Zagrebfest '84: Unatoč najsnažnijem pljesku Đurđici Barlović, slavili su Jasna Zlokić i Rajko Dujmić



Unatoč najsnažnijem i najdugotrajnijem pljesku koji je dobila Đurđica Barlović, publika u dvorani ipak se odlučila da Grand-prix festivala - Zlatnu notu - dodijeli popularnoj interpretatorici Jasni Zlokić koja je otpjevala pobjedničku skladbu "Povedi me" Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića

Prošloga tjedna je održan u Zagrebu trideseti po redu Zagrebački festival zabavne glazbe koji će ostati zabilježen i po dosad najvećem broju sudionika ali i po velikom posjetu publike. O tome da li su takvom neuobičajenom zanimanju za taj festival pridonijele dobre pjesme ili žal za starim dobrim vremenima, govori i ovaj report Studijevih izvjestitelja.

Večeri šansona, na kojoj nije bilo novih pjesama, nego je prvi dio posvećen djelima Vlahe Paljetka, a drugi retrospektivi dosadašnjih najuspješnijih šansona s proteklih festivala, počeo je jubilarni, trideseti zagrebački festival, najstarija i najuglednija naša zabavnoglazbena manifestacija.

Za razliku od kompozitora, koji za ovogodišnju, također jubilarnu, dvadesetu večer šansona, nisu pokazali neko veće zanimanje - ni po kvaliteti ni po broju poslanih radova - publika je ponovno pokazala da je šansona, pogotovu ona dobra, stara, i te kako zanima.

To je ujedno bio i pun pogodak umjetničkih rukovodilaca večeri šansona Arsena Dedića i Zvonka Špišića, koji su se, pregledavši prispjele radove, odlučili da nove zamijene starim, provjerenim i popularnim šansonama.

Veoma dobro zamišljenu večer u krcatom Dramskom kazalištu Gavelli otvorio je Rade Šerbedžija, kao voditelj u dijelu posvećenom Paljetku, podsjetivši na vremena kada je sve bilo šansona - od romanse do kupleta, od dalmatinske do mađarske pjesme.

Intimnu atmosferu povremeno bi prekidao pljesak namijenjen interpretatorima Paljetkovih pjesama, od kojih su neke, kao što su Fala, Marija, Popevke sam slagal bile dosad najčešće pripisivane drugim autorima ili smatrane narodnim pjesmama.

Sam Paljetak, koji je bio šaptač u HNK u Zagrebu, skladao je malen broj pjesama, ali ono što ie napravio, to je, kako kaže Špišić, antologijsko djelo.




Nakon prvog dijela večeri za koji je scenarij napisao Mario Kinel, gdje su kao izvođači briljirali rodonačelnici šansona Dedić, Špišić, Hegedušić, Diklić i ostali, novi voditelj Edo Peročević najavio je retrospektivu pjesama s proteklih dvadeset zagrebačkih festivala. 

Premda u tom dijelu popularnih šansona nije bilo nijedne Pere Gotovca, nezaobilazne ličnosti kad je riječ o zagrebačkoj šansoni - to je bila uspješna večer. 

Naime, Gotovac je na sam dan koncerta zabranio izvođenje svoje poznate šansone Još ne znam neke važne stvari, ne slažući se s izborom pjevača i orkestra. 

Je li Ibrica Jusić uopće i bio u kombinaciji, teško je reći, jer se već stanovito vrijeme, kako reče njegov brat Đelo Jusić, nalazi na turneji po Švedskoj, pa je tu šansonu, kojom se svojedobno Ibrica proslavio, trebao izvesti Đuka Čajić

Đuku i Važne stvari nismo čuli, ali zato smo čuli mnogo odličnih šansona, počevši od Ko crne ruže cvijet i Zadnjeg fijakera, pa preko Balade iz predgrađa, Starog Pjera, Trešnjevačke balade i Modre rijeke do Moj osmijeh i ja, te Da se razumijemo

Premda su se na pozornici pojavili naši najbolji pjevači, najviše pljeska upućeno je Gabi Novak, Nani Prša, Ivici Perclu, Zafiru Hadžimanovu i Radi Šerbedžiji.




Publika (i žiri) za domovinu



Druge večeri Zagrebfesta '84, u velikoj dvorani koncertne palače Vatroslav Lisinski održana je, pod pokroviteljstvom RO SUBNOR-a SRH i Saveza društava Naša djeca SRH Večer revolucionarne i rodoljubive glazbe.

Te je večeri oboreno nekoliko festivalskih rekorda. 

Oko 850 izvođača i zborova, a to se ne pamti ni na jednom domaćem festivalu, prošlo je festivalskom pozornicom, a sve njih najavljivali su tradicionalno dobar i bez ikakvog podsjetnika Ljubo Jelčić i njegova mlađa kolegica Ana Brbora-Hum

Pred ispunjenim gledalištem, to se također već dugo ne pamti, izvedeno je 17 melodija, podijeljenih u tri bloka: prvi s pjesmama iz revolucije, drugi s pjesmama današnjice i treći, završni, s pjesmama posvećenim domovini.

Publika u dvorani glasala je za pjesmu Dalibora Paulika i Milivoja Pašičeka Zemljo, naša zemljo koju je izvrsno otpjevao prošlogodišnji pobjednik zagrebačkog festivala Krunoslav Slabinac.

Toj je pjesmi pripao Grand-prix festivala Veliki crveni cvijet, djelo našeg istaknutog slikara Ivana Rabuzina.

Mlad, ali već afirmiran skladatelj Paulik izjavio je, primajući nagradu, "da mu je posebno drago što je to priznanje dobila pjesma namijenjena svima onima koji žive u ovoj zemlji".

Autori te veoma komunikativne pjesme, Paulik i tekstopisac i novinar Milivoj Pašiček, smatraju da je pjesma prihvaćena kod publike i zahvaljujući Krunoslavu Slabincu, pjevaču koji postiže uspjehe u raznovrsnim žanrovima naše zabavne glazbe.

Nagradu Veliki crveni cvijet, sliku Nikole Reisera, za najbolje djelo u cjelini - prema odluci stručnog žirija Društva skladatelja Hrvatske, dobili su autori skladbe Najtopliji kutak (također o domovini) Šime Stamać i Pajo Kanižaj, koju je otpjevao Mirko Cetinski uz dječje zborove Crveni oktobar i Trešnjevački mališani.

Ta je nagrada za Cetinskog, koji je već stanovito vrijeme odsutan s domaće scene (redovito gostuje po Kanadi, Australiji i SAD), uz tek izašlu veliku ploču Talijanski uspjesi, najbolji način za ponovni povratak domaćoj publici.

Redoviti sudionik posljednjih nekoliko zagrebačkih festivala, uspješni kantautor Ivo Fabijan dobio je, po odluci stručnog žirija, Crveni cvijet djelo Ivana Rabuzina za najbolji neobjavljeni tekst za svoju pjesmu U mome kraju koja također govori o jednom dijelu naše domovine, o Slavoniji, odakle je i izvođač te pjesme.

Opće je mišljenje da je ta večer, koja je završena retrospektivom revolucionarnih i rodoljubivih pjesama ne samo s dosadašnjih zagrebačkih već i svih jugoslavenskih festivala, dala nekoliko veoma dobrih pjesama što će brzo i lako naći svoj put do slušaoca.


U znaku pjevačica



Na trećoj večeri, pod zajedničkim znakom Kao vječne melodije, okupili su se dosadašnji festivalski pobjednici. 

Među pjevačima i skladateljima novin evergrina bili su Tereza Kesovija, Ivo Robić, Drago Diklić, Milan Bačić, Gabi Novak, Zdenka VučkovićZvonko Špišić, Arsen Dedić, te skladatelji, kao što su Fedor Kopsa, jedan od osnivača zarebačkog festivala, Ivo Korler, Marija Radić, Alfi Kabiljo, B. Sorokin i drugi. 

Kao i sve prijašnje večeri, i ta je završena retrospektivom na kojoj je šest veličanstvenih (sedmi, Slabinac je odustao) - Robić, Diklić, Kesovija, Novak, Špišić, Vučković - izvelo splet najpoznatijih melodija s proteklih trideset zagrebačkih festivala.

Najočekivanija i najrasprodanija večer svakako je bila ona završna - koncert zabavnih melodija hitova.

Zahvaljujući prije izdanoj festivalskoj ploči, publika je već unaprijed pjevušila neke buduće hitove.

U užoj konkurenciji našle su se četiri pjevačice - Jasna Zlokić, Đurđica Barlović, Snježana Naumovska i Neda Ukraden.

Unatoč najsnažnijem i najdugotrajnijem pljesku koji je dobila Đurđica, publika u dvorani ipak se odlučila da Grand-prix festivala - Zlatnu notu - dodijeli popularnoj interpretatorici Jasni Zlokić koja je otpjevala pobjedničku skladbu Povedi me Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića.

Druga nagrada publike pripala je pjesmi Đele Jusića i Jakše Fiamenga Majčine ruke u interpretaciji Snježane Naumovske, a treća nagrada pjesmi Samo ti i ja u interpretaciji Đurđice Barlović kojoj je pripala i nagrada za najbolji nastup u cjelini.

Poznati tekstopisac Mario Mihaljević, koji se te večeri pojavio i u ulozi duhovitog voditelja (njegovi zavidniji kolege tvrdili su da je imao i te kakvih razloga za duhovitosti) dobitnik je - zajedno sa Šešlijom i Jašekom - i nagrade stručnog žirija za pjesmu Traži se jedan Vanja u interpretaciji Nede Ukraden,

Žensku seriju nagrada donekle je poremetio Branko Blaće koji se prvi put javlja kao skladatelj pjesme Život po mjeri koju je i sam pjevao te dobio i nagradu za najbolje djelo u cjelini.

Plaketa SOKOJ-a za najbolje djelo u cjelini svih festivalskih večeri dodijeljena je pjesmi najmlađeg festivalskog kompozitora Kreše Klemenčića Suludi dan u simpatičnoj interpretaciji također mlade Ive Krajač.

Kako je na kraju tog dugotrajnog i po broju sudionika i publike rekordnog festivala zaključio njegov direktor Drago Diklić, dobili smo nekoliko dobrih pjesama i hitova, a pojava mladih skladatelja, tekstopisaca, osobito pjevača, najavljuje svjetliju budućnost tog tridesetogodišnjaka.

Zlatni vijenac tjednika Studio za najizvođeniju melodiju Zagrebfesta na radiju od festivala do festivala pripao je kompoziciji Srce od papira koju je Grupa 777 izvodila - prošle godine.

Napisao: Aleksandar Veljić, obrada: Yugopapir (Studio, novembar 1984.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)