Nina Gazibara, miss Slovenije: Na Bledu izabrana - lepotica iz vrtića! (1972)

Februar 1972: Najpopularnija strana glumica je Klaudija Kardinale - čak i u 1971. godini, koja je u italijanskoj kinematografiji označena kao "kritična", Klaudija je uspela da snimi tri filma, od kojih je ubedljivo najgledaniji "Lep, pošten, emigrant u Australiji... ", jer joj u njemu društvo pravi hit komičar Alberto Sordi... Holivudski zavodnik Omar Šarif izneo je svoja razmišljanja o koleginicama: "Najlepše su Kendis Bergen i Katrin Denev. Ljubav u krevetu najradije bih vodio sa Ani Žirardo ili Anuk Eme. Pomalo se pribojavam Sofije Loren, koja je za mene ogromna. Očaran sam elegancijom Ketrin Hepbern, a najradije čavrljam sa Džejn Fonda. Ali, ako bih birao svoj ženski ideal - kidnapovao bih Romi Šnajder. Naravno, to su samo moji snovi. Kad se probudim, najčešće sam sam"... Istovremeno, na drugom kraju sveta, u Jugoslaviji, na Bledu, održava se manifestacija na kojoj se takmiče devojke kojima takođe ne manjka šarm i lepota. Izbor za "Miss Slovenije" vode Mića Orlović i Kristina Remškar, pauze svojim pesmama popunjavaju Nada Knežević i Leo Martin, a prvo mesto (i vredne nagrade) na kraju osvaja devojka koja će vremenom postati jedna od najpoznatijih manekenki i modela na ovim prostorima...

"Nisam u to vjerovala. Nadala sam se trećem mjestu. Bila sam tužna, kisela, ukopana. Tek kao kroz maglu vidjela sam da su se moj zaručnik Bor Gostiša i moj otac Đorđe raspištoljili. Činilo se da je u njima, od sreće, bar nekoliko gemišta ili vinjaka"

Žiri na Bledu nije imao kamo. Pridružio se referendumu publike i dvadeset jednogodišnju Ninu Gazibaru, odgojiteljicu u dječjem vrtiću "Litostroja" u Ljubljani - visoku 172 centimetra, tamnokosu, nemirnih crnih očiju poput trnine, ali ne manekenski vitku - proglasio najlepšom Slovenkom za 1972. godinu.

Bila je to pobjeda ženskosti nad suhonjavošću, premoć zreloga, iako još mladog tijela nad tiranijom plosnatih grudi i mršavih nogu, preporuka bujnosti Sofije Loren, a ne vanjskih ženskih osobina Twiggy.

Član žirija France Slana izjavio je nakon izbora miss Slovenije:

- U gradu se može vidjeti ljepših djevojaka nego što su bile ostale natjecateljke!

Stojan Batič, također član žirija, rekao je:

- Najljepše cvijeće raste pod grmom. Kad bi se samo na kupalištima moglo vidjeti ono što skriva odjeća!

Malo tko je iznio nešto drugo o Nini Gazibari, pretpostavljajući valjda da je "mačkica" koja će poput ostalih natjecateljki, na poziv trube novog organizatora, spakirati torbice, nataknuti periku i umjetne trepavice i kao lastavica seliti od pozornice do pozornice, ili da je najbolje, zbog roditelja djece, ne dirati u njezin karmelićanski položaj.

Prirodna, ženstvena, graciozna (snimio: A. Borsić)
U neposrednom razgovoru s Ninom, iz koje zrači šarm, pokušali smo među tim shvaćanjima otkriti istinu.

- Nisam to željela - rekla je Nina Gazibara, prekidajući ritmičko kolo što ga je igrala s djecom u vrtiću. - Tri godine sam odbijala da se prijavim za izbor miss Slovenije zbog kolega i profesora u Odgojiteljskoj školi u Ljubljani. 

Budući da sam školu prošle godine završila, na to me, kao i do tada, nagovarala nastavnica Manekenske škole, koju sam također završila.

Konzultirala sam se sa zaručnikom Borom Gostišem, pjevačem i sviračem u ansamblu "Bijele vrane", i pristala. Najpresudnije je bilo što su se natjecale neke kolegice-manekenke. Mislila sam, bar će nam biti lijepo na Bledu.

- Jeste li mislili o šaputanjima u javnosti da natjecateljke spavaju sa članovima žirija?

Nina se stresla. Nešto kao da ju je kosnulo. Zatim je, da bi se valjda pribrala i vratila osmijeh na usne, zvala mališane i davala im nove zadatke.

- Govori se o tome, ali djevojke ni s kime ne spavaju. Ne, priznala bih da sam nešto vidjela! - rekla je i spomenula izoliranost djevojaka prije natjecanja, organizatorova "milicionara", roditelje, braću, sestre i zaručnike koji su prisutni, budne oči publike, zavidnost natjecateljki koje se prije izlaska na pozornicu mjerkaju, skriveno zagledavaju i ocjenjuju, pa bi jedva dočekale da otkriju javnosti takvu "igru".

- Što ste osjećali kad ste izabrani za najljepšu Slovenku?

- Nisam u to vjerovala. Nadala sam se trećem mjestu. Bila sam tužna, kisela, ukopana. Tek kao kroz maglu vidjela sam da su se moj zaručnik Bor Gostiša i moj otac Đorđe raspištoljili. Činilo se da je u njima, od sreće, bar nekoliko gemišta ili vinjaka.

U vrtiću "Litostroja" (1972)
- Kako je to primila majka?

- Čekala me do kasnih noćnih sati i čestitala, nije mogla suzdržati radoznalost da ne pregleda televizor u boji i zlatni sat što sam dobila.

- A u dječjem vrtiću?

- I odgojiteljicama i upraviteljici bilo je drago, čestitali su mi.

Roditelji djece sada me mjerkaju, ali ništa ne govore.

Posao obavljam savjesno. Ne bih ga napustila za sva blaga pozornice i milijune svijeta. Nisam od onih što vjeruju u sreću.

Nina Gazibara, koja se na bledskom izboru nije držala sramežljivo, kozmetički preparirano i uvoštano, nego je izlazeći s pozornice pokazala i posljednji postotak svoje topline, ženstvenosti i prirodnosti, misli da bi sve riješila kad bi dobila stan; udaju, djecu, pravi život i sreću.

Elegantna, graciozna, prirodna, u dječjem rukovetu, ona je ipak sretna.

Novinar: J. Grbelja (Start, februar 1972.)

Nina Gazibara (Start, 1981) 
Nina Gazibara (Arena, 1984)

Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)