"Allo 'Allo!", britanska humoristička serija ponovo u Programu plus: Crabtree popularniji od Renea?










Serija "Allo, allo" kao da je postala zaštitni znak Programa plus. U trećoj godini emitiranja noćnog programa Zagrebačke televizije vidjet ćemo, po treći put, nekoliko novih epizoda iz te serije, a to je uistinu svojevrstan fenomen. Jer, koliko god neka serija bila popularna, urednici rijetko dokupljuju nove epizode više od dva puta. No, njena izuzetna popularnost osigurala joj je (usprkos pomalo specifičnom engleskom humoru razumijevanje kojega se vrlo često zasniva i na poznavanju engleskog jezika), stalnu prođu i odobravanje i kod jugoslavenske TV-publike.

Dosad je snimljeno pedesetak epizoda, uključujući i posebnu, novogodišnju emisiju, koja traje 45 minuta i koju smo gledali u sklopu prošlogodišnjeg novogodišnjeg programa. 

Ona će biti reprizirana ovoga petka, a nakon nje slijedi još pet novih epizoda.

Uz Renea, Edith, djevojke iz kavane i Pokreta otpora, tu su još stalni Nijemci (gestapovac Flick i njegova pomoćnica Helga, te pukovnik i general), sjajni francuski pozornik Crabtree, koji je svoj engleski s francuskim naglaskom doveo do savršenstva (I was pissing by the door), a upoznat ćemo i jedno novo lice - kapetana Alberta Bertorellija, koji je, sudeći po imenu, Talijan, pa ćemo tako uz normalni engleski, engleski s francuskim i njemačkim naglaskom slušati i - engleski s talijanskim naglaskom...

Za one koji slučajno nisu gledali tu seriju u toku prošlih godina pa će im ovogodišnje njeno emitiranje biti i prvi susret s likovima, da podsjetimo o čemu je u njoj riječ.

Godina je tisuću devetsto četrdeseta. Mjesto radnje: kafeterija u okupiranoj Francuskoj. 

Dok patron očekuje i ispraća njemačke oficire, a madame pjesmom zabavlja goste, u maloj sobici iza gostionice nalazi se djevojka iz Pokreta otpora, dva britanska pilota skrivaju se u sobi na katu, a radioodašiljač sakriven je ispod kreveta.

Prividno, serija govori o okupiranoj Francuskoj, no ona zapravo govori o međuljudskim odnosima u maloj sredini, u kojoj je sve dovedeno do apsurda; patron Rene više se boji svoje žene Edith nego Nijemaca; gestapovski oficir Herr Flick, stalni posjetilac kavane, pati od neizdržljivih glavobolja zbog problema koje mu zadaju neuhvatljivi članovi Pokreta otpora.

Tu su i oficiri njemačke vojske, kojima je na pameti sve osim ratovanja; Njemica Helga sklona eksibicionizmu; tradicionalna punica, koja slabo čuje samo onda kad joj to odgovara i koja voli svoga zeta onako kako se ljube sve punice i zetovi svijeta...

Kad je serija krenula, mišljenja o njoj bila su prilicno podijeljena. 

Dio publike prihvatio ju je s oduševljenjem, no bilo je i prigovora da se autori sprdaju s Pokretom otpora i da ismijavaju tisuće ljudi koji su stradali u ratnom kovitlacu.

- Pokušali smo napraviti nešto novo u TV-komediji, a sve na račun filmova koji obrađuju ratne teme - kaže David Croft, jedan od scenarista, koji je ujedno i producent i režiser. - Željeli smo ismijati filmove tipa "Colditz" a da ne izvrgnemo ruglu ni Pokret otpora, ni tragične događaje u drugom svjetskom ratu. 

To je prilično klizak teren, ali mislim da smo sačuvali ravnotežu - jer, podjednako smo ismijali i Engleze i Francuze i Nijemce.

U tome su autorima uvelike pomogli i glumci. Croft i njegov koscenarist i autor ideje Jeremy Lloyd nisu izabrali komičare po vokaciji, nego dramske, karakterne glumce. Da nisu pogriješili, svjedoči i uspjeh serije, koja je čak pretvorena u kazališni komad što se stalno daje pred rasprodanim gledalištem londonskog kazališta.



Arthur Bostrom: Francuski kao maternji jezik




Što se duže prikazuje serija »Allo, allo«, koju gledamo u sklopu »Programa plus«, sve češće gledaoci počinju obraćati pozornost na neke od sporednih likova. Iako je Rene izuzetno omiljen i medu našom TV publikom, primat mu ozbiljno ugrožava tajni agent Crabtree, koji iz epizode u epizodu smišlja nove načine kako će izvaliti neku iskrivljenu rečenicu, na užas prevodilaca koji to, na neki način, moraju dočarati gledaocima, te na veselje onih koji imaju tu sreću da seriju mogu pratiti bez prijevoda.


Crabtreeov iskrivljeni engleski predstavlja, dakako loš francuski, a to je jedna od konvencija na koju se moramo navići želimo li gledati tu seriju. Jer, Reneov engleski s francuskim naglaskom, zapravo je francuski engleski s njemačkim naglaskom, francuski je s njemačkim naglaskom... sve do najnovijeg lika, švedskog eksperta za slikarstvo koji govori engleski s, valjda, skandinavskim naglaskom!

Kako bilo da bilo, čuveni Crabtreeov »Good moaning«, postao je jednako čuveni »Dobar jutar«, na radost gledalaca, koji s nestrpljenjem očekuju svaku novu epizodu serije. A nije tako samo kod nas. Gotovo popularniji od Renea, on je postao i u svojoj domovini.

- Mislim da je jedan od razloga velike Crabtreeove popularnosti, upravo mogućnost identifikacije Engleza s njim. Jer, oni često odlaze u Francusku, tamo pokušavaju govoriti svoj naučeni, školski francuski i nemaju pojma da ih baš nitko ne razumije. Takav je i Crabtree. On jednostavno nije svjestan što i kako govori i uvjeren je da ga svi razumiju. Upravo ta naivnost, osnovna je crta njegove ličnosti, ono što ga čini izuzetno smiješnim.


Petica iz francuskog


Zanimljivo je da Arthur Bostrom govori francuski bolje od Renea i Edith zajedno.

- Nakon završene srednje škole u kojoj sam iz francuskog uvijek imao peticu, upisao sam na fakultetu u Durhamu geografiju i francuski. Kad sam diplomirao, govorio sam tako dobro da su mi čak i Francuzi rekli da se ne osjeća strani naglasak. S vremenom sam malo zahrđao, ali proveo sam neko vrijeme u Parizu i sada je sve u redu.

Gledaoci Bostroma izjednačavaju s ulogom Crabtreea i često od njega traže da i privatno razgovara užasnim Crabtreeovim jezikom. Ali, samo njegovi prijatelji znaju koliko ga to ljuti.

- Nikada ne govorim poput Crabtreea kad ne snimamo seriju. Kad bi mi to ušlo u naviku, mislim da bi me strpali u ludnicu.

Iako tridesettrogodišnji Athur Bostrom glumi glupana i naivčinu, svakodnevno prima pošte kao i mnogi glumci koje smatraju seks-simbolima suvremenog filma. Osobito je popularan kod tinejdžera.

- Većina pisama je od najmlađe generacije, ali pišu mi i majke i traže fotografiju s autogramom za svoju djecu. Zanimljivo je, medutim, da primam i dosta pisama od muškaraca. Ponekad su ta pisma ozbiljna i u njima mi oni izjavljuju divljenje i poštovanje, te postavljaju najosobnija pitanja.

Zlobnici će reći da je to stoga što je Arthur Bostrom još uvijek neženja. Iako trenutno nema stalne djevojke, romanse su uvijek na pomolu i zapravo bi poročnom Reneu mogao biti oštra konkurencija.

- Razlog da se do sada nisam oženio jest što nisam našao ženu s kojom bih mogao podijeliti ostatak života, iako sam nekoliko puta bio ozbiljno zaljubljen. Želim ženu koja će biti neovisna i stvarati vlastitu karijeru. Na brak gledam kao na partnerstvo dviju osoba.


Ali očito mu nije loše ni ovako. S turneje po Novom Zelandu, na koju je krenuo s cijelom ekipom serije »Allo, allo«, vratio se preplanuo i zdrava izgleda, zadovoljan životom i karijerom. Ali nije uvijek bilo tako. Prije nego što je angažiran za tu seriju, teško je dobijao uloge, upravo zato jer je previsok.

Sa sto devedeset centimetara visine nije mogao prihvaćati sve uloge koje bi mu inače odgovarale. Visina i uvijek ozbiljan izgled lica bili su upravo ono što su scenaristi tražili, pa je ulogu Crabtree-a dobio čak i bez pokusnih snimaka. Mnogi smatraju da je čak i pretjerao u ozbiljnosti, jer se nikada pri snimanju čak ni ne nasmiješi.

- Mislim da je i to dio Crabtree-ovog šarma, a i nisam baš osoba koja će se stalno i bez povoda smijati.

Ali čak i on nije mogao, a da se ne nasmiješi, prisjećajući se jedne epizode sa snimanja serije u pokrajini Norfolk. Snimanje je bilo zakazano za rano ujutro i Bostrom je već obukao žandarsku uniformu kad je došao automobil po njega. Ali dan je bio tako lijep da je on odlučio da se prošeće.

Na putu ga je zaustavio jedan automobil i vozač ga je najozbiljnije pitao za informacije o prometu.

- Bio sam tako osupnut da se nisam snašao. Trebao sam im odgovoriti Crabtreeovim jezikom. To bi bilo zabavno!

Nakon snimanja, svake večeri, najveće mu je zadovoljstvo čitati i odmarati se. Na kraju snimanja svakog ciklusa serije »Allo, allo« nada se da će prije početka slijedećeg snimanja dozivjeti nešto uzbudljivo, nešto sto će mu iz temelja promijeniti život.

Ipak, kad dođe vrijeme za novi ciklus, on je među prvima na mjestu snimanja, uvijek spreman i naučena teksta, što za njega i nije neki problem jer profesionalno shvaća svoje dužnosti. Upravo zbog takvog stava, svaki novi radni dan i počinje s... dobar jutar...

Napisala: Nataša Smaić (Studio, 1987.)




Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)