Trema me je nemilosrdno kosila. Uvijek sam bila dobro pripremljena, ali... Upornost mi je pomogla da konačno svladam i tu neugodnost. Sada je mnogo bolje, za sobom imam trista javnih nastupa. Od radija do estradne scene i televizije - svagdje su me toplo primali
Membrana u mikrofonu je podrhtavala
od ugodnog kontraalta. Mlađa djevojka je u paklenskom tempu pjevala
svoju najdražu kompoziciju. Njen zanosni ritam prihvatila je čitava
dvorana:
"O, o, mala Šejla..."
Tako je bilo cijelu prošlu godinu kada
god smo slušali temperamentnu Ivanku Pavlović, mladu pjevačicu
kojoj su obožavaoci zabavne muzike dali ime iz njene najdraže
melodije - prozvali su je Šejlom, malom Šejlom.
Ovaj francuski bestseler od prije
godinu i pol dana kod nas je došao u ruke pravom interpretatoru:
maloj, običnoj djevojci čije su pjevačke sposobnosti priznate u
rekordno kratkom roku.
Kažemo "običnoj djevojci"
zato šio se kod nje zapravo ništa nije izmijenilo otkada
nastupa na pozornici iza mikrofona.
Bila je i ostala službenik
desetog platnog razreda direkcije "Jugopetrola" u Beogradu.
Razgovaramo s Ivankom Pavlović u
pauzi za doručak u "Jugopetrolu".
- Od Nove godine se niste
pojavljivali.
- Naprotiv, stalno nastupam. Pjevam i uzgred se bavim...
ekvibrilistikom. Naime, plešem na žici između posla i
mikrofona. Obe ove stvari su mi podjednako drage. Putujem u Novi
Sad, Požarevac, Sarajevo.
Svaki nastup je veoma važan za me. Ja volim
pjevati...
- Šta vam je najviše smetalo kad ste
počinjali?
- Trema me je nemilosrdno kosila.
Uvijek sam bila dobro pripremljena, ali... Upornost mi je pomogla da konačno svladam i tu neugodnost. Sada je mnogo bolje, za sobom imam
trista javnih nastupa.
Od radija do estradne scene i televizije - svagdje su me toplo primali.
U "Orfeumu" sam pjevala
pored Roka Granate, sa "Estradom" sam posjetila sve naše velike gradove a na televiziji,
zahvaljujući isključivo pažnji redatelja Lole Đukića, pojavila
sam se u "Muzeju voštanih figura".
U pet riječi me je
pozvao i tako sam nastupila pred oko milijun gledalaca, bar su mi
rekli da toliko ljudi promatra "Muzej".
Inače je teško
izaći nakraj s našim ugovaračima priredaba. Uvijek izmjene u
posljednji čas. Takav me stil rada veoma pogađa kao službenika koji ne želi radne izostanke.
- Hoćete li u profesionalce?
- Pjevam sa srcem i volim pjevati. To
je jače od ugovora koji od mene zahtijeva što i kada da radim. Bila sam petnaest dan pod ugovorom. Pjevala sam po receptima, ali sa
srcem samo deset dana. Onda sam osjetila da gubim srce. Za sada ostajem
službenik koji žarko želi da pjeva. A kasnije, vidjet ćemo...
- Želite li se možda
"prekvalificirati" sa zabavnog na džezistički teren? Koje
pjevače osobito cijenite?
- Ela Ficdžerald je moja simpatija. Njeno džez-improviziranje je savršeno. Sposobna je da improvizira čitav orkestar. U zabavnoj muzici Pet Bun mi je
najdraži. Kod nas Lola, Marko Novosel, Duško Jakšić.
Mala Ivanka ili Šejla, svejedno, već
deset dana bira kompozicije za drugu ploču.
Zasad samo
pjevuši.
- Moram se odužiti publici za
dobar prijem moga prvenca, za ime Šejla i laskave ocjene. Nova će
ploča biti bez tvista, ali u ritmu. Pokušat ću njome da dokažem
kako uspješno mogu interpretirati i lagane stvari. Možda čak i
ča-ča-ča ...
Zabeležio: Toma Mihajlović, obrada: Yugopapir (Arena, mart 1964.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
