekoliko meseci kada je postava kompletirana. Ko su sad Aske - tačnije, ko je sad u grupi "Aska"?

Tu je Snežana Mišković, most između generacija, šef grupe i idejni vođa (nepravilno vođica). 

Nešto mlađi član je devetnaestogodišnja Mahmud Nariman, Jugoslovenka po majci, Iračanka po ocu, koja grupi daje internacionalni "šmek". 

Najmlađa je (po godinama i po stažu) Snežana Ristivojević, učenica trećeg razreda usmerenog obrazovanja.

"Aska" je grupa u kojoj su lični afiniteti potpuno u službi uspeha tima. Nera (Mahmud Nariman) je student Fakulteta muzičkih umetnosti, odsek teorija. Snežana Mišković je apsolvent Ekonomskog fakulteta. Za diplomski je uzela temu: Privredna propaganda u produkciji ploča, a svoje znanje je iskoristila u pripremanju terena za novu ploču koja će, možda, izaći istog dana kada i ovaj broj "Auto sveta". 

Ploču izdaje "Diskos", pesme je napisao Nenad Stefanović-Japanac, osim jedne, koju je napisao Bata Pavlović.

Pa, srećno "Aska" i čuvaj se vukova! Jer ni oni nisu ono što su nekad bili. ("Auto svet")






Crvena zvezda je odolela svim pritiscima i nije smenila trenera Gojka Zeca posle debakla u tri uzastopna derbija (Dinamo, Hajduk, Partizan), iako je već tada mera bila prevršena, jer se još nije stišao ni gnev zbog ispadanja u prvom kolu Kupa Uefe.

Među kandidatima: J. Aćimović
(foto: Tempo)
I ma koliko su tada članovi izvršnog odbora uveravali predstavnike "sedme sile" da i ne razmišljaju o promenama, jer to nije ni rešenje ni manir Crvene zvezde, jasno je da je odmah posle meča sa Sarajevom, započela "kampanja" o novom šefu stručnog štaba.

I dok Gojko Zec i dalje tvrdoglavo odbija i da razmišlja o mogućnosti da sam podnese ostavku, po svemu sudeći njemu će biti uručen otkaz. U kojoj formi, videće se uskoro.

Naravno, sada je najzanimljivije pitanje - ko posle Zeca ?

Varijanti je više, konkurenata takođe. Kako je ideja da na kormilo dođe Miroslav Ćiro Blažević ostala bez ozbiljnije potpore, pošto je teško verovati da će ga Grashopers pustiti usred sezone, opet se pominje neizbežni Miljan Miljanić.

Međutim, i on se ne može vratiti u januaru na Topčidersko brdo. Ipak, postoji solucija da se on sačeka, a da dotle prvi tim vodi Vukašin Višnjevac.

Naime, poznato je da bi Višnjevac radio sa Miljanićem i u paklu i da je on za njega još uvek najbolji trener na svetu, pa su neki važni ljudi iz uprave zamislili da Višnjevac samostalno vodi tim dok se Miljanić ne vrati i preuzme kormilo. Jasno, Višnjevac bi mu tada bio desna ruka.

Druga verzija: novi šef stručnog štaba treba da bude Ivan Čabrinović. Ovaj provereni stručnjak koji je svoje najbolje dane proveo u Galenici, koju je od Srpske doveo do Prve lige, nema prvoligaški pedigre, ali se njegovo znanje ceni.

Ipak, pitanje je hoće li se smeti u rizik, jer biti trener u Crvenoj zvezdi zahteva i veliko ime. Čabrinović je i pre nekoliko meseci bio u nekim kombinacijama i malo je nedostajalo da postane prvi saradnik Gojka Zeca, pa zato ne bi valjalo previše potcenjivati njegove šanse.

Najzad, i dvojica nekadašnjih fudbalera egzistiraju kao kandidati. To su Jovan Aćimović i Vojkan Melić. Iako su obojica još uvek pripravnici, prvi radi sa "petlićima" a drugi sa pionirima, neće biti veliko iznenađenje ako odmah uskoče u "kožu" glavnog trenera.

Za sada među ovim imenima treba tražiti novog trenera višestrukog šampiona, mada ima glasina da je Gojko Zec još uvek toliko jak da će ostati i sledećih šest meseci. Međutim, čini se, ipak, da su njegove šanse u prolećnom mandatu i - najmanje! (Tempo)


Sport na TV (3 - 4. XI): Nogomet u prvom planu 



Subota i nedjelja bogati su sportskim događajima na malom ekranu. Sportska subota, da tako kažemo, počet će utakmicom 11. kola prvenstva Jugoslavije "Sutjeska" - "Dinamo" (Z) u 13.30 sati na Prvom programu.

Bez obzira što su obje momčadi na začelju prvenstvene ljestvice trebala bi to biti zanimljiva utakmica. Bodovi su potrebni i "Sutjesci" i "Dinamu".

Zagrepčani jesenas još nisu zabilježili nijednu pobjedu u gostima. Pokušat će to učiniti u Nikšiću.

Sportski šlager dana je u 17.00 sati na prvom programu. U Ledenoj dvorani Doma sportova u Zagrebu u velikom košarkaškom derbiju ogledat će se aktualni prvak, trenutno drugoplasirana "Cibona" i vodeća "Crvena zvezda". To je utakmica 7. kola nakon koje će u domaćem prvenstvu uslijediti poduža stanka zbog turneje reprezentacije po SAD.

Imena kao što su Dražen Petrović, Aleksandar Petrović, Mihovil Nakić, Andro Knego... Stevan Karadžić, Predrag Bogosavljev, Zufer Avdija... mnogo obećavaju. Pripremite se košarkaški sladokusci!

I nedjelja počinje s nogometom. Na Prvom programu u 18.30 trebali bismo vidjeti reportažu s derbija 11. kola "Crvena zvezda" - "Hajduk". Obje momčadi su već u 1. kolu otpale s evropske klupske scene i sasvim se okrenule domaćem prvenstvu. Forma "Zvezde" je u usponu, ali ni "Hajduk" nije loš.

Na II programu od 15.55 bit će prikazana snimka s meča Savezne boksačke lige između "Pule" i titogradske "Budućnosti", a već u 16.55 počinje izravni prijenos s rukometne utakmice Prve lige muškaraca između zagrebačkog "Infosistema" (bivšeg "Medveščaka") i aktualnog prvaka Jugoslavije šabačke "Metaloplastike". (Studio, TŠ)


Obrada: Yugopapir (Studio, Auto svet, Tempo, novembar 1984.)


Izveštaj sa utakmice Crvena Zvezda - Hajduk


komentator: Vladan Stojaković



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)