Anja Rupel (Videosex) "Svet je zopet mlad": Volimo te stare pesme, nismo ironični kao Idoli (1987)

Svibanj 1987: Ljubljanska pop-rock-grupa »Videosex« izdala je nedavno mini-album pod nazivom "Svet je zopet mlad".

Da li je to baš tako, pokušali smo saznati u razgovoru s najljepšom trećinom grupe, simpatičnom pjevačicom Anjom Rupel.

Uzgred, intervju je imao svečarski karakter, jer Anja 19. ožujka slavi dvadeset i prvi rođendan...

POLET: Nije vas bilo, više od godinu dana. Što ste to značajno i tajanstveno napravili u tom razdoblju?

ANJA: Mnogo stvari... Prva je ova EP ploča koja je izašla, a druga je prava, LP ploča s našim stvarima.

POLET: Reci nam nešto više o toj EP. Otkud slovenske popevke na toj ploči, je li stvarno svijet opet mlad?

ANJA: Sve je počelo na moru, u Piranu. Tamo je bio fantastičan ambijent. Ponijeli smo instrumente, slušali smo dosta muziku, odnosno slovenske popevke iz šezdesetih godina, svirali smo i odmarali se. Odjednom nam je palo na pamet da bi te stvari mogli preraditi...

POLET: A zašto baš njih?

ANJA: Pa... ta je muzika dio slovenske historije, dio domaćinske tradicije. Ja sam, recimo, rasla s tim stvarima, a moja mama je šezdesetih nastupala na festivalima »Slovenska popevka«. I tako, na tome smo počeli raditi, izabirali smo materijal...

POLET: Govorilo se protekle godine da napuštaš grupu i da prelaziš u samostalne pjevačice?

ANJA: To su bile gluposti! Novinari trebaju od nečega živjeti, pa onda ponekad pišu svašta. Ništa od mog odlaska iz grupe. Tek sam sada u punom stvaralačkom zanosu.

POLET: Objasni mi kakav je to štos snimanje starih pjesama zabavne muzike.

ANJA: Nije to zbog štosa! Mi smo uzeli samo kosture tih pjesama. Pjesme zvuče dosta novo... Jesi li ti uopće slušao tu ploču?

POLET: Jesam! Pa zato te to i pitam...

ANJA: E, dobro. Onda si morao primijetiti da to nije čisto kopiranje iz ironije; kao što su to, naprimjer, radili »Idoli«. Mi nismo imali tu namjeru. Ozbiljno smo se prihvatili tog posla i mislim da smo izabrali najbolje pjesme iz te slovenske zabavno-glazbene tradicije.

POLET: Slušajući ploču stekao sam dojam da ti te pjesme prilično leže, s obzirom na tvoj glas...

ANJA: Znaš, ja sam zaista odrasla s tim pjesmama. Osim toga i mutirala sam, tako da mi je glas drukčiji u odnosu na naše prve dvije ploče. Ove popevke mi stvarno dobro leže, a što više vježbaš glas to je bolji. A ja sam prilično vježbala.

POLET: Uz ovu ploču promijenila si i svoj izgled. Je li to tvoja ideja, ili je to u sklopu tog imagea povratka šezdesetim godinama?

ANJA: Mislim da ovaj moj trenutni izgled ide uz ploču. Zapravo, kod svake naše ploče primjećuju se velike razlike u muzici, a i u mom izgledu i ponašanju. Promjena svakako ima i u mom živom nastupu, a i u tekstovima, tako da je to sve skupa sasvim normalno.

POLET: Dosad si na živim nastupima i u video-spotovima nudila publici, tj. muškom dijelu, nekakvu prikrivenu erotiku...

ANJA: Ja mislim da erotiku nisam prikrivala. Po meni, erotika nije samo pokazivanje svog tijela. Mislim da je to urođeno: imaš je ili nemaš. A ja mislim da je imam. Zapravo, cijeli moj nastup nabijen je erotikom i šarmom.

POLET: Može li se onda reći da su tvoja publika muškarci?

ANJA: Ja mislim da je naša publika i muška i ženska. A ženska je zbog toga, jer se djevojke uvijek poistovjećuju na neki način s pjevačicom.

POLET: Koliko je tvoj izgled doprineo popularnosti »Videoseksa«? Ne vjerujem da bi vas slušali da si ti, recimo, ružna...

ANJA: Ja sam uvjerena da veću ulogu igra šarm i način pristupa publici. Jer, ružni ljudi koji imaju jak šarm također mogu privući publiku. Naravno, bolje je za grupu ako je pjevač prijatnog izgleda.

POLET: A kako to uopće izgleda biti ženski vokalni solist u grupi koju sačinjavaju muškarci?

ANJA: Pa... nije loše! Mi smo u svakom slučaju ravnopravni, iako ja, ponekad, imam prednost u određenim situacijama. Kako se i privatno dosta družimo, nimalo se ne osjećam podređenom. Ponekad, čak i ja imam svoje mušice...

POLET: Zbog čega je kod nas vrlo malo vokalistkinja u rock-grupama?

ANJA: Ne znam, nisam o tome nikada razmišljala... Možda djevojke jednostavno nemaju kvalitet ili ih pjevanje ne zanima!

POLET: Od nastanka »Videosexa« proteklo je oko tri godine. Koliko si ti u tom razdoblju napredovala kao pjevačica?

ANJA: Mnogo! Dok se pjeva, stalno se uči i to je pozitivan napredak. Čini mi se da sam uopće napredovala — kako u glasu, tako i u načinu pjevanja, a da budem neskromna i u izgledu...

POLET: Misliš da si se proljepšala?

ANJA: Kako za koga... Malo sam i ostarila, iako se ja još uvijek osjećam kao da imam šesnaest godina.

POLET: Poželiš li ponekad napustiti muziku?

ANJA: Ima i takvih trenutaka. Naprimjer, kad si gladan ili umoran. Tada mi je dosta svega. No, to je samo privremeno zasićenje. Možda je ono kod žena izraženije, ali u isto vrijeme mi smo mnogo više upornije od muškaraca. Imamo veću energiju. A ja ipak uživam u svemu ovome što radim. Volim da nastupam, volim da pjevam.

POLET: Nisu li ti dosadili intervjui i uvijek jedna te ista pitanja?

ANJA: Dosade mi, tu i tamo... Ali, ja to prihvaćam kao dio posla i obavezu. Znaš, u životu ne možeš raditi uvijek samo ono što ti se sviđa.

POLET: Godi li ti popularnost?

ANJA: Godi mi kad se pojavljuješ na televiziji, na radiju, u novinama. Osjećam to i po brojnim telefonskim pozivima. Kad znam da ljudi dobro prihvaćaju to što radimo, onda je to dovoljna satisfakcija za budući rad. Jer, bilo što da radiš; lijepo je kad te ljudi prihvaćaju i kad cijene tvoj rad.

POLET: Čime se baviš kad se ne baviš muzikom?

ANJA: Studiram socijalni rad. Zanimljiv je to fakultet, jer na neki način radiš s ljudima, a ja to volim. S druge strane, kao spikerica honorarno radim i na Radio-Študentu. To me jako interesira, jer možeš slobodno pričati i uvijek je zanimljiv taj živi kontakt sa slušaocima.

POLET: Znači li to da u slobodno vrijeme ne slušaš muziku?

ANJA: Naprotiv! Čitav moj život je muzika. Njom se bavim odmalena. Počela sam još kao četverogodišnjakinja s pjevanjem u horu. U desetoj godini već sam svirala flautu. Otac mi je flautist, a djeda violinist. Imam, dakle, potpuno muzičku porodicu.

POLET: I kako oni gledaju na tebe i Videosex?

ANJA: Tata mi baš nije oduševljen i ne prihvata tu vrstu muzike, ali je ponosan kad me vidi u novinama. Mama to prati bolje, gleda me na televiziji, ponekad kritizira, ali i dosta pomaže. Jedini objektivan gledalac i slušalac je moja sestra. Kad god nešto snimimo, ja to njoj prvoj pustim da presluša i da kaže svoj sud. Uglavnom se nije prevarila i uvijek je davala objektivne ocjene.

POLET: Kako su na tržištu prošle vaše dosadašnje dvije velike ploče?

ANJA: Tiraž im je bio oko dvadeset tisuća prodanih komada.

POLET: Vaša muzika je nešto između rocka i popa. Kako bi ti to definirala?

ANJA: Stvarno smo »nešto između«... Nikad nismo imali namjeru da budemo alternativa ili komercijala. Mislim da smo svojstveni sebi i svojoj muzici. Prvenstveno zbog načina na koji razmišljamo o muzici. Sve mora teći spontano, ali da u glavi zamisliš što hoćeš.

POLET: Za vas bi se moglo reći da bolje zvučite na pločama nego na koncertima.

ANJA: To je istina, bolji smo na pločama. Ali, sve se više trudimo da isto tako dobro zvučimo i na koncertima. Mi smo, zapravo, grupa za manje dvorane, a ne za stadione i slično.

POLET: Publika vas, ipak, dobro prima!

ANJA: Ja sam zadovoljna, jer svugdje dobro prolazimo. Možda baš u Zagrebu najbolje. Doduše, teško je reći...

POLET: Jesi li ti glavna u grupi?

ANJA: Nisam šefica, ako na to misliš. Ja sam front-woman. Međutim, mora postojati čovjek koji stvari oko grupe treba da ima u svojim rukama.

POLET: Jesi li se promijenila u ove dvije-tri godine otkako se profesionalno baviš muzikom i pjevaš u »Videosexu«?

ANJA: Zapravo se nisam mnogo promijenila. To je samo vanjski izgled koji može prevariti. Na neke stvari ipak gledam drugačije. Čini mi se da me ništa nije pokvarilo. Još uvijek sam i ja i momci iz grupe jedna ekipa istinskih entuzijasta.

POLET: Vi od muzike ne možete živjeti?

ANJA: Ne! Kad bismo, recimo, radili muziku za filmove, onda bi se možda moglo živjeti isključivo od nje. Ali, od koncerata i ploča se ne može živjeti. Barem ne mi!

POLET: Je li onda muzika tvoja budućnost ili samo sadašnjost?

ANJA: Rekla sam ti da sam entuzijast. Dok volim, ja ću to da radim. Muzika mi je hrana. Jako mi je teško zamisliti život bez nje. Barem dosad, a za kasnije ćemo vidjeti.

POLET: Da li te nešto nervira u životu?

ANJA: Otkud sad to?! Ma sve je u redu, ništa me ne nervira!

POLET: A nezgodna pitanja novinara?

ANJA: Ne volim kad me pitaju za privatne stvari...

POLET: Onda te ja to neću pitati!

ANJA: Baš ti hvala! Jer, znaš, inače od tih pitanja možeš poluditi...  

Novinar: Damir Strugar, fotograf: Boris Štajduhar, kamera: Olympus OM 3 (Polet, 1987.)




Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)