Tatjana Matejaš Tajči, dnevnik njenoga uspjeha: Slava je veoma varljiva kategorija! (1991)




Iako je moj otac u ovome poslu, nikada me nije vodio za ručicu kod nekih ljudi i na tome sam mu neizmjerno zahvalna. No, on mi je pružao jednu osnovu bez koje bih sada bila izgubljena. On me je učio pjevati, davao mi je savjete, pričao mi o tome svijetu. Tako da sam ja preko njega ipak bila pripremljena na sve što me čeka. To se ne može platiti nikakvim novcem


Djetinjstvo


Bilo je prekrasno. Prvo smo stanovali na Gupčevoj zvijezdi. Nakon toga smo se preselili u Veliku Goricu. Stanovali smo u Slavka Kolara 23. Ispod zgrade bilo je veliko polje i kukuruzište. S druge strane bila je napuštena mljekara koja nam je bila glavno utočište. Na putu iz škole valjali smo se po lišću, igrali skrivača, gledali zaljubljene na klupama u parku pored škole. Zahvalna sam roditeljima što su mi omogućili to dosad najljepše razdoblje moga života. Tu bezbrižnost i razdraganost ne bih mogla osjetiti u gradu. Gorica je bila savršeno mjesto za to. Na stranu što su zbog toga stradali moji roditelji kojima je bilo daleko do posla. Sve su podredili meni i to im nikada neću zaboraviti.




Školovanje



Moja osnovna škola bila je "10. lipanj" u Velikoj Gorici. Ostala mi je u prekrasnom sjećanju. Bila sam najbolji đak. Najdraže učiteljice su mi bile moja razrednica od 1. do 4. razreda Barica Ceronja, a u višim razredima profesorica iz engleskog Božena Galijašević. I ostali profesori su bili dobri, no njih dvije značile su mi nešto posebno. Uz redovnu školu išla sam i u muzičku. Učila sam klavir i ponovo sam bila najbolji đak. To je bilo u muzičkoj školi "J. Kokot", također u Gorici. Kada sam završila osnovnu muzičku trebalo je donijeti odluku. Bilo mi je teško putovati u srednju školu u Zagrebu. Tako je ponovno radi mene uslijedilo novo seljenje. Mijenjali smo stan u Gorici za stan na Srednjacima.


Ljubav



Strašno sam zaljubljive prirode. Kada se jednom zaljubim, onda sam strašno opasna. Sa petnaest srela sam svoju prvu veliku ljubav. Bili smo zajedno četiri i pol godine. Bilo je divno, a onda je odjednom sve palo u vodu. Zajedno smo glumili u Zagrebačkom kazalištu mladih. Prije Jugovizije u Zadru ja sam bila užasno preokupirana. On se bio upravo vratio iz vojske. Promijenio se strašno i više dalje nije išlo. Ušasno me je pogodio taj prekid. Nisam znala što ću sa sobom. No, odjednom taj prekid mi je postao strašan motiv za dalji rad. Svu ljubav koju sam gajila prema njemu pretočila sam u posao. Vjerujem da sam zbog toga i pobijedila u Zadru.


Slava i prijateljstvo


O njoj ne razmišljam mnogo. A naročito sada nemam razloga da razmišljam o njenoj prolaznosti. Mislim da me još mnogo lijepih stvari očekuje u životu. Znam jedino da je slava jedna veoma varljiva kategorija. U petak navečer, dan prije nastupa na Jugoviziji, nitko živ me nije zvao. U ponedjeljak ujutro, poslije moje pobjede, telefon nije prestajao zvoniti. Svi su mi odjednom htjeli čestitati i pomoći. Nisam ni prije imala prijatelja, možda dva do tri. Nakon toga svi su odjednom htjeli biti prijatelji i tapšati me po ramenu.




Stambeno pitanje



Momentalno živim u iznajmljenom stanu. Sestra mi je krenula u srednju školu i više nismo mogle spavati u istoj sobi. Njoj treba mir za učenje, a meni opet non-stop zvone telefoni. Bilo mi je dosta teško otići iz roditeljskog doma, no bilo je neophodno. Sada sam kupila jednoiposobni stan. Moji ujaci, Miki i Ljudevit, su građevinari, pravi umjetnici. Sigurna sam da će mi od tih 45 kvadrata napraviti pravo, malo carstvo. Imat ću prekrasan kamin, sve će biti obučeno u drvo, zatim će napraviti police za moje knjige. Njih dvojica imaju dušu za to i sve ću im prepustiti. U rezultat nimalo ne sumnjam. U proljeće ću useliti. Jedva čekam, jer tada će se sve zazelenjeti oko kuće. Zbog prekrasne prirode sam i kupila stan na tome mjestu. U gradu sam, a ipak u prirodi. Savršeno, zar ne?


Automobili



Luda sam za automobilima. Prije sam imala peglicu. Prije dva mjeseca kupila sam "Citroen AX". Do sada sam već napravila 17.000 km. Uvijek ja vozim. Uživam u tome. San mi je da si kupim "alfa romeo 33". A kada bih imala zaista mnogo novaca ne bih razmišljala ni trenutka. Odmah bih sjela za upravljač metalik "mercedesa 300 E". No, to je zasad samo daleki san. No, nikad se ne zna.


Domaćinstvo



Tek kada sam otišla u iznajmljeni stan, shvatila sam koliko su mi značili roditelji. Sada sve trebam sama oprati i očistiti. Moram priznati da se loše osjećam u kućanskim poslovima, no mora se. Kada ću se useliti u vlastiti stan možda ću imati drugačiji osjećaj i vjerojatno ću se više truditi Nekako mi je ovdje sve strano i nemam volje brinuti se o tome.


Kuhinja



Polako se u samoći učim i kuhati. Prije nisam imala pojma. Kada sam u Zagrebu, otiđem kod roditelja na ručak. Moja nana Antonija je najbolja kuharica na svijetu. Od mesa najviše volim pečene piliće s njokama i krumpirom. Obožavam raznorazne salate. O voću da i ne govorim. Jednom tjedno jedem ribu koja je isto moja velika ljubav. Ne mogu se požaliti na apetit kada su u pitanju i frutti di mare.




Kilaža



Imam goleme teškoće s održavanjem vitke linije. Pošto jako volim papati, ništa mi ne pomaže kod linije osim reduciranja jela. Iskustvo mi govori da željenu težinu mogu održavati jedino ako ne jedem poslije 18 sati, a moram priznati da sam poslije nastupa užasno gladna. No, red je red.


Tjelesna kondicija



O mojoj fizičkoj spremi brinu Goga i Vlatka iz salona K & K. O fitu se brine i Vlado Panđić, moj koreograf, koji me svaki dan "muči" po dva i pol sata s plesom. Da sve to izdržim moram biti u vraškoj kondiciji. Pred same nastupe pojačavam vježbanje, s time da u samo finiširanje koreografije upada i Edita Cebalo koja mi je zaista mnogo pomogla.


Image



Moj sadašnji izgled mogu zahvaliti Višnji Trusić. Ja inače ne volim promjene, a kada se ipak dogode draže mi je da su radikalne. Tako je bilo i sa imageom. Pred Zadar otišla sam do gospode Trusić. Nakon tretmana, u koji je spadalo ravnanje kose (ja imam prirodno kovrčavu kosu boje meda), te potpunog mijenjanja šminke, nisam mogla vjerovati u ono što vidim u ogledalu. Bila je to jedna sasvim nova osoba. Strašno mi se svidio moj novi izgled. Evo, ni nakon toliko vremena mi nije dosadio. Ipak, za novu ploču morat ću se promijeniti. I Madonna se mijenja sa svakim svojim projektom! Šminku dobivam od Christiana Diora. S tom kućom me je povezala također Višnja Trusić.


Otac i karijera



Iako je moj otac u ovome poslu, nikada me nije vodio za ručicu kod nekih ljudi i na tome sam mu neizmjerno zahvalna. U samom završnom stvaranju mog uspjeha on nije imao nikakve uloge. No, on mi je pružao jednu osnovu bez koje bih sada bila izgubljena. On me je učio pjevati, davao mi je savjete, pričao mi o tome svijetu. Tako da sam ja preko njega ipak bila pripremljena na sve što me čeka. To se ne može platiti nikakvim novcem.



Suradnici



Zrinku Tutiću sam otišla u ljeto 1989. godine. Pokucala sam na vrata i zamolila ga da li bi on htio sa mnom raditi. Nakon razgovora, bila sam još sigurnija da nisam pogriješila. Mišljenja su nam se potpuno podudarala. Ponudio mi je da snimim ploču, i jedan je od rijetkih koji je od prvog trenutka vjerovao u mene. Nikša Bratoš je napisao aranžmane.

S Edvinom Softićem, mojim sadašnjim menedžerom počela sam raditi prije godinu i pol. Do suradnje je došlo nakon prekida sa mojim bivšim menedžerom koji se ni u kojem slučaju nije ponašao korektno prema meni. Edvin je počeo sa mnom raditi dok još nitko nije znao za mene. On mi je napravio i prvu turneju po disko klubovima prije Jugovizije. On mi je na putu i tata i mama. Brine o svemu. Mislim da je najpošteniji od svih koji su u tome poslu. Pored toga mi je i prijatelj i teško da bi se navikla na nekog drugog. Ta ista ekipa radi i moj sljedeći projekt koji je po meni bolji od prošloga. A još samo malo treba i sreće!

zabeležio i snimio: Ivo Pukanić, obrada: Yugopapir (časopis Draga, januar 1991.)




Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)