Branko Likić i grupa Rezonansa donose dosta svježine i originalnosti na našu pop scenu!




Nema trenutka koji provodim u ljenčarenju. Stalno nešto radim, a sve svoje životne obaveze shvatam veoma ozbiljno. Sada ću upisati i postdiplomski studij. To samo potvrđuje moje mišljenje da jedan muzičar mora da ima veoma široko obrazovanje, a ne da bude samo ograničen na muziku. 

Džuboks, april 1976: Na muzičkoj pozornici, upravo u trenutku najvećih previranja, nedavno se pojavila još jedna grupa mladih muzičara koja je svojim radom uspjela unijeti dosta svježine i originalnosti na domaću pop-rock scenu. Brano i Branka Likić, Bobo i Darko Argus, Ljubo Pavlović, Josip Mijić i Mario Barišić ili jednostavnije "Rezonansa" jedan je od onih sastava koji bismo uz grupe "Buldožer", "Septembar" i "Parni valjak" slobodno mogli svrstati u grupu najvećih nada za 1976. godinu. 



Po svome stilu i zvuku "Rezonansa" se vidno razlikuje od mnogih dosadašnjih grupa.

To nisu heavy, ni funky, ni blues pjesme; radi se o dosta jednostavnim i prihvatljivim melodijama urađenim u jugoslovenskom folk-rock stilu.

Specifična instrumentalna postava sa dvojicom violinista i korišćenje nekoliko ne tako čestih instrumenata, (gloknšpil, klavinet) daju ovoj grupi svojstven zvuk.

Nakon dva veoma uspjela singla: "Nemoj meni branit moja nano" i "Trči čule", "Rezonansa" se u pravo vrijeme potvrdila svojim albumom "Nemoj meni... !" koji je izašao u produkciji diskografske kuće PGP RTB.

Ploča je snimana u novootvorenom studiju u Novom Sadu i urađena je koncepcijski.

Prva i druga strana ploče podjeljene su na dvije tematske cjeline.

Svaka strana albuma ima svoj naslov i prema tome pokušava stvoriti različitu, odnosno odgovarajuću atmosferu.

"A" strana ploče nosi naslov "Alaj bi se zabavljala" i na njoj su pjesme u kojima je maksimalno korišćen izvorni narodni melos.

Lirsko raspoloženje i atmosfera sela i njegovog dvorišta već nas dočekuje na samom početku ploče, sa cvrkutom ptica, nekim dalekim lavežom psa i melodijama "Sa suncem ranim" i "Ja pripadam njemu".

Ove dvije pjesme tematski su vezane kao i druge dvije pjesme sa ove ploče "Alaj bi se zabavljala" i "Ganga o prolaznosti" u kojima najviše dolazi do izražaja korišćenje narodnih folklornih motiva.

Branko Likić, kompozitor, pjevač i vođa grupe, kaže:

- U samome početku mi smo gajili muziku čije smo izvore tražili i nalazili po našim krajevima. Na primjer u pjesmi "Alaj bi se zabavljala" korištena su folk iskustva iz okoline sela Maoče kod Brčkog.

U stvari mi smo tu muziku prilagođavali našim savremenim instrumentima, radeći na izvornim tradicionalnim pjesmama koje su već odavno zaboravljene, prilagođavajući ih jednom novijem savremenijem zvuku.

One su bile i ostale narodne i nadam se da će kao takve biti i prihvaćene - kaže Branko Likić inače kompozitor, pjevač i vođa grupe.





Tek slede koncerti



Druga strana ploče zove se "Putevi i šetnje" i sastoji se iz pet pjesama među kojima se po svome sadržaju ističu kompozicije "Curica" i "Gradska tema sa tramvajem".

Na drugoj strani ploče, za razliku od prve, osjeća se prisutnost grada kao i atmosfera njegove urbane sredine.

Pomoću zvučnih efekata, kojima obogaćuje svoje melodije i aranžmane, "Rezonansa" još plastičnije dočarava i slika željenu atmosferu upotpunjujući tematiku svojih pjesama i dajući im jednu kompletniju cijelinu.

Sve u svemu, ako se uzme u obzir da je jugoslovenska folk-rock muzika još uvijek u povoju i da je njen izraz u eksperimentalnoj fazi, onda ovaj pokušaj "Rezonanse", kao i njen prvenac album "Nemoj meni...!'' svojom idejom i koncipiranim sadržajem zaslužuje punu podršku.

Vjerovatno da će njihov specifični zvuk i njihova muzika uskoro steći svoje prave slušaoce.

Jer svježina ideja, koja je prisutna i njihovim melodijama za sada je ono najvrednije.

Što se tiče daljeg rada grupe, Brano kaže:

- Mi u ovom sastavu djelujemo tek pet mjeseci i sa ovim što smo do sada uradili zadovoljni smo. U stvari tek sada i treba da se predstavimo publici onako kako to možemo i kako bi mi željeli.

Mi smo jedna od rijetkih grupa koja se još nije predstavila široj jugoslovenskoj javnosti sa jednom serijom koncerata ili većom turnejom.

Mislim da bi naši koncerti najbolje bili prihvaćeni u salama sa sjedištima, gdje bi publika mogla mirno da prati naš koncert bez onog obaveznog guranja. 

Na primjer, koncert grupe "Rezonansa" od četiri sata, šest i osam sati. Kao kino predstava.

Uvjek će postojati interes za grupama zabavljačima koje sviraju na igrankama, ali mislim da sazrijeva jedno vrijeme, uporedo sa sazrijevanjem slušalaca, koji osećaju potrebu za grupama uz koje neće samo igrati nego će ih moći pažljivo slušati i gledati.

Za grupu "Rezonansa" - kao učenike u posljednje vrijeme sve aktuelnije "sarajevske pop-škole", slobodno možemo reći da je sa uspjehom i "maturirala", a što potvrđuje i njihov "maturski rad" prvenac - album "Nemoj meni... !"

napisao: Želimir Altarac - Čičak, obrada: Yugopapir (Džuboks, april 1976.)






*****



Džuboks, maj 1978: Verovatno se svakom novinaru desilo da je svjestan nepravde koju čini ljudima o kojima piše. To je, možda najizraženije u rok-muzici, jer izuzetno brz tempo ponekada dovodi do stanja kada jednostavno zaboravljamo neke pjevače i grupe. I onda je potreban poseban razlog da bismo ponovo više pažnje posvetili "otpisanim". A neki od njih su sve to vrijeme intenzivno stvarali!


Ovo navedeno izgleda da bi najbolje odgovaralo sastavu "Rezonansa".

Mnogi od čitalaca potpuno su zaboravili da brat i sestra Likić sa svojim prijateljima - muzičarima i dalje egzistiraju na našoj muzičkoj sceni i to veoma uspješno.

Rezonansa: Povratak "otpisanih"
(foto: Dragan S. Stefanović)
Nedavno je Brano povodom izlaska svog prvog singl-ostvarenja priredio veoma prijatno i toplo muzičko veče u kojem se u potpunosti prezentovao kao kompleksna muzička ličnost.

Uz podatak da je grupa "Rezonansa" samo tokom protekle godine imala više od 100 koncerata i nastupala na festivalima kao što je "Vaš šlager sezone", Internacionalni festival revolucionarne pjesme u Berlinu, Festival revolucionarne pjesme u Mostaru, na proslavi Kongresa USAOJ-a, na mnogim radnim akcijama...

Sve u svemu i previše razloga da bi se prostor posvetio razgovoru sa Branom Likićem, idejnim vođom sastava, kompozitorom, aranžerom, piscem tekstova i bas gitaristom u sastavu.

Razgovor sa Likićem odvijao se u dva pravca.

Jedan je saradnja sa grupom, a drugi samostalni rad.

- Tako da je prvo pitanje vezano za analizu protekle godine.

- Prošla godina je za "Rezonansu" u isto vrijeme i veoma uspješna, kao i pomalo neuspješna. Cjelu godinu posvetili smo proslavi i obilježavanju Titovih i naših jubileja.

Bili smo angažovani od strane Saveza socijalističke omladine Bosne i Hercegovine, tako da smo učestvovali na veoma velikom broju koncerata, a pripremali smo i snimili long-plej ostvarenje sa revolucionarnim kompozicijama.

Još ne znamo koji ćemo od dva naziva koristiti. Jedan je "Pjesme o Titu, domovini i izgradnji", a drugi "Procvjetala ljubičica plava".

Imali smo nastupe u Berlinu, Mostaru, Bihaću ...

Sve u svemu - veoma naporna, ali radom ispunjena godina.


Povratak roku



- U samom zvuku grupe došlo je do nekih promjena. U čemu se one ogledaju?

- Grupa se ustalila u načinu sviranja. On je, umnogome promjenjen u samom muziciranju, kao i u muzičkoj koncepciji. Mi smo sada u prvom redu rok grupa i želja nam je da nas tako i publika prima.

Gotovo i da nema više mog koketiranja sa folklorom.

On se u našoj muzici sukcesivno gubi, tako da publiku ne treba iznenaditi ukoliko on i nestane.

- Rekao si da je prošla godina bila pomalo i neuspješna za "Rezonansu".

- Taj neuspeh je baš vezan za stvaralaštvo na rok-planu, naročito kada su diskografska ostvarenja u pitanju. Jer, zbog prezauzetosti nismo bili u stanju da snimimo nekoliko pjesama, tako da publika dobije pravu sliku našeg novog muzičkog opredjeljenja.

- Aktivnost grupe, koja je bila daleko od rok-plana uslovila je i nepojavljivanje napisa o "Rezonansi" na takozvanim rok-stranama.

- Naše djelovanje je praćeno u štampi, ali su napisi većinom bili na onim stranicama na kojima se nalaze domaće aktuelnosti, značajne manifestacije, proslave, smotre ...

- Rezonansa nije prva folk-rok grupa koja prelazi na pravo rok-muziciranje. Prije njih to su uradili "S vremena na vreme".




Da li to znači da sastavi kreću linijom manjeg otpora i priklanjaju se stilu koji se u potpunosti dokazao kod publike ili je to mjenjanje ubjeđenja?

- Teško je upoređivati rok koji sviraju sada "S vremena na vreme" i ono što mi predstavljamo. I kod njih su još uvijek primjetni tragovi folklora kao i kod nas.

Razlika između nekadašnjeg mog stvaralaštva i sadašnjeg najviše je u tome što je nekada meni osnova bio folklor, a sada je on primjetan samo u tragovima.


Prekid sa folkom



- Kako je došlo do te iznenadne promjene?

- To nije toliko iznenadno. To je više onaj prirodni slijed drugovanja sa muzikom. Ja sam i počeo kao rok stvaralac i muzičar pa sam tek onda počeo koristiti folklorne motive, jer sam išao u narod i skupljao ih.

Razlika će biti očita kada se uporede dva longplej ostvarenja.

Na prvom albumu ima dosta tradicionalnog folklora. Ja sam istraživao po selima, tako da na tom ostvarenju ima i tradicionalnih pjesama, recimo ona iz sela Maoča.

Drugo ostvarenje na 33 obrtaja biće u potpunom znaku rokenrola i mog pristupa ovoj vrsti mizike. To će biti onaj rok koji je u meni tokom desetak godina sazrijevao.

- Ovo što si do sada spominjao bilo je vezano za tvoju aktivnost na stvaralačkom planu u "Rezonansi". Kako napreduju tvoja solo-ostvarenja?

- Krajem prošle godine snimio sam materijal za svoj prvi samostalni singl, koji se ovih dana pojavio na disko-tržištu. To je, u stvari, pronalaženje jednog ventila, koji mi je bio izuzetno potreban, jer ne volim jednostran rad i bilo mi je potrebno "muzičko ispražnjavanje" i na drugoj strani.

U tom samostalnom radu primaran je autobiografski rad.

To su pjesme koje su striktno vezane za mene i razlikuju se po stilu od onoga što izvodi "Rezonansa". To su obično balade, ali sa jednim modernijim tonom.

Ovo je samo početak, a nastavak će biti u mom prvom samostalnom longplej ostvarenju.

U stvari, ja već imam u potpunosti gotov materijal za veliku ploču, ali čekam da neke pjesme u meni "sazriju", kao i da im dam jedan moderniji oblik.

Te pjesme su već godinu-dvije u kajdankama, ali uz sve dodatke još ću naročitu pažnju posvetiti svom novom načinu pjevanja.

- Ipak i u samostalnim ostvarenjima tebi će u mnogome pomagati muzičari iz grupe.

- Pa, nakon prvog slušanja singla ljudi će možda reći da nema neke veće razlike između mene i "Rezonanse" možda najviše zato što su me na "b" strani (koja će po mom mišljenju postati veći hit od naslovne) pratiti članovi sastava.

Dovoljno je da slušalac čuje pored mog i Sekin glas i odmah misli da je to "Rezonansa". Želja nam je bila da skok od grupe ka samostalnom ne bude suviše nagao.

Rezonansa na posteru RTV revije (foto: Dragan S.
Stefanović): Ovaj poster u većoj rezoluciji, veličine
16 MB, možete da preuzmete - OVDE  


Istraživanja



To smo najviše učinili zbog disko-kuće, jer bilo je potrebno da singl bude dosta komercijalan da bih imao više šanse za daljnje istraživanje.

Odgovornim ljudima u disko-kućama u prvom redu je stalo do komercijalnog efekta, a imaju veoma malo razumjevanja za samostalne eksperimente, muzička istraživanja, lične doživljaje muzike...

- U godini u kojoj si bio do maksimuma angažovan na stvaranju i izvođenju revolucionarnih i rodoljubivih pjesma ti si stvarao sasvim nove kompozicije. Dakle, to nisu bile obrade već postojećih. Šta je tebe vodilo i muzički, a i - tekstualno da stvaraš baš takve pjesme?

- Pronašao sam neke nekomponovane tekstove o Titu i Revoluciji, neke sam napisao, a autor nekoliko tekstova je i Seka i dao sam im jedan novi oblik. To će se najbolje vidjeti na mojoj novoj ploči.

U muzičkom izrazu ima dosta sadašnjih formi, kao što je rok, ali ni u jednom trenutku ne gubi se ona kompaktnost muzike i teksta. Mislim da je to veliki doprinos u stvaranju revolucionarnih i rodoljubivih pjesama.

Do sada sam dobio dosta komplimenata za svoje stvaralaštvo, a jedan od najdražih bio je u Mostaru nakon izvođenja kompozicije "Neretva", kada mi je prišao Oskar Danon i čestitao mi.

Rekao je da je u toj pjesmi osjetio i topove i bitke i puške i ranjenike ...

Dakle, i ja sam u potpunosti osjetio tekst prije nego što sam ga upotrebio za pjesmu.


Revolucionarne pjesme



Potrebno je da se ova vrsta pjesama stvara kada god autori osjete potrebu, a ne da ih komponuju specijalno za neke smotre. Ja sam te pjesme osjetio još prije dvije godine i cijelo vrijeme sam ih razrađivao.

Radio sam pjesme i za pozorišnu predstavu zeničkog pozorišta "Naš Tito". Ta predstava je do sada doživjela više od 200 izvođenja, a prema mišljenjima kritike muzika je predstavljala gotovo pedeset odsto uspjeha predstave.

- Pisanje songova za pozorišne predstave je još jedan od vidova tvog muzičkog izražavanja. Kada bi trebao da daš cjelokupnu sliku tvog djelovanja na muzičkom planu, kako bi ona izgledala?

- Nastupam sa "Rezonansom". Imamo tri vrste kompozicija:  revolucionarne, rok i folklorne. Zatim nastupam samostalno. Nastupam sa Sekom kao duet. A, u najnovije vrijeme radim sa Darkom Arkusom, klaviristom grupe "Cod" i naši nastupi su sasvim nešto novo, što ni on ni ja do sada nismo radili.




To je rokersko-baladerski sa primjesama najnovijih muzičkih izraza i sa korištenjem velikog broja instrumenata sa klavijaturom, sa virtuoznim sviranjem.

Osim svega ovoga ja sam kompozitor i muzike za najmlađe. Ne treba vas iznenaditi ako se uskoro pojavi i prvi pravi dječiji mjuzikl u našoj zemlji.

- Do sada je grupa nastupala na velikom broju naših festivala. U posljednje vrijeme "Rezonansu" više nemamo priliku gledati na smotrama lakih nota. Zašto?

- Ima dosta razloga, a najznačajnije je to što mi više nećemo da se pojavljujemo na festivalima i to na njihovim zabavnim smotrama. Pojavljivaćemo se na večerima rok-grupa. Od svojih nastupa pravićemo male festivale. Pozivaćemo mnoge goste, tako da će biti dosta zabave.


Doviđenja festivali



Žalosno je da nas je jedan dio publike upoznao baš preko festivala i oni su ubjeđeni da mi izvodimo samo tu vrstu muzike i ne znaju da smo rok-sastav. Ako se neko od te publike pojavi na našem koncertu on za njega predstavlja pravo iznenađenje.

Festivali imaju maksimalan publicitet, a to nije dobro za našu muziku.

- Za vrijeme tog dugog drugovanja sa muzikom ti si u poputnosti ispunjavao obaveze prema fakultetu, tako da sada razgovaram sa diplomiranim ekonomistom Branom Likićem.

- Nema trenutka koji provodim u ljenčarenju. Stalno nešto radim, a sve svoje životne obaveze shvatam veoma ozbiljno. Sada ću upisati i postdiplomski studij.

To samo potvrđuje moje mišljenje da jedan muzičar mora da ima veoma široko obrazovanje, a ne da bude samo ograničen na muziku. Između ostalog moje znanje ekonomije umnogome mi pomaže i u sadašnjem poslu. 

Na žalost.

- Da li je to zbog privatnih menadžera?

- Oni su mnogo nanijeli štete našoj muzici. Gledaju svoj lični interes i za njih su muzičari samo roba koja se može dobro unovčiti.

Prepušteni smo sami sebi i rijetki su oni koji nam žele iz ljubavi ili entuzijazma pomoći.

Sa Branom sam razgovarao o još mnogim problemima vezanim za mladog stvaraoca, ali mislim da će i ovo biti sasvim dovoljno da čitalac o njemu dobije kompletnu sliku.

razgovarao: Zlatko Srkalović, obrada: Yugopapir (Džuboks, maj 1978.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)